Maša Kolar, Foto: Roni Brmalj
Uvjeti za treninge i probe su daleko od zadovoljavajućih. Vježbamo i repetiramo u gradskom prostoru. Balet je smješten u zgradi nebodera HKD-a, čiji krov još uvijek prokišnjava, čiji zidovi i podovi vape za novom bojom i njegom. Naša mala i jedina dvorana se, nažalost, neće preko noći pretvoriti u adekvatnu baletnu dvoranu koja je preduvjet za profesionalni rad baletnog ansambla naše veličine
Od početka rujna ove godine na dužnost ravnateljice Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca stupila je Maša Kolar, plesna pedagoginja, profesionalna plesačica i koreografkinja.
Na početku ove kazališne sezone, 7. listopada, Maša Kolar predstavit će se riječkoj publici koreografijom u predstavi »Macbeth« – baletu prema istoimenoj tragediji Williama Shakespearea.
Kako je došlo do vašeg angažmana na mjestu ravnateljice riječkog Baleta? Kakav to za vas predstavlja izazov?
– Svaki posao, a posebno poslovi povezani s plesnom umjetnošću, za mene predstavljaju izazov; kroz njih oblikujem svoju stvarnost i valoriziram je. Angažman na mjestu ravnateljice prihvatila sam na poziv intendanta riječkog HNK-a Marina Blaževića početkom 2017. godine, nakon odlaska bivšeg ravnatelja Baleta. Fizički sam na mjesto stupila prije nekoliko tjedana, početkom nove 2017./18. sezone. Međuvrijeme sam iskoristila kako bih stvorila realnu sliku o riječkom Baletu u kontekstu njegovih ekonomsko-političkih, povijesnih i kadrovskih mogućnosti. Ta konotacija je odrednica izazova, ona mu zadaje obujam – veličinu i dubinu.
Kakvi su vam prvi dojmovi o riječkom baletnom ansamblu, koji je prije vašeg dolaska prošao jedno turbulentno razdoblje?
– Prvi dojam o riječkom baletom ansamblu oblikuje se kroz kreaciju predstave »Macbeth«, čija se premijera približava velikim koracima. Obožavam otvorenost, umjetničku prezentnost i točnost te kreativni naboj kojim me je riječki baletni ansambl zadivio. Nadam se da ćemo te kvalitete znati spretno iskoristiti za zajednički cilj.
Nametnuti »Macbeth«
Kakva je situacija u pogledu broja plesača i plesačica? Hoće li biti novih zapošljavanja?
– Početkom sezone u ansamblu su ponovo zaplesali Marta Kanazir i Ricardo Campos Feire. Pridružili su nam se Michele Pastorini i Maria Hernandez del Mar, mlade plesačke snage. Početkom rada na baletnoj predstavi »Ivica i Marica« u koreografiji Gine Patterson očekujemo još dva muška plesača. Dok čekamo da više instance dostojanstveno riješe pitanje mirovine za starije plesače, riječki Balet se kadrovski restrukturira i profitira ugovorima po projektu mladih balerina Tee Rušin, Riječanke, pripadnice prve generacije Osnovne škole za klasični balet i suvremeni ples u Rijeci, i uskoro Japanke Kyoko Fukai.
One kroz direktno iskustvo aktivnog sudjelovanja u recentnim i aktualnim projektima/predstavama Baleta HNK-a Ivana pl. Zajc unapređuju ključne vještine scenskih izvođenja, koje su potrebne za nastavak daljnjeg profesionalnog i umjetničkog razvoja svakog plesača, a mi to sebično koristimo za svoje umjetničke potrebe.
Jesu li po vašem mišljenju uvjeti za treninge i probe zadovoljavajući?
– Uvjeti su daleko od zadovoljavajućih. Vježbamo i repetiramo u gradskom prostoru. Balet je smješten u zgradi nebodera HKD-a, čiji krov još uvijek prokišnjava, čiji zidovi i podovi vape za novom bojom i njegom. Naša mala i jedina dvorana se, nažalost, neće preko noći pretvoriti u adekvatnu baletnu dvoranu koja je preduvjet za profesionalni rad baletnog ansambla naše veličine. Svi navedeni razlozi neće nas zaustaviti u pripremanju sezone, ali svakim danom stežu nas, jer postaju ozbiljniji.
Zašto ste za početak sezone odabrali naslov »Macbeth« prema Shakespeareovoj tragediji?
