Snimio Marko GRACIN
Manjine su u Europi »nezaštićena, slaba stvarnost« te njihovo postojanje većina, odnosno divovi, sve manje toleriraju. Oni ne mogu i ne žele razumjeti njihovu nezaštićenost jer ne čuju glas demokracije, a kada i čuju – najčešće se razbjesne. Stoga je isto tako jasno da je očuvanje te »nejake stvarnosti« borba za spas demokracije – kaže redatelj Paolo Magelli
Na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca odvijaju se probe za predstavu »Gorski divovi/I giganti della montagna« talijanskog književnika Luigija Pirandella, u režiji poznatog redatelja Paola Magellija, čija će premijera biti u petak, 2. ožujka u 19.30 sati.
Riječ je o središnjem dijelu projekta »(Re)discovering Europe/Ponovno otkrivanje Europe«, koji su osmislili Oliver Frljić i Paolo Magelli s namjerom udruživanja manjinskih teatara u Europi. Radi se o prvom projektu izravne suradnje Rijeke EPK 2020 i HNK-a Ivana pl. Zajca te prvom projektu riječkog HNK-a sufinanciranog sredstvima EU (program »Kreativna Europa«).
Predstava nastaje u koprodukciji Talijanske drame riječkog HNK-a s Njemačkim kazalištem grada Temišvara (Rumunjska), Slovenskim stalnim kazalištem u Trstu (Italija), Nacionalnom institucijom Albansko kazalište Skoplje (Makedonija) i Mađarskim kazalištem Kosztolányi Dezso iz Subotice (Srbija). Projekt koji se realizira u suradnji pet europskih manjinskih kazališta, a bavi se različitošću, razvio se iz želje za suradnjom kazališta manjina putem, u prvom redu, multijezičnog iskustva. Tako se predstava izvodi na talijanskom, njemačkom, slovenskom, albanskom i mađarskom, uz titlove na hrvatskom i talijanskom jeziku.
Probe na sedam jezika
»Gorski divovi« posljednji su Pirandellov komad, a slučaj je htio da ovo njegovo remek-djelo ostane nedovršeno, kaže dramaturginja Željka Udovičić Pleština, dodajući da je smrt, koja ga je prekinula 1936. godine, prepustila tako kraj priče mašti i budućim vremenima na volju. »Gorski divovi« su treći od njegovih modernih mitova. Nakon religijskog (»Lazarus«) i socijalnog (»Nova kolonija«), ovaj tekst predstavlja mit o umjetnosti. On je suvremena bajka koja ruši barijere između glumaca i gledatelja, stvarnoga i nestvarnog. Priča prati trupu glumaca, koja u svojim lutanjima stiže do nedefiniranog mjesta i vremena, u prostor koji se nalazi na razmeđi stvarnosti i bajke te glumci tamo pronalaze vilu koja se zove, znakovito, »Loša sreća«, tumači Udovičić Pleština.
Redatelj Paolo Magelli podsjeća kako je došlo do ovog projekta.
– Kao direktor ondašnjeg Stabile della Toscana – Teatro Metastasio, bio sam jedan od glavnih promicatelja E.T.C.-a, jedne od najvećih svjetskih organizacija koja pod svojim okriljem okuplja najrelevantnija svjetska kazališta. Prepoznao sam vlastitu slabost: sudjelovati u »igri moćnih« je fascinantno, ali pred kraj svog talijanskog mandata upao sam u krizu. Krizu promišljanja budućnosti teatra. Patnja je počela kad sam se počeo prisjećati svoga dugačkog putovanja kazališnim stvarnostima, koje me vodilo preko pola svijeta. Putovanje života: od Jugoslavije, preko Berlina i Pariza, do Južne Amerike pa potom Izraela, Palestine, Jordana i stare istočne Europe. Bila je to baš duboka kriza i nije bilo slučajno što sam o tome razgovarao s nemirnom dušom, Oliverom Frljićem. Jednostavno sam ga upitao: »Što možemo učiniti za slabe?« a on mi je odgovorio: »Ako imaš volje, za slabe se uvijek nešto može učiniti, dapače, treba!«
Poznato je da mračna vremena udaraju po svima, ali one koji su, ne svojom krivnjom, slabiji – takva vremena mlate s posebnim užitkom, udaraju ih toliko da postaju za njih pogubna. Jasno nam je da su manjine u Europi »nezaštićena, slaba stvarnost« te da njihovo postojanje većina, odnosno divovi, sve manje toleriraju. Oni ne mogu i ne žele razumjeti njihovu nezaštićenost, jer ne čuju glas demokracije, a kada i čuju najčešće se razbjesne. Stoga je isto tako jasno da je očuvanje te »nejake stvarnosti« borba za spas demokracije.
