RIJEKA – Ako se po konferenciji za novinare može suditi, predstava HNK-a Ivana pl. Zajca “Vježbanje života – drugi put” bit će emocionalno vrlo zahtjevna za protagonist(ic)e, a posljedično onda i za publiku.

Ženska perspektiva koju autorski tim na čelu s redateljem Marinom Blaževićem stavlja u prvi plan nove dramatizacije romana Nedjeljka Fabrija, ali i “čitanja” kultne predstave, odnosno duha vremena, obilježit će novo “Vježbanje života”, koje bi se premijerno trebalo dogoditi 17. ožujka kao jedan od hrabrijih poteza intendanture Marina Blaževića.

Posjet prošlosti

Svjestan je toga i redatelj/intendant, koji je novinarima na konferenciji u hotelu Bonaviji, inače u portfelju Plave lagune, generalnog sponzora predstave, rekao da je do njegova preuzimanja redateljske uloge došlo spontano.

– Proces dogovaranja je počeo prije dvije godine. Kad je Lary Zappia otkazao, a nitko drugi nije se htio toga poduhvatiti, zaključio sam da mi nema druge nego preuzeti tu ulogu ili postati intendant koji nije uspio postaviti novo”Vježbanje života” – rekao je Blažević, uz odavanje počasti četverolistu dramskih glumica koje će “nositi” predstavu – Nevi Rošić, Zrinki Kolak-Fabijan, Oliveri Baljak i Miri Furlan, podsjetivši se svojih prvih odlazaka u kazalište.

– Kada sam prije 35 godina počeo ići u “Zajc”, prve predstave koje su na mene djelovale formativno bile su predstave u kojima su igrale Zrinka i Olivera. Potom je došlo “Vježbanje života”, koje sam gledao četiri ili pet puta i svaki put kad bi se na pozornici pojavila Neva čuo se uzdah u gledalištu; predstava bi dobila novi zamah – rekao je Blažević, a slično se dogodilo i na presici kad je Rošić dobila riječ, ispričavši jedan zanimljivi životni paralelizam.

– Moj boravak u Rijeci donosi mi cijeli niz emocija. To je uvijek susret s rodnim gradom, nizom kolega s kojima sam nastupala, upoznavanje novih članova kazališta, njegovom budućnošću. Ima onda i onih, samo mojih privatnih susreta. Recimo susret s Bonavijom.

Dok se taj hotel nije proširio, na uglu je bila stambena kuća u kojoj su na trećem katu živjeli moji nono i nona, kod kojih sam često boravila vikendima. Apsurd je da sada spavam na tom istom mjestu, doslovno na mjestu na kojem sam spavala i kao dijete.

Svaki put kad dolazim u hotel nakon proba u kazalištu, ja dolazim u posjet prošlosti, kao trenutni gost stanovnici ovog prostora nekad davno – rekla je Rošić, napomenuvši i da je jako uzbudljivo sudjelovati u predstavi.

– Čovjek, kada dođe u stanovitu dob, ne očekuje više nove emocije, ali ovaj poziv da sudjelujem u novom pogledu na “Vježbanje života” zapravo mi otvara mogućnost da živim emocionalno vrlo aktivno.

Naravno bio je trenutak odluke nakon Blaževićeva poziva da se pridružim toj kazališnoj avanturi, ali to je bio skok u prazno, a ne trenutak dvojbe, jer toj mogućnosti da doživim nove stvari, da budem i opet svjedok jednog kazališnog trenutka, nisam mogla odoljeti i rekla sam “da”.

Bila sam to dužna i svima onima kojih više nema, a koji su vezani za originalnu predstavu. Oni taj “da” ne mogu izreći, pa sam osjećala da to moram učiniti ja – rekla je Rošić, nakon čega se dvoranom, neuobičajeno za konferencije za novinare, prolomio pljesak.

Novo čitanje Fabrijeva romana

“Vježbanje života – drugi put” podsjetit će Riječane na vrijeme kojim se bave i roman i prva predstava u režiji Georgija Para i dramatizaciji Darka Gašparovića – od 19. stoljeća pa do 50-ih godina 20. stoljeća – ali će otvoriti i perspektivu 90-ih te suvremeno, aktualno doba, čak i pitanja Europske prijestolnice kulture, no Blažević nije otkrio kontekst.

Četiri navedene glumice utjelovit će likove iz romana/predstave, ali i sebe same, što muški glumci neće činiti. Kao što je Blažević istaknuo, predstava je to o Rijeci, ali i o riječkom kazalištu, koje je često mjestom ključnih događanja Fabrijeva romana.

