Prizor iz "Povijesti Rijeke u 10 minuta" / Foto HNK Ivana pl. Zajca
Koncept Marina Blaževića i Renate Carole Gatice ostao je isti, a raznorodne male komade i dalje povezuju glazbene točke dua »Žlice & Gitara« (Nikola Nedić i Mario Jovev)
RIJEKA Iz polemike koja se na stranicama kulture Novog lista vodila između ansambla Hrvatske drame i kritičarke izrodio se projekt »Prava komedija«, nastao u suradnji Hrvatske i Talijanske drame HNK-a Ivana pl. Zajca.
Na primjedbu kazališne kritičarke Novog lista da na repertoaru Hrvatske drame kronično fale »prave« komedije, predstava »Prava komedija« ponudila je deset 10-minutnih komada, dok im je Talijanska drama u inačici naslovljenoj »La Commedia« pridružila još sedam. Koncept koji su osmislili Marin Blažević i Renata Carola Gatica ostao je isti, kao i scenografski okvir Dalibora Laginje, dok kostime potpisuje Manuela Paladin Šabanović.
Raznorodne male komade i dalje povezuju glazbene točke dua »Žlice & Gitara« (Nikola Nedić i Mario Jovev), koji su songove prilagodili TD-u, odnosno izvode ih i na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Glazbu također uživo izvode Petra Zoretić, Osman Eyublu i Rajko Ergić.
Dok su glumci Talijanske drame već glumili na hrvatskom u predstavama Hrvatske drame, nešto je rjeđe da glumci Hrvatske drame glume na talijanskom, za što im je priliku pružila »La Commedia«.
Dvojezični projekt »Prava komedija/La Commedia« zanimljiv je i u kulturološko-kazališnom smislu, jer u usporedbi s hrvatskom verzijom desetominutni komadi talijanske varijante sadrže drugačiju vrstu humora, začinjeni su talijanskom glazbom i pjevanjem, a neke od ovih malih predstava dobile su i prepoznatljiv riječko-fijumanski štih.
Mali čovjek
Pa krenimo redom. Prva je izvedena »Povijest Rijeke u 10 minuta« u režiji Giulija Settima, ravnatelja TD-a. Prepričati riječku povijest u tako kratkom vremenu bio je glumački izazov kojemu su glumom i scenskim pokretom duhovito i ludički odgovorili Serena Ferraiuolo, Elena Brumini, Anastazija Balaž, Jelena Lopatić, Bruno Nacinovich, Anton Plešić, Mirko Soldano, Edi Ćelić, Mario Jovev i Jasmin Mekić. Mogao bi se ovaj komad nazvati i »Smiješna strana povijesti Rijeke«, u čijem su hodu unazad izvođači došli i do Austro-Ugarske Monarhije, D’ Annunzija i još ranijih povijesnih razdoblja, sve do postanka čovjeka – uključujući darvinovsku i biblijsku verziju.
Komad Denisa Brižića jednostavno je naslovljen »E?/I?«. Protagonist kojega je utjelovio sam Brižić tzv. je mali čovjek, naš Primorac i čakavac, čija je ljubav (Anastazija Balaž) odselila u Irsku i šalje mu pismo. U ovom motivu Brižić se dotiče aktualne emigracije iz Hrvatske u Irsku, a njegov junak nastavlja životariti u svom hrvatskom bluesu, pritisnut apsurdom birokracije. U sljedećem komadu, »Deset minuta do smaka svijeta«, Marco Di Stefano postavlja pitanje što bi se dogodilo da nam je preostalo još samo 10 minuta? Ženski lik koji je utjelovila Serena Ferraiuolo, svjesna skorog smaka svijeta, dala si je oduška upucati napornog partnera, sočno opsovati one koji je živciraju i najesti se do mile volje…
U komadu »Pristojnosti za večerom« redateljice Annie Jin Wang i Jen Pitt polaze od pretpostavke što bi se dogodilo kad bi se na večeri našlo pet muškaraca koji bi se ponašali kao žene. Iz toga je nastala komična dramska situacija, a tih pet muškaraca ženskog ponašanja igraju Bruno Nacinovich, Mirko Soldano, Giuseppe Nicodemo, Lucio Slama i Anton Plešić. U maloj predstavi »Inspektor grotla«, prema tekstu Lina Carpinterija i Mariana Faragune, redatelj Giorgio Amodeo oživljava formu »maldobrije«. Amodeo napominje da za sve one koji žive u gradovima gornjeg Jadrana »komedija« znači prije svega »maldobrija«: etimologija potječe od »malo dobro«, a riječ je o nestašnim, kratkim smiješnim pričama.
Stilske vježbe
Budući da se projekt »Prava komedija« može shvatiti i kao »stilske vježbe« na temu komedije, u talijanskoj verziji nije izostala ni klaunerija, kojoj je također cilj nasmijati publiku. U kratkom komadu »U prolazu« Nenad Pavlović zamislio je klaunovski duet, klauna i klaunicu koje su sjajno utjelovili Elena Brumini i Edi Ćelić. Kroz proces improvizacija oni propitkuju ljudske slabosti – tjelesne, psihičke i emotivne. Kako u programu predstave navodi Pavlović, klaun je pred publikom uvijek inferioran, zbog čega bez barijera progovara o bilo kojoj temi omogućujući publici katarzično iskustvo smijeha.
Za posljednji od sedam komada tekst, režiju i koreografiju osmislio je glumac Giuseppe Nicodemo, a naslov mu je »Vesele žene riječke«, što priziva Shakespeareovu komediju »Vesele žene windsorske«. Nicodemo se koncentrirao na dva ženska lika iz Shakespeareova komada – Alice Ford i Margaret Page, koje su u interpretaciji Serene Ferraiuolo i Anastazije Balaž postale Riječanke koje na plaži razgovaraju o svome gradu i svojim muževima. U tim svojim riječkim ćakulama one se dotiču tekstova iz La voce del popola, svakodnevnih zbivanja u Rijeci te, između ostalog, broda »Galeb« i Europske prijestolnice kulture. U jednom trenutku komad počinje oponašati talijanske televizijske šoue s pjevanjem i plesanjem, a nisu izostali ni Toto Cutugno i Amanda Lear. Kao iznenađenje na kraju predstave pojavio se Francesco Squarcia, koji je na violi i uz pratnju pijanista Aleksandra Valenčića izveo pjesmu posvećenu Rijeci.
Premijerna publika izvođače i autorsku ekipu pljeskom je nekoliko puta pozivala na poklon, a naš je dojam da se »La Commedia« nekim svojim dijelovima nešto više približila »pravoj« komediji od »Prave komedije«. U svakom slučaju, riječ je o zanimljivom eksperimentu riječkog HNK-a koji se sada može upustiti u različite kombinacije malih komada obiju predstava.
