RIJEKA – Koncertna sezona Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci počela je dobro. U glazbenom smislu zaista svatko tko je nazočio koncertu mogao je biti zadovoljan. Iako su se na programu mogle čuti samo dvije skladbe, koncert je trajao skoro dva i pol sata.

Zvijezda večeri svakako je bio solist, mladi violončelist Bruno Delepelaire, prvi solo-violončelist Berlinske filharmonije. Postati solist ovog svjetski poznatog orkestra nikada nije lako, a posebno u mlađoj dobi, pa je navedena činjenica mogla garantirati izuzetno dobro sviranje. Za riječki nastup odabran je Koncert za violončelo u d-molu francuskog skladatelja Edouarda Laloa, koji je, između ostalog, poznat i po karakterističnim motivima španjolske glazbe koje često koristi zbog svog porijekla.

Izuzetno djelo

Opsežna partitura, iako trostavačna, sadržava više različitih glazbenih odsjeka i jednako toliko karaktera. Možda ponekad nešto slabija u kvaliteti orkestracije, skladba ipak jest izuzetno djelo koje, naravno, solističku dionicu stavlja u prvi plan. Solist Delepelaire potpuno je suvereno muzicirao na violončelu i dominirao u zvučnom i interpretativnom smislu. Bez obzira radi li se o tehničkim brzim dijelovima ili melodioznim pjevnim sporim tempima svaki ton bio je precizno artikuliran, promišljen i interpretiran. Orkestar je slijedio solista i korektno izveo svoje dionice uz posebnu pohvalu drvenim puhačima (flauta) na misterioznom i mekom zvuku. Publika je srdačnim pljeskom ispratila solista koji, unatoč mnogim očekivanjima, nije ponudio nikakav glazbeni dodatak.

Publika u Zajcu /Snimila Ana KRIŽANEC

Nakon stanke uslijedila je »točka za orkestar«, odnosno trenutak koji je Riječki simfonijski orkestar stavio u prvi plan: 8. simfonija u c-molu (WAB 108) Antona Brucknera. Svaka Brucknerova simfonija uvijek je izuzetno opsežna, a ova tvrdnja posebno vrijedi za Osmu, koja se smatra i završetkom skladateljevih glazbeno-simfonijskih promišljanja. Orkestar pod ravnanjem Valentina Egela zvučao je jako dobro i doista se moglo osjetiti da se na ovoj simfoniji radilo mnogo više nego na solističkom koncertu. Moćno, impozantno i snažno, epiteti su koji se mogu upotrijebiti za dojam koji je ova izvedba ostavila u dvorani. Prvi stavak Allegro moderato, kao i drugi Scherzo: Allegro moderato – Trio: Langsam izvedeni su vrlo korektno i u jednoj odmjerenoj interpretaciji. Ako su se i mogle čuti neke »nespretnosti« (kao npr. ritam gudača početkom 2. stavka) onda su one više bile odraz skladateljeve ideje, koja nije najsretniji odabir za određeno glazbalo. Ipak, najbolji je bio treći stavak Adagio: Feierlich langsam, doch nicht schleppend, koji je u svojoj gotovo polusatnoj izvedbi mogao kod slušatelja izmamiti i poneku suzu. Propuštena je zato prilika da se u posljednjem, četvrtom stavku Finale: Feierlich, nicht schnell pronađe adekvatna sinteza.

Rascjepkana izvedba

Radi se, naime, o nizu suprotstavljenih glazbenih materijala koje skladatelj niže jedan za drugim ne bi li dobio konačnu apoteozu. Stječe se dojam da do navedenog sjedinjenja u jednu glazbenu ideju, jedan završni zaokruženi stavak, nije došlo, već da je izvedba ostala ponešto rascjepkana. Svakako valja istaknuti da baš taj stavak nikada nije lagan, pogotovo i zato što dolazi nakon više od sat vremena neprekidnog sviranja prethodnih stavaka, koji, svi odreda, zahtijevaju znatnu fizičku snagu.

Valentin Egel suvereno je vladao izvedbom, znajući što radi, a ogromni korpus orkestra s brojnim ispomoćima odgovorio je na gotovo svaki dirigentov zahtjev. Rezultat je bio dobar i na ponos orkestru, a na zadovoljstvo publike. No publika je mogla biti zadovoljna, samo što je izostala popunjenost dvorane na razini na kojoj se to očekuje za otvorenje sezone. Unatoč snažnoj »promociji« ovog događaja i poticaju da se kupe ulaznice, ali i unatoč važnosti događaja (otvorenje), u publici je bio značajan broj slobodnih mjesta. Postaviti valja doista pitanje zašto je tome tako, pogotovo ako je koncert dobar i kvalitetan i s odličnim solistom svjetskog ugleda? Nadamo se da će ostatak koncertne sezone ipak u navedenom smislu biti bolji.