RIJEKA – Pozornicu riječkog kazališta dijeli svega nekoliko dana do premijere opere Giacoma Puccinija, uspješnice »Manon Lescaut«, a naslovnu ulogu iznijet će nacionalna prvakinja i sopranistica HNK-a Ivana pl. Zajca Kristina Kolar.

Za eminentnu umjetnicu ovo nije prvi put da pjeva ulogu tragične Puccinijeve junakinje. Spomenimo kako je prije devet godina oduševila zagrebačku opernu publiku istoimenom ulogom i za nju dobila Nagradu za najbolju ulogu u sezoni HNK-a Zagreb.

Kristina Kolar osim na domaćim pozornicama svojim je izvedbama Puccinijevih heroina osvajala i brojne europske pozornice.

U svojoj karijeri otpjevala je i mnoge druge uloge, a nositeljica je i brojnih strukovnih nagrada među kojima i Nagrade Hrvatskog društva glazbenih umjetnika »Milka Trnina«, kao i Nagrade hrvatskog glumišta. Zanimljivost više je što će joj ovaj put scenski partner biti njezin suprug Robert Kolar.

Perfekcionist Puccini operu pisao tri godine

U završnoj ste fazi pripreme opere »Manon Lescaut« u kojoj igrate i naslovnu ulogu; pretpostavljam da je uzbuđenje veliko u cijelom ansamblu?

– Istina, uzbuđenja ne nedostaje i svakim danom sve je veće! Što smo bliže premijeri razina stresa se lagano povećava, ali kako cijeli ansambl vrijedno privodi posao kraju, probe protječu u vrlo pozitivnoj atmosferi. Naravno, svemu pridonosi ljepota glazbe i produkcije.

»Manon Lescaut« je prva Puccinijeva opera koja je postigla uspjeh, a lik protagonistice podijeljen je između istinske i konformističke ljubavi. Je li vam to bilo zahtjevno za iznijeti na scenu?

– »Manon Lescaut« je prva Puccinijeva uspješnica, ali moramo naglasiti kako je to njegova tek treća opera nakon Massenetove »Manon« koja je postigla ogroman uspjeh. Mladom je Pucciniju priča bila inspirativna, ali je bio pod velikim pritiskom napisati djelo koje ima istu priču, a opet da bude različitija od izvedene. Zbog toga je Puccini ovu operu pisao gotovo tri godine i za to vrijeme promijenio čak pet libretista. Zamislite kakav je perfekcionist bio!

Robert Kolar, Kristina Kolar i Bože Jurić Pešić / HNK ZAJC

Iskustvo i zrelost presudni

Što se tiče samog lika Manon, ona je mlada djevojka podijeljena između istinske i konformističke ljubavi, ali moramo shvatiti kako žene toga doba nisu mogle samostalno zarađivati i bile su potpuno ovisne o muškarcima.

Promatramo li Manon kroz prizmu današnjeg doba, možemo reći kako je priča o Manon danas aktualnija nego ikad.

Na društvenim mrežama svakodnevno surećemo isprazne sadržaje koji promoviraju žene kao seksualni objekt, uz markiranu odjeću i skupe assesoare koji naglašavaju kako je važnije »imati« od onoga »biti«.

Tako i u ovom djelu unatoč strastvenoj ljubavnoj priči Manon i Des Grieuxa, želja glavne junakinje za lagodnim životom vodi je neminovnoj tragediji.

Ulogu ste pjevali i ranije, konkretno prije skoro deset godina u HNK-u Zagreb. Koliko se današnja Manon razlikuje od one koju ste izveli tada pred zagrebačkom publikom?

– Ulogu Manon prvi put sam pjevala u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu prije devet godina. Premijeru i prvih nekoliko predstava dirigirao je maestro Nikša Bareza, a kasnije sam reprize pjevala s maestrom Lorisom Voltolinijem koji u opernim krugovima slovi kao istinski majstor za Puccinija.

Sa sjetom se sjećam odlične suradnje i čarobnog muziciranja s obojicom i ponosna sam na činjenicu što sam imala priliku učiti od najboljih. Ta mi je produkcija također ostala u lijepom sjećanju jer je te godine moj rad okrunila Nagrada za najbolju ulogu u sezoni HNK-a Zagreb.

Što donosi zrelost u vašem zanimanju? U čemu vidite razlike između sebe kao mlade operne pjevačice i danas s već brojnim otpjevanim rolama iza sebe?