Iz takvih se razmišljanja rodila ideja okupiti ovih pet manjinskih kazališta, pet različitih glasova kulturoloških stvarnosti, te se iskreno nadam da će se u bliskoj budućnosti ova grupa proširiti i obuhvatiti sve manjinske stvarnosti Europe i Mediterana. Moram zahvaliti Europskoj uniji koja je vjerovala u ovaj projekt i pomogla nam je realizirati ga, zahvaljujem i svim kazalištima koja sudjeluju u projektu i izvode ga. No prije svega hvala ovoj trupi: velika je to i prekrasna obitelj glumaca, koju je zadovoljstvo svakodnevno slušati na probama dok govore na sedam, osam različitih jezika.
Pirandello, čovjek, autor, intelektualac; ambiciozan i kontradiktoran, koji je poput mnogih talijanskih intelektualca podržao fašizam gajeći lažnu nadu u promjenu, onu promjenu za kojom je Italija oduvijek žudjela.
No presudno je napomenuti da je Pirandello, opet kao i mnogi drugi poznati umjetnici, napustio fašistički režim i to ne u oportunom trenutku, već upravo na vrhuncu njegove snage. Pročitajmo ponovno Pirandellovo kazalište, vrijedno je toga truda. Rekao bih da je njegov život završio pirandelovski: sudbina nije htjela da dovrši svoje remek-djelo koje predviđa smrt umjetnosti u novonastalom društvu divova. Društvu kakvo je nabujalo na globalnoj razini – osvrnuo se Magelli.
Predivno kazališno putovanje
Groficu Ilse tumači Valentina Banci, talijanska glumica s kojom Magelli često surađuje. U ulozi grofičina muža je član Talijanske drame Mirko Soldano, koji kaže da je uloga Grofa samo na prvi pogled jednostavna.
– Grofica je nagovorila muža da sav imetak uloži u kazališno poduzeće, ali ta ideja propada. On podržava svoju ženu, no onda dolazi do promjene i konflikta. Ilse i Grof pripadaju različitim svjetovima i on je više ne može slijediti. Grof je čovjek realnosti i nije glumac. On je uvijek na strani konkretnosti. U tekstu nema puno materijala za moj lik, pa je to veliki izazov za mene. Raditi s Magellijem za mene je uvijek poput otkrivenja. On mi otvara svijet koji nisam uočio dok sam čitao tekst. Paolo »čisti« tekst, krati ga i daje mu strukturu. Radi se o predivnom putovanju u kojemu se osjeća duh teatra. Predstava je i provokativna, ali ne u smislu politizacije. Ona daje crno viđenje budućnosti umjetnosti. Glavno pitanje je kuda idemo? – kaže Soldano.
U ulozi Battaglije, glumca svaštara, je Xhevdet Jashari iz Albanskog kazališta u Skoplju, koji je radio u Kosovu i u Albaniji.
– Ovo mi je sad prvi posao, da tako kažem, u inozemstvu. Rad na »Gorskim divovima« je drugačiji, jer surađujem s drugim narodima i susrećem se s drugim jezicima. Angažman u riječkom HNK-u dobar je za moju karijeru i mnogo mi znači. Velika mi je satisfakcija raditi s ovako velikim redateljem kao što je Paolo Magelli. Prvi put se na sceni susrećem s njemačkim, talijanskim, mađarskim jezikom… Svatko od nas govori svojim jezikom. U početku je bilo jako teško i pitao sam se kako ću se uklopiti u replike. Međutim shvatio sam da su ljudi svuda isti: i u Africi, i u Aziji i u Europi. Svi smo isti i ne znam zašto se dijelimo. Govorimo različitim jezicima, ali smo svi isti u emocijama – ističe Jashari.
Predstava na turneji
U predstavi sudjeluju i Giuseppe Nicodemo, Anikó Kiss, Daniel Dan Malalan, Mauro Malinverno, Boris Kučov, Fisnik Zeqiri, Doroteja Nadrah, Richard Hladik, Silvia Török i Ivna Bruck. Glazbu potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, scenografi su Aleksandra Ana Buković i Lorenzo Banci, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić, a asistentica redatelja Barbara Babačić.
Nakon premijere u petak predstava putuje u Trst, Skoplje, Suboticu i Temišvar.