Najnoviji premijerni naslov Kazališta Ulysses može spadati među top pet najboljih naslova ovoga teatra koji djeluje već 24 godine, a zasigurno je jedan od najboljih zadnjih nekoliko godina.

Dakako, naslove je teško uspoređivati i riječ je o posve drukčijim predstavama i projektima; primjerice prošlogodišnji »Othello« imao je snažno naglašenu antiratnu poruku i predstavio je sjajan spoj suradnje triju kazališta.

I dalje aktualno

Ranijih godina bilo je i raznih novosti, predstava koje su i nakon Brijuna imale sjajan uspjeh te živjele svoj život, kao i naslova koji su »plesali samo jedno ljeto«, ili malo više. Bilo je, dakako, i izvrsnih, velikih uspjeha i sezona, predstava koje su dobile nagrade i priznanja gdjegod su uprizorene.

Ove godine na repertoaru nije bio Shakespeare, već Brecht, što i nije potpuna novost, no »Prosjačka opera« u prijevodu s njemačkog Karla Hubaka, koji je tu i dirigent, glazbeni voditelj i aranžer, uz dramaturgiju Željke Udovičić Pleština i u režiji Lenke Udovički osim što donosi snažan tekst, ima i odličan ansambl – sve žene i jedan muškarac, ali i sjajan glazbeni sastav tako da dolazi do zbilja vrlo s(p)retne simbioze između glazbenog i tekstualnog dijela.

Ovaj Brechtov satirički komad s glazbom nastao je u suradnji sa skladateljem Kurtom Weillom, stalnim njegovim suradnikom. Premijerno je izveden 1928. godine u Berlinu. Komad je adaptacija »Opere za prosjake« (»The Beggar’s Opera«) Johna Gaya i skladatelja Johanna C. Pepuscha iz 18. stoljeća koja je u Londonu i tada doživjela golemu popularnost, no Brecht i Weill gotovo dvije stotine godina kasnije djelo prevedeno na njemački jezik ženskim rukopisom Brechtove prijateljice i suradnice Elisabeth Hauptmann postavljaju u drukčiji kontekst, u aspekt svojega vremena.

Iako je prošlo puno godina od kada je ovo djelo kreirano, i dalje je vrlo snažno i moćno i po mnogim aspektima korespondira s nekim momentima i elementima aktualnosti.

Oštro pero

On oštrim perom komentira socijalne, političke i ekonomske probleme vlastite suvremenosti, a nepravde tada, kao i sada, na sve strane. Djelo se dade višestruko čitati, interpretirati i analizirati, kroz isto tako višestruko semantičko iščitavanje, gdje su vidljivi razni obrasci ljudskoga ponašanja, odnos pojedinca i društva, odnos prema materijalnom, uz jednu od finalnih replika o tome je li gore, opasnije, banku opljačkati ili formirati.

Brecht daje glas onima koji su često marginalizirani i zanemareni, a sjajan ženski ansambl uz jednog jedinog glumca, »blaženog među ženama«, daje tu dodatnu snagu komadu, gdje vrlo zorno pr(o)ikazuje nepravdu i socijalnu nejednakost. Prirodna pozornica utvrde Minor snažan je i zahvalan »suigrač« u ovome timu postajući tako uzročno-posljedično dio radnje.

Bojana Gregorić Vejzović, Nika Ivančić, Anica Kontić, Ana Kvrgić, Lana Meniga, Barbara Nola, Mada Peršić, Tara Rosandić, Dijana Vidušin i Deni Sanković čine ansambl ove predstave gdje je upravo njihova interakcija, nadopunjavanje iznimno važno i gdje svatko kreira svoju ulogu.

Teško je nekoga izdvojiti – sjajne glumice, vrlo različite i posebne u svojoj interpretaciji, no Dijana Vidušin je, što su mnogi u publici primijetili, naprosto briljirala. I Sanković se tu izvrsno prilagodio interakciji s kolegicama.

Narativna glazba

Orkestar su činili Jurica Bajević, Jakov Gojmerac, Martina Jembrišak, Filip Lusavec, Sven Matijević i Filip Mlinarić. Glazba također i nosi predstavu, dakako uz sjajan tekst i nadahnute glumce, no i sama glazba postaje narativna, a ne samo deskriptivna.

Koreograf Staša Zurovac, scenograf i dizajner svjetla Deni Šesnić i kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov – već dugogodišnji dio ekipe ovoga teatra, sjajno su odradili posao – svatko svoj segment. Predstava traje oko dva i pol sata, no pozornost i koncentracija je cijelo vrijeme jaka – i kod posjetitelja i kod glumaca.

Iako je povratak bio kasno u noć, a dan/noć iznimno topao, gledatelji su i više nego zadovoljni otišli s ove premijere. Ove godine Ulysses priprema bogatu sezonu uz razne reprize, ali i gostovanja te koncerte.