MALI BRIJUN – S Lenkom Udovički razgovarali smo uoči premijere »Prosjačke opere« koja će premijerno, u koprodukciji sa zagrebačkom »Gavellom«, biti izvedena večeras u utvrdi Minor na Malom Brijunu. Otvara se tako ovogodišnji program Teatra Ulysses. Polazak broda iz Fažane je u 20.30.

Kako ste za ovogodišnju sezonu odabrali Brechta, koji je već bio na vašem repertoaru, ali uglavnom ste kroz godine preferirali Shakespearea i njegova djela?

– Brecht je svakako pisac koji zaslužuje da mu se vraćamo i da ga stalno iznova postavljamo. On je vjerojatno najznačajniji kazališni stvaralac 20. stoljeća. Pisao je u vrijeme nastanka i bujanja fašizma i bio revolucionaran u propitivanju sistema u kojem je živio i koji je izrodio fašizam, ali i u propitivanju teatra kao takvog, dramaturgije, glume, glazbe, svih elemenata. Brecht nam ima puno toga za reći.

Odmah senzacija

Predstavite nam ovogodišnji premijerni naslov.

– »Prosjačka opera« ili »Opera za tri groša« zapravo je obrada Bertolta Brechta i Kurta Weilla i to istoimenog muzičkog komada Johna Gaya iz 18. stoljeća. Premijerno je izvedena 1928. godine u Berlinu i odmah je postala senzacija i dobila kultni status koji ima i danas. Prije svega zahvaljujući fenomenalnoj Weillovoj muzici. Radnja se događa u miljeu margine londonskog društva, priča je jednostavna, ali Brechtove intervencije i dramaturški pristup čine da se zapitamo može li biti morala u svijetu u kojem su jedni gladni a drugi siti, gdje je bogatstvo tako nepravdno podijeljeno. Upravo to daje ovom komadu jednu dublju dimenziju. Mi ga predstavljamo u potpuno novom ruhu, Karlo Hubak napravio je novi prepjev songova, prijevod čitavog teksta i nove muzičke aranžmane. Ove godine istekla su autorska prava za Weillovu glazbu pa se prvi put mogu napraviti novi aranžmani. Inače, ovo je koprodukcija Kazališta Ulysses i »Gavelle«, udružili smo snage da ovo veliko djelo postavimo na pozornicu i u rujnu imat ćemo i zagrebačku premijeru.

Ženska podjela

Djelo korespondira i s aktualnom svjetskom situacijom?

– Nažalost, itekako. Brecht je točno dijagnosticirao bolesti kapitalizma i kako čovjek bude izopačen. Očigledno je bio u pravu. Mi danas živimo u metastazi tog sistema, novac apsolutno vlada svijetom i profit je iznad svih drugih vrijednosti. Čovjek je čovjeku vuk, »proizvode« se ratovi da bi neke korporacije zgrnule još veće novce, bombardiraju nevini ljudi, djeca…

Podjela je ženska, simbolički i metaforički.

– Gotovo u potpunosti ženska, Mackija Noža igra glumac. Njega glumice na početku »izmisle«, a potom one igraju sve ostale muške uloge. Na taj potez me inspirirala tradicija berlinskog kabareta iz vremena kad je komad nastao i kad je bilo popularno da žene igraju muškarce. Likovi u ovom komadu nisu jako psihološki komplicirani, više su neki prototipi i mislim da je zanimljivo kad ih u tom kontekstu predstavljaju žene. Također, kapitalizam je jedan tako muški, mačo i nasilan sistem u kojem su žene na dnu. A moram priznati da je baš bilo i zabavno raditi na toj predstavi i mislim da će se svako tko dođe na predstavu složiti da je ova ženska podjela bila prava odluka i izbor.

Ambiciozna sezona

Prirodna pozornica Minora zasigurno je vrlo zahvalna za takvo djelo.

– Najiskrenije mislim da je Minor najljepša i najinspirativnija pozornica na svijetu. Svaki komad koji zamislimo naći će svoj savršeni kutak na Minoru. Ta snaga prirode, akustika, stijene o koje se odbijaju glumački glasovi, zvuci i mirisi otoka, sve to čini jedinstveni doživljaj.

U ranijim ste sezonama ponekad koristili i druge vizure Minora, ali i »šetnje« po otoku.

– Da, ovisno od komada, dramaturgije, to određuje gdje i kako igramo… »Leara« na primjer na pet različitih lokacija, i prateći Leara na njegovom putu sunovrata, penjemo se po tvrđavi k nebesima, a u predstavi »Shakaspeare ljetne noći« smo išli u oko tvrđave koristeći različite pejzaže. U ovome smo komadu na jednoj lokaciji, ali treba se svejedno sportski odjenuti i imati sportsku obuću.

Posebnosti ove sezone?

– Pa to da uopće postojimo i funkcioniramo je pravo čudo, a ova sezona je baš ambiciozna i puna zbivanja. U »Prosjačkoj operi« uz veliki glumački ansambl imamo i orkestar, a danas je to sve rjeđe jer je financijski teže nego pustiti glazbu s razglasa. Imali smo baš sreće okupiti ansambl mladih, divnih muzičara, jer ovo je ambiciozan projekt uz puno muzike, pokreta, plesa, songova, vrlo zahtjevan za sve sudionike. Brecht je neizmjerno duhovit i njegova kritička oštrica ima posebnu britkost, ali i atraktivne songove. Može se biti zabavan, a da se ne bude banalan, da se ipak nešto i promišlja, propituje, da postoji neki sadržaj dublji od puke zabave.

Ekipa predstave

Glumci: Bojana Gregorić Vejzović, Nika Ivančić, Anica Kontić, Ana Kvrgić, Lana Meniga, Barbara Nola, Mada Peršić, Tara Rosandić, Dijana Vidušin i Deni Sanković

Dirigent, muzički voditelj i aranžer: Karlo Hubak

Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština

Koreograf: Staša Zurovac

Scenograf i dizajner svjetla: Deni Šesnić

Kostimografkinja: Bjanka Adžić Ursulov

Skladatelj scenske glazbe: Karlo Hubak

Dizajner zvuka: Davor Rocco

Asistentica redateljice: Kristina Grubiša

Asistentica kostimografkinje: Mirzada Kobilić

Inspicijent: Gabrijel Lazić