Talijanska drama

“Naša familija” u Zajcu: Mjuzikl za generaciju Z koja poziva na revoluciju

Kim Cuculić

Foto Dražen Šokčević

Foto Dražen Šokčević

Ovaj međunarodni kazališni projekt okupio je glumce i glumice iz različitih sredina, što se odrazilo i na jezičnu razinu predstave – u njoj se glumi na talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku



RIJEKA – Mjuzikl »La nostra famiglia«/»Naša familija«, nastao u koprodukciji Talijanske drame sa Slovenskim stalnim gledališčem u Trstu te Gledališčem Koper – Teatro Capodistria, premijerno je izveden na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca. Potpisuje ga slovenska autorica Saša Eržen, a redatelj i skladatelj je Marjan Nečak. Ovaj međunarodni kazališni projekt okupio je glumce i glumice iz različitih sredina i teatara, što se odrazilo i na jezičnu razinu predstave – u njoj se glumi na talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku, a prate je i titlovi s prijevodom.


Kao inspiracija za mjuzikl poslužila je poema »Little Orphant Annie« Jamesa Whitcomba Rileya iz 1885. godine, koja je inspirirala i istoimeni strip Harolda Graya, kao i popularni američki mjuzikl »Annie« koji je premijerno prikazan na Broadwayu 1977. godine. Naslovna protagonistica je djevojčica koja u vrijeme Velike depresije bježi iz sirotišta i pronalazi utočište kod milijardera Warbucksa.


Stambena zajednica


Radnja novog mjuzikla »Naša familija« smještena je također u sirotište, to jest u neku današnju »stambenu zajednicu«, dom za djecu u staroj vili u kojoj živi sedam tinejdžera bez roditelja. Već u uvodnoj sceni, s pametnim telefonima u rukama, njih upoznajemo kao pripadnike aktualne generacije Z, koju još nazivaju i Fejs generacija te iPhone generacija.




Premda se njihov život odvija na društvenim mrežama i u virtualnom svijetu, u stvarnom životu svi oni žude za obitelji i zajedništvom. U tom smislu ova predstava svojim songovima podsjeća na klasičnu definiciju obitelji, ali pokazuje i da postoje različiti oblici obitelji koji djeci mogu pružiti toplinu i sigurnost. Za štićenike doma zamjena za oca i majku koje nemaju je stariji odgojitelj Marko, kojega je utjelovio Rok Matek. Međutim, on je bolestan, a proširila se i vijest da planiraju zatvoriti dom, kuću prodati, tinejdžere premjestiti u veću ustanovu, a Marka poslati u prijevremenu mirovinu, jer postojanje takvog malog doma nije financijski održivo. Suočeni s tom spoznajom, tinejdžeri će se pobuniti i pokušati spasiti ustanovu koja je postala njihov zajednički dom. Bijes protiv diktata kapitala u njima će prozvesti revolt, pa ovi pripadnici generacije Z s pozornice pozivaju na revoluciju. U skupnom, koreografiranom prizoru, pritom su odjeveni u žute kabanice koji asocijativno prizivaju poznatu aktivistkinju Gretu Thunberg.


Dvije razine


Scenograf Valentin Svetozarev podijelio je pozornicu u dva plana ili dvije razine – prvi prikazuje prostorije doma za djecu bez roditelja, dok se na drugoj razini, iza bijelog zastora, otkriva dom bogataša, »kapitalista« Luke Di Capria kojega tumači Danijel Malalan. On i njegova supruga Laura nemaju djece, a žena se suočava i s tužnom spoznajom da joj je otkucao biološki sat. U ulozi Laure, posebno u pjevačkim dionicama, dojmljiva je Leonora Surian Popov. Prilikom odlaska na ginekološki pregled Laura će upoznati djevojku Tamalu (Pia Skvarča), jednu od štićenica doma, i doći na ideju da bi je mogla posvojiti. No rasplet će krenuti u pomalo (ne)očekivanom smjeru.


Odgojitelj Marko završit će u bolnici, a dom kupuje Luka Di Caprio, ali ne iz kapitalističke pohlepe, već kako bi on i njegova supruga tinejdžerima pružili dom. Tako se oni u završnici predstave okupljaju za zajedničkim, improviziranim »obiteljskim« stolom, što je važna poruka ovog idealističkog mjuzikla koji apelira na zajedništvo.


Pritom je bitna i jezična dimenzija predstave, koja je odraz pogranične situacije ovih prostora, u kojima, kao i u mjuziklu, ljudi govore različitim jezicima, ali se razumiju. A ponekad i ne…


Glazba


Budući da je riječ o žanru mjuzikla, u predstavi je važna i glazba Marjana Nečaka, koja je stilski eklektična i u koju su ukomponirani i ritmovi bliski generaciji Z. Njezine pripadnike, od kojih je svaki individua za sebe, mladenački razigrano utjelovili su Elena Brumini kao Secchiona, Urša Kavčič u ulozi Princeze, Serena Ferraiuolo kao Forza, Mak Tepšić u ulozi Mišice, Blaž Popovski kao Boben i Andrea Tich u ulozi Picassa. Oni su naročito dobri u koreografiranim dijelovima, koje je osmislio Klemen Janežić. Kostimografkinja je Mia Popovska, a autor videoprojekcija Marin Lukanović. S obzirom na reakcije one nešto mlađe premijerne publike, mjuzikl »Naša familija« mogao bi biti zanimljiv upravo njoj, današnjoj generaciji Z, kojoj se i obraća.