Snimio Vedran KARUZA
Pod dirigentskim vodstvom maestra Valentina Egela uz Riječki simfonijski orkestar nastupio je solo violončelist Bruno Delepelaire, član Berlinske filharmonije, jednog od najpoznatijih orkestara u svijetu
povezane vijesti
RIJEKA Danas je održan koncert pod naslovom »Titan – Delepelaire, Elgar, Mahler« bio je veliko finale koncertne sezone u HNK-u Ivana pl. Zajca. Na programu su bili »Les Taurides/Tauridi« Bruna Delepelairea, Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85 Edwarda Elgara i Prva simfonija u D-duru – »Titan« Gustava Mahlera. Pod dirigentskim vodstvom maestra Valentina Egela uz Riječki simfonijski orkestar nastupio je solo violončelist Bruno Delepelaire, član Berlinske filharmonije, jednog od najpoznatijih orkestara u svijetu. Ovaj vrsni, već višestruko nagrađivani mladi glazbenik koji je iskustvo stekao na najpoznatijim europskim koncertnim pozornicama, ujedno je i autor skladbe »Tauridi« čija je praizvedba obogatila riječki koncert, a skladao ju je upravo za svoje riječke kolegice i kolege.
Jedno od središnjih, nimalo tipičnih, ali jedno od najizvođenijih djela glazbene literature za violončelo je emotivni Elgarov Koncert za violončelo i orkestar. Energičnog tempa, u gotovo rekvijemskom raspoloženju, elegična lamentacija nastala je nakon razaranja tijekom mračnog, nasilnog Prvog svjetskog rata. Nadahnuto djelo bogato je nabujalim upečatljivim glazbenim temama i mnogi op. 85 smatraju vrhuncem Elgarovih skladateljskih postignuća.
Kako podsjećaju u najavi iz »Zajca«, »Stvoriti simfoniju za mene znači stvoriti svijet«, kazao je Gustav Mahler koji je skladao jednu od najimpresivnijih i najodvažnijih simfonija ikada napisanih, Prvu simfoniju u D-duru, »Titan«. U njegovom se skladanju prepoznaje fuzija modernih i tradicionalnih ideja što ga čini posebno inovativnim. Mahler je napisao i program u kojem sugerira kako glazba opisuje »Titana« Jeana Paula Richtera u kojem glavni lik vodi strastven, plemenit i herojski život, ideale s kojima se Mahler uvelike identificirao. Nakon četvrte revizije djela, odbacio je sve programske bilješke i naslovio djelo jednostavno Simfonija u D-duru. Za dočarati zvuk prirode, za raspon emocija od veselja do junakova bolnog krika, veličina orkestra bila je kao nikada ranije.
Nakon dugotrajnog pljeska i izraza oduševljenja publike, riječki orkestar oprostio se od svoga člana Željka Pichlera koji ide u zasluženu mirovinu.