RIJEKA Kontekstualizirajući (i) bogatu alternativnu umjetničku scenu grada, nova predstava Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, »Nigdje, niotkuda« u režiji Ivice Buljana, donosi priču koja prati Sejranovićevo putovanje od djetinjstva sedamdesetih, preko tinejdžerskih godina, onih studentskih u Rijeci, ratnog kaosa, sve do preseljenja u Norvešku i povrataka u bivše domovine.

Premijerno prikazivanje ove predstave, koja je spoj autofikcijskih elemenata i društvene stvarnosti, a temelji se na Sejranovićevom istoimenom romanu, zakazano za 15. veljače, najavljeno je u riječkoj kazališnoj kući.

Autorska ekipa predstave najavljuje potencijalni kazališni hit / Foto VEDRAN KARUZA

Kazalište i grad

»Dugo se vremena pričalo o naslovu koji bi na neki način otvorio priču o Rijeci«, kazala je intendantica HNK-a »Zajc« Dubravka Vrgoč, a »Nigdje, niotkuda«, amblematski riječki roman i jedan od najznačajnijih hrvatskih romana 21. stoljeća, donosi priču puno širu od Rijeke, pa stoga i kazalište neće biti samo žuta zgrada, već će na neki način, ovom pričom, ono disati s gradom.

Kad se spominje grad u kontekstu predstave, valja naglasiti kako je dio radnje smješten u Rijeku, a sâm autor kao jedan od protagonista alternativne scene stvarao je i pripadao mitologiji grada koja je krajem osamdesetih godina bila epicentar umjetničkih zbivanja u Rijeci, no i šire. Adaptaciju romana potpisuje slovenski pisac Goran Vojnović, a Ivica Buljan, kojem je ovo, nakon predstave »Baba Jaga je snijela jaje« Dubravke Ugrešić, povratak u riječko kazalište, je režira. S obzirom na to da Sejranovićev roman nosi osjećajnost grada, ističe Buljan, onda će i ova predstava pokušati integrirati samog autora romana, Bekima Sejranovića, u srce grada. Unatoč tome što se Sejranović nije dugo zadržao u Rijeci, govori, »u njegovom je stvaralaštvu Rijeka prepoznatljiva kao jezična i kulturološka osnova, a u njegovim djelima i nakon romana ‘Nigdje, niotkuda’ dade se iščitati koliko mu je Rijeka bila inspiracijom i koliko je sebe pronašao i vratio ovom gradu«.

Predstava je kombinacija različitih formi izraza / Foto TONI SOPRANO MENEGLEJTE

Govorivši o uprizorenju i predstavi koja nastaje na pozornici riječkoga HNK-a, redatelj je istaknuo kako se pokušalo približiti istraživačkom suvremenom teatru na velikoj sceni, prije svega kombinacijom različitih formi izraza. Glede glumačkog ansambla ocjenjuje kako je riječ o pravom almanahu njemu posebno dragih glumaca, od kojih su neki među njegovim najdugovječnijim suradnicima, dok je novu generaciju glumica i glumaca riječke Hrvatske drame pak nazvao svojim novim mostom prema kazalištu.

U ulozi Bekima javljaju se Leon Lučev i student Tarik Žižak, kojemu je ovo prva velika profesionalna uloga, a brojne likove iz romana tumače splitska kazališna prvakinja Nives Ivanković, pjevač Leta 3 Zoran Prodanović Prlja, Damir Orlić, Dražen Mikulić, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Deni Sanković, Ana Vilenica, Romina Tonković, Petar Baljak te Nika Grbelja.

Jedna od glumica, prvakinja Kazališta Jelena Lopatić, kazala je da činjenica što Bekima više nema mijenja pogled i na sam roman, pa »u likovima ne treba tražiti stvarne ljude koliko god se tome teško oduprijeti«. Baš zato, napominje, glumačka je postava likove donijela onako kako su ih oni sami doživjeli, »možda drukčije od autora«.

Radne fotografije iz predstave »Nigdje, niotkuda« / Foto TONI SOPRANO MENEGLEJTE

Pozitivna radna atmosfera

U nastajanju predstave i za finalni je rezultat bitna i sama radna atmosfera, a sudeći prema ocjeni glumice Aleksandre Stojaković Olenjuk, očekuje nas atmosfera slična onoj u kakvome punk bendu. Pozitivna je radna atmosfera na predstavi i za Nives Ivanković koja je kazala kako se osjeća dobrodošlo u gradu, a naglasila je i važnost koprodukcijskih projekata za umjetnike. Da je redateljev pristup rijedak i vrijedan, a sam proces rada na predstavi onaj »nježnosti koji otvara prostor igre i nakon premijere« i koji graniči s užitkom, napomenuo je glumac Leon Lučev.

I ravnatelj Drame iz splitskog HNK-a, Ivan Penović, dodao je da redatelj Buljan uvijek nepogrešivo odabire romane vrijedne predstavljanja, pa je u tom smislu i adaptacija romana Bekima Sejranovića hvalevrijedan potez kojemu će jesenska premijera u Splitu omogućiti veći broj izvedbi te širu publiku. Iako generacijski ne pripada vremenu u kojem se priča događa, osamdesetih godina, Tarik Žižak kazao je kako ga ipak doživljava sebi bližim od ovog današnjega, stoga mu je čast što ga može proživjeti na sceni. Prema riječima skladatelja Mitje Vrhovnika Smrekara, i glazba u predstavi je poput predstave, spoj različitih izričaja.

Također je predstavljena i nova suradnja riječkog HNK-a i autobusnog prijevoznika koja će početi upravo na dan premijere predstave »Nigdje, niotkuda«, kad će autobus prvi put dovesti publiku iz Zagreba u riječki »Zajc« te je nakon završetka i besplatno odvesti, i tako još tri puta do kraja ove sezone. Suradnja kazališta i autobusnog prijevoznika je, prema intendantici Vrgoč, »ostvarivanje ideje povezivanja gradova i publika«.

Scenograf je Aleksandar Denić, kostimografkinja je Ana Savić-Gecan, dizajner rasvjete Sonda Trinajst, a videodizajnerica je Toni Soprano Meneglejte. Adaptaciju romana pripremio je slovenski pisac Goran Vojnović, a predstava je ostvarena u K-HNK koprodukciji s HNK-om Split.