U HNK-u Ivana pl. Zajca najavljena je premijera poznate opere “Pikova dama” Petra Ilijiča Čajkovskog, pod dirigentskim vodstvom Valentina Egela, u režiji Christiana Romanowskog i svjetski poznate operne pjevačice Dunje Vejzović, umjetničke voditeljice projekta koja se pojavljuje u ulozi stare grofice, a prema najavama, ovo je njezina posljednja uloga.

Ravnatelj Opere Dražen Siriščević uvodno je kazao kako se radi o glazbenoj drami ispunjenoj tolikom strašću i tolikim očajem, da je “Pikova dama” više od opere.

– Ovo je puno više od toga. Doista, radi se o pravoj glazbenoj drami koja je izazov ne samo za umjetnike, nego i za publiku. Ali mi za taj izazov imamo sve karte u našim rukama.

Vi znate da je ova opera i opera tajnih karata, no mi točno znamo koje kartu pobjeđuju, a te karte su ovdje s nama, umjetnički tim. Iako nisam sudjelovao u radu na predstavi kao ravnatelj, pobirem vrhnje, mogu tako reći.

Mogu uživati u umjetnosti Dunje Vejzović, velike svjetske operne dive, i nevjerojatne energije koju ima, koju dijeli sa svima na pozornici, takvom energijom koja zaokuplja i koju je nekad teško slijediti, kaže Siriščević.

Glazbeni psihogram ludila

Operna diva Dunja Vejzović koja je prvi puta u operi “Pikova dama” nastupala na početku karijere, u dobi od tridesetak godina, istaknula je kako je ta opera ekstremno ogromna, ekstremno zahtjevna, i zato se rijetko nalazi na repertoarima opernih kuća, a iziskuje posebne napore od svakoga.

– Sredstva su nam minimalistička, to je i naš stil. Radi se o operi na ruskom dvoru, nema tih sredstava, tih odora koje su na ruskome dvoru u to vrijeme vladale da stavimo na pozornicu, ali to nije niti glavna stvar, glavna stvar su emocije glavnih likova i enormna snaga te muzike, kaže Vejzović dodajući kako se ova opera ruskog skladatelja ističe u njegovu opusu nevjerojatnom snagom.

Kako je kazao Christian Romanowski koji potpisuje scenografiju te režiju, uz Vejzović, opera “Pikova dama” omogućuje nam ne samo užitak u divnoj glazbi, već prikazuje i stvarni život, to jest stvarnost koja je brutalna i koja uključuje dvoje mladih ljudi koji su zaljubljeni jedno u drugo, a stvari ne završavaju dobro.

– U velikim se operama često pričaju ljubavne priče bez sretnog kraja. Obično, ljubavni par ne uspijeva zbog okolnosti, društvenih predrasuda ili intrige, kao u slučaju Romea i Julije ili Othella i Desdemone.

Međutim, u ovom djelu Čajkovskog katastrofa ima svoje korijene u samoj prirodi ljudskog bića. Ovu operu možemo promatrati i kao glazbeni psihogram ludila, kao psihoanalizu osobe kojom vladaju proturječna sjećanja, i to mnogo prije pojave psihoanalize.

Prikaz likova koje je skladatelj stvorio pred više od dvjesto godina odgovara našem današnjem iskustvu. U ovoj operi nema jednoznačnih likova.

Dvojnost ljudske prirode, proturječne sile koje vladaju nekom osobom, izražene su na izvanredan način u priči “Pikova dama” i glazbi Čajkovskog.

Zbog toga je ovaj sadržaj nevjerojatno moderan. Likovi su nam tako poznati jer nisu prikazani crno-bijeli, već u različitim nijansama svojeg karaktera i njihove unutrašnje razdiranosti, pojašnjava Romanowski.

Fenomenalan spoj generacija

Asistentica režije Sofija Cingula koja u operi tumači Lizinu guvernantu, naglasila je kako se radi “o fenomenalnom spoju generacija, pa mladi dirigent usprkos svojim godinama duboko proživljava i duboko interpretira glazbu kojoj se doslovno predaje, a njegova energija, njegovo znanje i njegov entuzijazam pretapaju se s energijom, znanjem i entuzijazmom Dunje Vejzović i Christiana Romanowskog”, pa se sudjelovanje u operi za sve pretvara u veliko zadovoljstvo.

“Pikova dama” opera je ruskog skladatelja Pjotra Iljiča Čajkovskog u tri čina. Libreto je napisao Modest Čajkovski, brat Pjotra Iljiča, prema istoimenoj drami Aleksandra Sergejeviča Puškina.

Radnja opere “Pikova dama” smještena je u Rusiji u osamnaestome stoljeću, a glavni lik je oficir Hermann, koji je opčinjen dvostrukom tajnom igre karata, koju zna samo stari plemić Tomski.

Prema službenoj najavi riječkoga HNK-a, stara grofica, poznata kao Pikova dama zbog svoje strasti prema kockanju, vlastitim životom čuva tajnu triju karata koje obećavaju velike dobitke, ali mogu nositi i potpunu katastrofu.

Siromašni Herman opsjednut je nedostižnim – ostvarenju ljubavi s Lizom iz višeg staleža i otkrivanjem tajne karata.

Čajkovski je svojim glazbenim stilom majstorski prenio dramske trenutke i emocije likova. U operi “Pikova dama” koristi bogat orkestralni zvuk, snažne vokalne ansamble i izražajne solo pjevače kako bi dočarao unutarnji svijet likova.

Među najpoznatijim arijama iz ove opere su Hermannova arija “Ja vas lyublyu” (Ja vas ljubim), Lizina arija “Je crains de lui parler la nuit” (Bojim se razgovarati s njim noću), Tomskijeva arija “Uzh polnoch blizitsya” (Polnoći se približava”).

“Pikova dama” smatra se jednim od najznačajnijih djela Čajkovskog i jednom od najpoznatijih opera ruskog repertoara. Opera je praizvedena 1890. godine u St. Petersburgu, a u riječkome HNK-u prvi puta je izvedena u svibnju 1950. godine, kad je Grofica bila Nada Auer, Liza je bila Štefanija Lenković, a Herman je bio Antun Koren.

Koncertna izvedba “Pikove dame” i sljedeća premijera bile su 1976. godine, a u glavnim su ulogama bili Viktor Bušljeta, Ferdinand Zovko, Blanka Zec, Mirjana Šebalj, Mario Sfiligoi te Dinko Lupi.