– »Macbetha« nisam odabrala, on mi je bio nametnut. »Macbeth« je trebala biti koprodukcija Bitef dance kompanije i riječkog Baleta. Razvijajući projekt osjetila sam da se nalazim u klopci sukoba interesa i zato odlučila odustati od koprodukcije s Beograđanima, ali zadržati njihov naslov i uhvatiti se ukoštac s mitom oko »Macbetha«. Početak sezone idealan je trenutak za čišćenje od starih uroka da bi ostatak sezone ostao plesno prohodan.
Maša Kolar rođena je u Zagrebu, gdje je završila Školu suvremenog plesa Ane Maletić. Pohađala je Vlaamse Dansacademie u Bruggeu. Profesionalnu plesačku karijeru počela je 1986. u Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, a nastavila 1992. u Baletu u Dresdenu, gdje je 1995. dobila status solistice. Godine 1998. dobila je angažman u Thoss-TanzKompanie u Kielu, a 2001. s istom skupinom preselila je u Hannover. U ulozi Carmen, u koreografiji Matsa Eka, s lyonskim baletom gostovala je u Aziji.
Od 2000. surađuje s Baletom Queensland u Brisbaneu. Godine 2007. postala je članicom Aterballetta u Italiji, gdje je radila s koreografima Maurom Bigonzettijem, Ohadom Naharinom, Ginom Patterson i drugima. Od 2006. godine zaposlena je u učilištu Zagrebačkog kazališta mladih kao plesna pedagoginja i koreografkinja te nastavlja međunarodnu karijeru kao slobodna plesna umjetnica. Za Balet HNK-a Ivana pl. Zajca potpisuje koreografiju u predstavi »Pour homme et femme«.
Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade kritičarskog stola za iznimnu plesnu izvedbu u Austinu i Nagrade za iznimnu plesnu izvedbu u predstavi »BoNeT« te Nagrade publike za koreografiju »BoNeT« u Kopenhagenu, Strukovne nagrade UPUH-a i Nagrade »Olga Orlova« riječkog HNK-a.
Istraživački balet
Čime ste se vodili u koncipiranju ove baletne sezone?
– Možete primijetiti kako je baletna sezona koncipirana po principu raznolikosti. To nije slučaj, već namjera da detaljno preispitamo gdje su nam snage, potencijali i kakva je recepcija i senzibilitet publike prema svakom segmentu programa. Programom ne skrivamo svoje kadrovske nedostatke; ovim programom želim istaknuti i umjetnički identitet našeg ansambla kao prednost uz veliku želju da upravo on uspije dosegnuti novu publiku i zadržati staru.
Najavljen je i projekt »U svakom slučaju«. O čemu se radi?
– Istraživački balet radnog naslova »U svakom slučaju«, koji je dio programa Zajc Dance Lab za plesače 40+, promišlja institucionalnu poziciju članova i članica baletnog ansambla »Zajca« od kojih neki na njegovoj pozornici plešu više od dvadeset godina. Autorski tim u sustavu Vigur Gurdu (koreograf), Nina Gojić (dramaturginja) i Marko Gutić Mižimakov (novomedijski umjetnik) radit će s idejom da iskusno plesačko tijelo predstavlja neslužbeni arhiv. Koreografija će kombinirati usvojena znanja baletnih plesača sa suvremenijim izvedbenim oblicima, a sve s ciljem da se pokaže kako iskusniji baletni plesači u instituciji predstavljaju kulturnu vrijednost po sebi. Svemu navedenom pokušava se pronaći odgovarajući izraz u pokretu i kroz pokret, uvijek ostavljajući prostor za eksperiment, igru, slučaj… U svakom slučaju, bit će plesa. Zrelog plesa.
Zašto ste na repertoar uvrstili »Ivicu i Maricu« te »Rossini Cards«?
– Obje predstave će koketirati s neoklasikom i baletnom linijom. Svaka kroz poetiku svojih koreografa. »Ivica i Marica« u koreografiji Gine Patterson bit će kreacija za i s ansamblom, te samim time otvara mogućnost prezentacije ansambla u svom datom potencijalu. Bajka je zamišljena kao rastvaranje pripovijesti psihološkom razradom do prodiranja u samu mračnu srž čarobne priče. Ovom repertoarnom jedinicom nadam se razbijanju elitističkog poimanja baleta i dostupnosti baleta za sve uzraste i ukuse. »Rossini Cards« je perla koreografskog majstora Maura Bigonzettija.
Gotovo svaka svjetska baletna kompanija koja iole drži do svog prestiža, u repertoar ubraja jedno od djela talijanskog koreografa Maura Bigonzettija. Smatram da će »Rossini Cards« pasati riječkom ansamblu kao »caru carevo ruho«, a da će riječka publika imati priliku diviti se kanonizaciji Bogonzettijevog rukopisa.