RIJEKA – Novinar nekad jednostavno mora priznati poraz. Prije svega zato što nije ni policajac, ni sudac; on može uputiti na neku nepravilnost, istražiti ju, podastrijeti i dokaze, ali više od toga ne može. I dobro je da je tako.

U slučaju naše provjere osiguranja mandatnih radnika nakon njihovih mandata kod najodanijih članova najužeg tima intendanta HNK-a Ivana pl. Zajca Marina Blaževića, a koja je uslijedila nakon traženja, i nalaženja, tih »zlatnih padobrana« kod samog intendanta, a onda i kod nekih ravnatelja drugih kulturnih ustanova u Rijeci, krenuli smo dalje.

Zatražili smo tako, slijedeći saznanja do kojih smo došli, uvid i u ugovore o radu koje su s Kazalištem sklopili ravnateljica Baleta Maša Kolar i upravitelj Tehnike Alan Vukelić, no ludo smo mislili da je trend podastiranja ugovora javnosti, pa i njezinu sudu, koji su, pohvalno, utvrdili svi ravnatelji, kod drugog ešalona ravnatelja naišao na otpor. Maša Kolar i Alan Vukelić, jednostavno rečeno, ne daju svoje ugovore na uvid.

Mi smo ih potom još jednom bili javno pozvali da daju ugovore na uvid, zato da prekinemo igrokaz koji se naziva »test razmjernosti«, što je jedna mala sintagma iza koje slijedi nemogućnost da se zbog GDPR-a, odnosno po pitanju dijeljenja osobnih podataka, ti ugovori zatraže čak i od javne institucije, dakle one koja je tijelo javne vlasti. Naime paralelno s pozivom, poslali smo i tumačenje javnoga interesa, zatraživši od institucije da nam ugovore dade na uvid.

Dopis iz »Zajca«

No institucija, posve očekivano, dopisom koji smo jučer dobili, a koji potpisuje pravnica Doris Šegulja, koja nas je i inače lijepo navlačila u posljedne vrijeme oko drugih upita, uskraćuje nam uvid u ugovore, navodeći da to što smo dostavili nije uvaženo kao obrazloženje, i da Kazalište nema privolu radnika za njihovo podastiranje.

Priznajemo poraz, jer drugih alata nemamo. Možemo samo ponuditi tumačenje konteksta, a prva sljedeća instanca, ona koja nešto može poduzeti, jest Osnivač, Grad Rijeka. To što Kolar i Vukelić ne žele podijeliti s javnosti svoje ugovore, i posve nevještom može potvrditi da u njima nešto skrivaju. No budući da postojanje »zlatnih padobrana« u Hrvatskoj nekada jest, a nekada nije sankcionirano, zbog čega smo pozvali na bolje (legislativno) uređivanje toga koncepta, nije baš najveći krimen ako bi ih Kolar i Vukelić imali. Imaju ih i drugi ravnatelji, pa im u Rijeci ne prijete nikakve sankcije. Dapače, kad pozivamo Osnivača da riješi to pitanje u slučaju Blaževića, on, otjelovljen u gradonačelniku Marku Filipoviću, u aferi »glavni dramaturg« ne vidi baš ništa sporno.

Za rubriku Transparentno kazalište

Dakle nikome se ne bi dogodilo baš ništa da Kolar i Vukelić daju svoje ugovore na uvid. Dogodio bi se samo sud javnosti, no jučerašnje novine malo tko pamti. Ipak, ono što bi potencijalno u tome sudu javnosti ipak moglo biti problematično, tiče se percepcije Marina Balževića, koji bi mogao najlošije proći, kao onaj koji osim sebi, sređuje poslove i svojim poslušnicima. Njemu je možda u najmanjem interesu da se ugovori objave i da se zavrti još jednom priča o »zlatnim padobranima«, njegovim ili njegovih ljudi.

Stoga da podcrtamo još jednom, priznajemo poraz. Priča s ugovorima Maše Kolar i Alana Vukelića ovdje, što se nas tiče, završava. Naravno, oni je po pitanju javnoga interesa i dalje mogu razriješiti u pozitivnom smislu, tako što će objaviti ugovore. Ne moraju ih dati ni nama u Novom listu, ako nas ne vole, neka ih objave, recimo, u rubrici Transparentno kazalište HNK-a Ivana pl. Zajca.