Kiša nas je skoro spriječila, no sva sreća da smo ipak došli, jer smo imali priliku doživjeti jedan posve neobičan kulturni performans. Čestitke za fantastičan dvojac, za dojmljivu glazbu i za dirljiv tekst u kojemu smo se baš svi mogli prepoznati. Poruke koje su stigle do nas kroz riječi, pjesmu i note su nas obogatile…

Pohvalni komentari poput ovih stizali su iz redova publike okupljene u velikoj sali Ville Antonio u Opatiji gdje je u organizaciji Zajednice Talijana Opatije upriličena “kvazi” stand up komedija “Rođenja i ponovna rođenja” (Nascite e rinascite) za koju tekst i režiju potpisuje Laura Marchig koja je uz multigitarista Darka Jurkovića Charlija i izvođačica.

Opatijcima je tako pripala čast da upoznaju sve čari novog kazališnog projekta spisateljice i dramaturginje Laure Marchig i poznatog glazbenika Darka Jurkovića Charlieja čije dvije gitare “govore sve jezike svijeta”.

Predstava je bila premijerno izvedena početkom travnja ove godine, u Malom kazalištu Zajednice Talijana u Poreču, uslijedilo je njezino predstavljanje u Opatiji, a idući će se put moći pogledati i poslušati u lipnju u Rijeci, u okvirima Dana svetog Vida u Zajednici Talijana.

– Život svakoga od nas je uz sve ostalo satkan i od teških trenutaka, no kada padneš važno je znati ustati se, važno je znati ponovno se roditi – poručila je zaljubljenica u knjige i čitanje i “meštrica od riječi” koja voli i zapjevati, Laura Marchig.

Njezin je najnoviji projekt kako ga je sama ocijenila svojevrsna “stand up komedija” s glazbom i pjevanjem. Tijekom obraćanja publici vrlo iskreno, Marchig, koja je ne samo autorica teksta, već i redateljica i izvođačica, govori o nekim bitnim životnim trenucima i podsjeća one koji su to možda zaboravili, da se život sastoji od konstantnih uspona i padova. Trenutke radosti zamjenjuju razočaranja, ali, objašnjava autorica slikovito u predstavi, “potrebno je znati pobuniti se protiv sudbine, izazvati je kako bi na kraju mogli ispasti pobjednici”.

Dojam je da za autorski dvojac u ovom kazališnom projektu ne postoje preteške teme, pa na svoj način progovaraju i o onim najtežim životnim razdobljim poput svladavanja teške bolesti i ponovnog rođenja nakon pobjede u boks meču zvanom “želim život, želim uzeti sudbinu u svoje ruke”.

Marchig u ovom djelu govori, često i s dozom ironije, o njenim i Darkovim osobnim iskustvima, od djetinjstva pa sve do današnjih dana. Darko Jurković Charlie prati Lauru Marchig svirajući dvije gitare istovremeno, te ima i svoju sugestivnu solo glazbenu točku, a u predstavi se izvodi i nekoliko pjesama poput one posvećene svim novorođenim djevojčicama ili vrlo popularne “Grazie alla vita”, te su korištene i fotografije iz djetinjstva dvoje umjetnika.

Što je ljubav i što nije, o susretima koji mijenjaju život nabolje i o onim drugim, o dobrim i lošim dadiljama, o birokraciji, bankama i još mnogim veselim i manje veselim životnim situacijama progovara se kroz riječi i note u komadu koji dotičući i neminovne tužne trenutke – slavi život i šalje poruku optimizma do svake osobe u publici spremne prepustiti se čaroliji umjetnosti.

Predstava je realizirana uz financijsku potporu Talijanske Unije, a produkciju potpisuje U.O. Fedra art projekt.