Jedan od filmova koji će svojom premijernom turom obilježiti najtoplije mjesece je i »Najsretniji čovjek na svijetu«, film redateljice Teone Strugar Mitevski, koji je prikazan na brojnim međunarodnim festivalima, između ostalog na festivalima u Veneciji i Torontu. Uz to, film je i dobitnik Grand Prixa žirija i Nagrade mladog žirija na 14. Les Arcs Film Festivalu u Francuskoj, FIPRESCI nagrade za najbolji film na 35. panorami europskog filma u Ateni te nagrada za najbolji koprodukcijski film, za najbolju šminku i najbolju kostimografiju na Festivalu slovenskog filma u Portorožu. Osim premijernog kinoprikazivanja u Rijeci, 17. srpnja u Art-kinu, film »Najsretniji čovjek na svijetu«, koprodukcija više zemalja, bit će prikazan i u Splitu, na Hvaru te na ovogodišnjem 70. pulskom fimskom festivalu. U povodu riječke premijere filma te prikazivanja na Pulskom festivalu razgovaramo s novom nacionalnom dramskom prvakinjom Ksenijom Marinković, koja tumači jednu od važnijih uloga u filmu.

S obzirom na međunarodni uspjeh filma, jer film je bio sjevernomakedonski kandidat za Oscara te je između ostalog prikazan i na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, što publika može očekivati od filma i zašto bi ga valjalo pogledati?

– Valjalo bi ga pogledati zbog izuzetno zanimljivog scenarija, rađenog prema motivima istinite priče, zbog jedinstvenog redateljskog pristupa toj priči, zbog načina na koji je sniman te zbog divnih glumaca. Radnja filma zbiva se u Sarajevu trideset godina poslije rata, a susretom dvoje ljudi – no ne slučajno, saznat ćemo kasnije – rastvara se iznenađujuća priča još iz rata.

Kako film možemo žanrovski odrediti i kojom se tematikom bavi?

– Žanrovski film možemo odrediti kao dramu, a bavi se ljudskim željama i traumama.

Koliko je priča lokalizirana i/ili koliko je tematika univerzalna? Također, koliko je priča aktualna?

– Redateljica Teona Mitevska zapravo se potrudila da priču učini univerzalnom, svima razumljivom te da izazove prepoznavanje, odnosno poistovjećivanje. Zaista mislim da je u tome i uspjela, što možemo vidjeti s obzirom na razne filmske festivale diljem svijeta na kojima je film bio prikazan.

S obzirom na to, tko je točno u filmu najsretnija osoba na svijetu?

– Mislim da ćete to morati doći vidjeti, te odlučiti sami!

Koji lik tumačite u filmu, možete li nam reći više o njemu?

– U filmu igram sredovječnu ženu Azeminu, koja se prijavi prvi put na prvi organizirani »speed dating« u jednome hotelu. Azemina je udovica, a cijeloj toj priči pristupa vrlo opušteno i vrlo duhovito.

Kakvo vas iskustvo rada veže za film?

– Budući da igramo gotovo cijeli film u jednom prostoru, a radnja filma svodi se na nekoliko sati, morali smo se pripremiti za film kao da radimo kakvu ansambl predstavu, jer nas je u kadru obično bilo najmanje dvadeset. Za potrebe filma vježbali smo par tjedana, prvo u Sarajevu, a onda u Skoplju, gdje smo i snimali taj hotel.

Kako se uopće dogodila suradnja s redateljicom Teonom Strugar Mitevskom? Što možete, temeljem ove suradnje, reći o redateljičinu radu i njezinome pristupu?

– Ovu sam ulogu dobila na audiciji, a tad sam i upoznala Teonu, koja je izuzetno talentirana redateljica, neukrotiva, maštovita te nedvojbeno zarazne energije, koju je prenijela i na sve nas. Što se rada tiče, bez kompromisa je, ne odustaje dok nije sve točno onako kako je zamislila da treba biti, stoga joj se zaista divim.

Osim ovoga filma, ove ste godine imali i vrlo zapaženu ulogu u filmu »Da li ste vidjeli ovu ženu?« koji će također biti prikazan na Pulskom filmskom festivalu. Koji lik tumačite u tome filmu te u čemu leži uspjeh filma?

– U tom filmu tumačim lik Draginje, odnosno tri Draginje, koje mogu biti i jedna žena i sve žene. Mislim da uspjeh toga filma leži u nestandardnoj temi te svježem i neočekivanom načinu na koji je priča dočarana. Uz to, sam film iznenađuje gledatelja neprestano.

S obzirom na ova dva filma, no i na vaše prethodne uloge, pa i one kazališne, nekako se čini da posebno volite dramu i ona djela u kojima je naglasak na (unutarnjem) proživljavanju pojedinca. Zašto je tome tako?

– Zato što mi je to kao glumici najzanimljivije, a i redatelji me vide kao takvu, pretpostavljam.

Postoji li neki tip uloge koju niste ostvarili, a željeli biste, ili pak adaptacija nekog određenog djela u kojem biste željeli zaigrati, bilo filmski ili kazališno, a niste?

– Ne postoji, ne razmišljam tako.

Nedavno ste, uz Ninu Violić, pomovirani u nacionalnu dramsku prvakinju, što je veliko priznanje. Što za vas znači taj čin?

– Kao što ste i sami rekli, u pitanju je veliko priznanje za dosadašnji rad, pa mogu samo reći da sam zaista počašćena time.

Na čemu trenutno radite, možete li nam najaviti što?

– Počinjem raditi na nekoliko novih predstava i filmova koje ću realizirati u idućih godinu dana. Sve to najavit ću svakako, kad dođe vrijeme za to.

Kako ćete provesti ljeto?

– Prvo idem na Pulski filmski festival, zatim na Dubrovačke ljetne igre, točnije na Lokrum, gdje igramo reprizu predstave »Krvava svadba«, potom odlazim na Brijune gdje se već dvadeset i treću godinu zaredom igra »Kralj Lear«, a nakon toga odlazim na Sarajevo film festival s ova dva filma o kojima smo razgovarali.

A što Ksenija radi kad ne radi?

– Odmara se!