Na otvorenju ovogodišnjih 33. Marulićevih dana, festivala hrvatske drame, uručene su nagrade »Marin Držić« za najbolje dramsko djelo.

Riječ je o godišnjoj nagradi koju Ministarstvo kulture i medija dodjeljuje sa svrhom poticanja hrvatskoga dramskog i kazališnog stvaralaštva.

Na Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo »Marin Držić« za 2022. godinu pristigla su 64 dramska teksta.

Stručno povjerenstvo u kojemu su bili Jasen Boko, kao predsjednik, te članice Doris Šarić-Kukuljica i Martina Petranović, tekstove je čitalo zavedene pod šiframa ne znajući tko su njihovi autori ili autorice.

Jednoglasnim odlukama nagrađeno je šest dramskih djela, a za čitanje se preporučuju još tri drame.

Prvonagrađena je drama »Žena himna« Davora Špišića. Drugu nagradu ravnopravno dijele Edi Matić za dramski tekst »Vulnera urbis, vulnera orbis (Rane grada, rane svijeta)« i Espi Tomičić za dramu »Ples na broju 60«, a treću su primile Katja Grcić za dramu »Druga«, Hana Konsa za dramu »Ostanak« i Ana Maras Harmander za »Nemaš samo ti ekskluzivu na patnju«.

Povjerenstvo je također donijelo odluku o preporuci za tri dramska djela: »Šuplje kosti« Vlaste Golub, »Ubili smo djecu« Nade Kaurin Knežević i »Ona moja« Sare Kopeczky.

Čitanje Špišića

U popratnom programu Marulićevih dana održano je i javno čitanje Špišićeve »Žene himne«, u izvođenju studenata četvrte godine preddiplomskog studija glume Umjetničke akademije u Splitu, pod mentorstvom Brune Bebić.

Bila je to prilika da iz prve ruke čujemo prvonagrađeni tekst. Riječ je o biografskoj drami o Pauli Preradović, hrvatskoj pjesnikinji i književnici, unuci Petra Preradovića koja je zapamćena kao autorica austrijske himne.

Ipak, kako je obrazloženo, »Žena himna« puno je više od biografske drame; ona od osnovnih elemenata jednog kompleksnog života minuciozno veze sudbinu žene ispred svog vremena.

Žene koja je, ne vlastitim odabirom, gurnuta na vjetrometinu burne povijesti od početka 20. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata.

Reducirana u izrazu, usredotočena samo na bitno i sa svega četvoro glumaca drama provlači sudbinu Paule Preradović kroz sve ključne političke pojave prve polovine 20. stoljeća, koje su odredile svijet u kojem danas živimo.

Raspadi carstava, rast nacionalizma, diktature komunizma i nacizma, užasi dvaju svjetskih ratova… ovdje su prelomljeni kroz sudbinu snažne žene, na način da se drama ni jednog trenutka ne gubi u masovnim scenama i velikim političkim prevratima, ostajući uvijek duboko intimna i nježna priča o hrabroj ženi na udaru povijesti.

Kako je istaknuto, »Žena himna«, drama o politici kao sudbini, originalni je dramski predložak koji nudi zahvalan materijal za kreativno čitanje na sceni.

Ovogodišnji Marulićevi dani mjesto su na kojem se izvode i neki od tekstova nagrađenih »Marinom Držićem«, a to je bio i povod za okrugli stol na temu »Stanje i vidljivost suvremenog hrvatskog dramskog pisca – iskustva i očekivanja nagrađenih Nagradom Marin Držić«.

O svojim iskustvima govorio je Davor Špišić koji je već nekoliko puta nagrađen »Marinom Držićem«, a njegovi su dramski tekstovi većinom i izvedeni.

Pisac bez odgovora

– Što učiniti da drame budu vidljivije na tržištu? Pisac je često u poziciji da sam nudi svoju »robu«, odnosno dramske tekstove kazalištima.

Tu se događa da »škripi« komunikacija između autora i kazališnih uprava. Često se, naime, dogodi da pisac ne dobije odgovor, povratnu informaciju.

Drugi problem na koji bih skrenuo pažnju je taj da kazališta imaju manjak zaposlenih dramaturga. Također bi bilo važno da se uspostavi generacijska suradnja između autora i redatelja.

Događa se to da će mlađi redatelji prije uzeti neki kanonski tekst nego se prihvatiti režije teksta pisca koji im je generacijski blizak, smatra Špišić.

Svoja iskustva iznijeli su i nagrađeni autori i autorice Katja Grcić, Ana Maras Harmander, Ivana Vuković, Espi Tomičić i Edi Matić, a Hana Konsa istaknula je da je Nagrada »Marin Držić« konkretna podrška dramskim piscima.

Ukazala je i na važnost Radionice dramskog pisanja koja se tradicionalno održava na Marulićevim danima. Svoje iskustvo vođenja tih radionica iznio je Tomislav Zajec, koji ističe da je bitno ukoričenje dramskih tekstova, a kao dobru praksu navodi i njihovo koncertno izvođenje.

U konačnici neki od tekstova nagrađenih »Marinom Držićem« dolaze i do uprizorenja, pa tako Marulićevi dani daju čitav presjek tretmana dramskog pisma – od samoga teksta, preko koncertnih čitanja do postavljanja na pozornicu.

Nenni Delmestre, kazališna redateljica i ravnateljica Drame HNK-a Zagreb, naglašava da je postavljanje tekstova hrvatskih autora obveza kazališta i tako se stvaraju pisci.

Također je ukazala da bi bilo važno da Ministarstvo kulture i medija napravi online platformu s prijevodima dramskih tekstova hrvatskih autora čime bi se omogućila njihova internacionalna disperzija. U raspravu se uključila i Nevena Tudor iz Ministarstva kulture i medija.

Predstavljen zbornik

Na Marulićevim danima predstavljen je i zbornik »Nagrada Marin Držić – Hrvatska drama 2021.« u izdanju Disputa. Kako je kazala Martina Petranović, članica stručnog povjerenstva za Nagradu »Marin Držić«, do sad je objavljeno 15 zbornika s 80-ak dramskih tekstova.

Često su među nagrađenima već afirmirani pisci, ali se pojavljuju i neki novi, mladi. Petranović je također naglasila da dramski tekstovi zaslužuju svoje tiskano izdanje.

Dok je 1990-ih godina prosjek prijavljenih tekstova bio 20-ak, posljednjih godina prijavljuje ih se 60-ak, što govori o prepoznatljivosti nagrade i znatnom povećanju broja autora koji šalju svoje tekstove.

Zbornik za 2021. donosi tekstove: Nikolina Rafaj »Kamo se ide kad se odlazi«, Monika Herceg »Mama, smijemo li danas umrijeti«, Tomislav Zajec »Nestajanje«, Anita Čeko »Daleko je Kandahar«, Hrvoje Kovačević »Studen Sudnjeg dana« i Ivana Sajko »Crna kutija za kraj svijeta«.