RIJEKA – Svi oni koji prate predstave Baleta riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca mogli su primijetiti mladu balerinu koja dolazi iz Japana – ime joj je Soyoka Iwata i do sada je nastupala u »Čipki« i »Posvećenju proljeća« Maše Kolar, »Orašaru« Maura de Candije, »Odiseji« Waltera Matteinija, »Patetičnoj« Douglasa Leeja…, a ponovo je 16. ožujka na programu »Mediteranska trilogija: Pulcinella & Poslijepodne jednog fauna & Španjolska rapsodija« u kojoj također pleše.

Kako ste odlučili da ćete postati balerina? Kad se i kako dogodio vaš prvi kontakt s baletom?

– Počela sam se baviti baletom kad mi je bilo 6 godina. Moja majka preporučila mi je da se bavim baletom jer sam stalno i posvuda plesala otkad sam bila mala. Budući da sam voljela plesati i balet je bio središte mojeg svijeta, prirodno je da sam počela razmišljati o tome da postanem balerina.

Kraljevski konzervatorij

Vaši baletni počeci vezani su za Miwa studio za klasični balet, a kasnije ste trenirali pod vodstvom Kiyoko Kimura. Što nam možete reći o baletnoj edukaciji u Japanu? Razlikuje li se od baletnih škola u Europi?

– Pohađala sam redovnu školu do večeri, a nakon toga trčala sam u studio za balet kako bih polazila satove baleta. Vježbala bih do kasnih noćnih sati. Od jedanaeste godine sudjelovala sam na mnogim natjecanjima i naporno sam trenirala svaki dan. U Japanu mnogi plešu balet i postoje brojni baletni studiji. I učenici i njihovi učitelji rade vrlo naporno. Ipak, ne postoji obrazovna institucija koja educira baletne plesače s potporom vlade. Također nema mnogo prilika za učenje ili gledanje različitih koreografa kao što je to u Europi. Zbog tih razloga mnogi mladi plesači koji se žele baviti baletom, nastoje studirati vani.

Jeste li također educirani za izvođenje japanskih tradicionalnih plesova?

– Imala sam nekoliko puta satove u srednjoj školi, ali se nikad tome nisam ozbiljno posvetila.

Kad ste imali 16 godina, otišli ste u Nizozemsku kako biste studirali na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu. Zašto ste odabrali Nizozemsku i u kojem vam je smislu to iskustvo važno?

– Željela sam studirati u školi u kojoj su podjednako zastupljeni klasični balet i suvremeni ples jer ih oboje volim. Zbog toga je Kraljevski konzervatorij bio idealna škola za mene. Jedno od najvažnijih iskustava bilo je to što je moja škola povezana s Nederlands Dans Theaterom, pa sam imala mogućnosti da proučim NDT repertoar i radim s izvanrednim koreografima i plesačima. To mi je proširilo horizonte i mogućnosti kao plesačice.

Dolazak u Rijeku

Kako ste dospjeli u riječki HNK-a Ivana pl. Zajca?

– Imala sam priliku nekoliko puta u Japanu raditi s Mašom Kolar, koja je ravnateljica riječkog Baleta. Budući da je treća godina programa škole bila pripravnička godina, kontaktirala sam Mašu ako bih mogala raditi kao pripravnica u Rijeci jer su mi se jako svidjeli njezini komadi i stil te me zanimao repertoar baletne kompanije u Rijeci. Srećom, počela sam raditi kao baletna početnica od rujna 2020., a od ove sezone postala sam i službeno članica. Sretna sam što sam svoju profesionalnu karijeru mogla započeti kao plesačica u riječkom Baletu.

Do sada ste nastupili u »Čipki« i »Posvećenju proljeća« Maše Kolar, »Orašaru« Maura de Candije, »Odiseji« Waltera Matteinija, »Patetičnoj« Douglasa Leeja… Što vam znače sve te mogućnosti?

– U svakom od ovih iskustava mogla sam pronaći svoje nove mogućnosti i buduće zadatke. Repertoar je jedan od razloga zašto mi se sviđa ova družina. Imamo prilike surađivati ​​s puno dobrih suvremenih i neoklasičnih gostujućih koreografa. I to me tjera da se razvijam kao umjetnica i kao osoba.

Uloga Pimpinelle

Na koji je način uloga Pimpinelle u »Pulcinelli« izazovna za vas? Je li vam bilo teško izvesti lik iz talijanske commedije dell’arte?

– Bio mi je to prvi put da sam nastupila u glavnoj ulozi i bila sam pod pritiskom zbog toga. Nisam imala iskustva u izvođenju lika iz commedije dell’arte i bilo mi je teško kako koristiti tijelo i izraz lica vrlo ekspresivno, teatralno, dramatično, što je karakteristika commedije dell’arte. Snimala sam se na svakoj probi kako bih bila bolja i gledala sam neke verzije »Pulcinelle« kako bih produbila svoje razumijevanje i stekla bolju ideju o ovom komadu i svojoj ulozi. Bilo je zabavno izvesti Pimpinellu jer su karakter i način izražavanja potpuno drukčiji od mene inače.

Japan i Rijeka

Osjećate li kao Japanka kulturološke razlike sad kada živite u Hrvatskoj?

– Jedna od kulturoloških razlika koja mi se sviđa je, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi, što ljudi dolaze u kazalište kako bi gledali balet kao dio života. U Japanu su cijene ulaznica za baletne predstave dosta skupe i balet prati samo uzak krug ljudi. Smatram da mnogi u Europi vole umjetnost i imaju dublje razumijevanje baleta nego što je to u Japanu.

Kakvi su vam dojmovi o Rijeci?

– Ono što volim u Rijeci su predivna priroda, more, nebo, planine… Ja sam iz Tokija i živjela sam ubrzanim tempom u prenapučenom gradu, tako da sada uživam u potpuno drukčijem načinu života. Također volim i društvo članova riječkog Baleta i sretna sam što mogu plesati u prekrasnom kazalištu s nevjerojatnim plesačima.

Biografija

Soyoka Iwata rođena je u japanskom Tokiju 2001. godine. Baletnu naobrazbu započela je u Miwa studiju za klasični balet. Kasnije je trenirala pod vodstvom Kiyoko Kimura, a u dobi od 16 godina preselila se u Nizozemsku kako bi studirala na Kraljevskom konzervatoriju u Haagu. Tamo je učila i izvodila ulomke iz koreografija Hansa van Manena, Paula Lightfoota i Sole Leóna, Johana Ingera, Medhija Walerskog i drugih. U svojoj posljednjoj studijskoj godini pridružila se Baletu HNK-a Ivana pl. Zajca kao stažistica (preko programa Erasmus) u sezoni 2020./2021.