Blažević je istaknuo kreativni tim predstave koja nastaje u suradnji Hrvatske i Talijanske drame “Zajca”: scenograf je Alan Vukelić, autori glazbe su Josip Maršić i Zoran Medved, kostimografkinja je Sandra Dekanić, videograf Marin Lukanović, dizajner svjetla Dalibor Fugošić, a Mila Čuljak je koreografkinja i asistentica redatelja.

Dramaturginje su mlade snage sa zagrebačke Akademije dramskih umjetnosti Lucija Klarić, Maja Ležaić i Nikolina Rafaj, koje, kako je to Blažević istaknuo, daju novu perspektivu, odnosno novo čitanje Fabrijeva romana.

– Prva verzija “Vježbanja života” bila je u vrijeme tranzicije iz jednog u drugi sustav, pa je politička dimenzija i otkrivanje talijanskog, fijumanskog identiteta bila u fokusu dramatizacije.

Mi danas živimo drugo vrijeme i činilo mi se da roman kroz ženske likove otvara i perspektivu i obavezu da sagledamo povijest grada iz perspektive žena i prava žena, pri čemu se o ženskim pravima najčešće govori kao o manjinskim pravima. To je zapanjujući paradoks našeg vremena i našeg društva – rekao je Blažević.

Potpuno drugačija predstava

Zrinka Kolak Fabijan istaknula je da dugo nije bila na ovakvoj konferenciji za novinare.

– Kao glumica sam silne godine izbivala s te moje pozornice, uz koju sam bila strašno vezana. U jednom momentu života morala sam otići u drugo kazalište, nesvjesna da će mi pozornica baš toliko nedostajati.

Sad sam pak već četiri godine u mirovini i nisam mislila da ću se vratiti na scenu, jer sam smatrala da sam sve to preboljela, ali kad me Marin pozvao i prenio iskustvo onoga što se radi, to me uhvatilo.

Ovo je potpuno drugačija predstava i mislim da je to jako dobro. A to što se meni osobno dogodilo ulaskom u moju garderobu, sjedanje za stol za kojim sam sjedila prije 30 godina… – kao da nikad nisam otišla!

Sve mi je bilo blisko i osjećala sam da sam sretna. Svi mi sada ovdje vježbamo taj život ili odlukama koje sami donosimo ili onime što nam dođe s druge stasne, na koju ne možemo utjecati – zaključila je Kolak Fabijan, otvorivši put Oliveri Baljak da progovori o svojem doživljaju rada na predstavi.

– Strašno sam se veselila što ću ponovo na daskama vidjeti Nevu, Zrinku, Elis (Lovrić, op. a.), koje su igrale u prvoj predstavi, Miru… i tu dok sjedimo i plačemo Mira i ja mogu samo reći da je nevjerojatno lijepo raditi s tim krasnim ljudima.

Što se mene tiče, prije 30 godina bila sam gotovo premlada za Mamu Floru, sad sam još uvijek premlada za Mamu Floru, a za 30 godina kad budemo radili “Vježbanje života 3” – tada ću biti prava Mama Flora – rekla je Baljak, uz napomenu da na probama vlada odlična atmosfera i da vjeruje da će se predstava svidjeti publici.

Devet činova

Mira Furlan gotovo nije mogla doći do riječi od ganuća.

– Tolika mi je čast biti među ovim predivnim ženama, tako je dirljivo sve što ste rekli, Neva, o iskustvu i emocijama i kako se to sve uklapa u našu glumu, u kazalište. Taj spoj je važan; gdje sam ja kao osoba u svemu tome.

Ali to da si nas okupio, Marine, i da si ženskom dijelu dao takav prostor, to je respekt. Divno je biti dio toga – rekla je Furlan kroz suze, podsjetivši i na činjenicu da je ona 1990-ih, dok su mnogi gledali prvu predstavu, izgubila i svoj grad i svoje kazalište.

U devet činova predstave sudjelovat će preko 30 glumica i glumaca, djevojke i djevojčice iz Kazališta “Kamov”, a uz njih i članice zbora riječkog HNK-a. Prema Blaževićevim riječima, ukupno će više od 90 izvođačica i izvođača predstaviti hommage predstavi i onima kojih iz te predstave više nema.

– Predstava se inače neće događati samo u Kazalištu, nego i izvan njega, no detalje o tome ostavit ćemo za sljedeću najavu – zaključio je Marin Blažević o predstavi koja će svoju premijeru imati u kontekstu programskog pravca Doba moći Europske prijestolnice kulture.

Podsjetimo da je “Vježbanje života” Fabrija, Gašparovića i Para praizvedeno 1990. godine, pa se sada navršila 30. godišnjica.