– Od tada sam zaista otpjevala puno sopranskih dramskih i spinto uloga. Danas se, uz tehničku spremnost i fizičku izdržljivost, lakše nosim s izazovima koje iziskuje uloga. Godine, moram priznati, donose iskustvo i zrelost, a pogotovo kada su u pitanju Puccinijeve i Verdijeve heroine.

Svojim ste znalačkim šarmom osvajali pozornice diljem Europe. Veselite li se ponovnom susretu s riječkom publikom nakon gotovo šest godina?

– Stjecajem okolnosti posljednjih sam nekoliko godina nešto manje nastupala u riječkom kazalištu, ali sam zato imala prilike proširiti krug svog umjetničkog rada na ostale hrvatske i europske pozornice.

Prije nekoliko mjeseci vratila sam se iz Španjolske gdje sam nastupala u Teatru de la Maestranza u Sevilli, gdje sam pjevala Turandot, također Puccinijevu heroinu.

Nakon povratka u Rijeku, održala sam recital i tim koncertom obilježila godišnjice smrti našeg Ivana pl. Zajca i Giacoma Puccinija. Od tada sam imala još jedan koncert u Podgorici s maestrom Robertom Homenom i Crnogorskim simfonijskim orkestrom, te Novogodišnji na dubrovačkom Stradunu s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i maestrom Marevcijem.

Bez obzira na okolnosti u matičnoj kući, moj je rad bio kontinuiran i nije utjecao na moj umjetnički napredak. Naravno da sam bila jako sretna i zahvalna što je intendantica Dubravka Vrgoč odlučila na program staviti »Manon Lescaut« i pozvala me da budem dio te priče.

Svakodnevna disciplina

Vaš suprug, također operni pjevač Robert Kolar, često vam je i scenski partner kao što je to i u ovoj operi. Je li to olakotna okolnost?

– Rad sa svojim životnim i scenskim partnerom na pozornici ima pozitivne i negativne strane. Negativna je što osim što brinemo o vlastitom nastupu, brinemo i o izvedbi onog drugog, a pozitivna strana je što jedno drugome možemo pomoći ispraviti eventualne greške i pripremati se zajedno kako bi na nastupu mogli dati svoj maksimum.

Kako izgleda »disciplinirani« dan dvoje opernih pjevača uoči premijere u kojoj oboje igrate glavne uloge?

– »Disciplinirani« dan dvoje opernih pjevača uoči premijere, u kojoj oboje igramo glavne uloge, na dan premijere nije puno drukčiji što se discipline tiče od svih ostalih dana u našem životu. Možda ćemo se taj dan malo više odmarati, ali disciplina je nešto što je naša svakodnevica od prvog dana kada smo započeli učiti pjevanje i bit će do zadnjeg dana našeg umjetničkog djelovanja.

Osim opere često izvodite i duhovnu glazbu. Postoji li još nešto što volite zapjevati u intimnom krugu?

– Mislim da je duhovna glazba hrana za moju dušu i tijelo. U intimnom krugu ljudi često pjevamo klapske pjesme u višeglasju, a u vrijeme Božića su na repertoaru božićne narodne i pop pjesme i to svaki dan tijekom najmanje dva tjedna, čemu se veseli cijela obitelj, a posebno moje kćeri (smijeh).

Osim vašeg supruga Roberta Kolara u ovoj operi u alternaciji pojavit će se kao vaš scenski partner Jure Počkaj. Utječe li promjena partnera na vašu izvedbu?

– Promjena scenskog partnera na pozornici može i ne mora utjecati na izvedbu. Suradnja na sceni mora biti u svakom smislu usklađena, a dobar kolega spreman na suradnju vrijedi zlata i može izvedbu dići na kvalitetniju razinu. Olakotna je okolnost što smo većina ansambla i privatno prijatelji, pa je uz takvu podršku sve ljepše i lakše.

Heroina u koju vjerujem

Imate naslov nacionalne prvakinje, ali i posebno mjesto kod publike. Glasom, pojavom i nastupom dominirate pozornicom. Što vama osobno donose trenuci na sceni?

– Uz dugogodišnji rad i stečeni status dolazi i velika odgovornost da bi se održala razina i kvaliteta izvedbe.

Ona se postiže disciplinom i kontinuiranim radom, održavanjem zdravlja svoga tijela i psihe što često zaboravljamo u današnje doba koje nosi puno izazova.

Zato je jako važno imati podršku obitelji što su u mom slučaju moj suprug, kćeri, moja majka, brat, sestre i prijateljica.

Uz sve to jako je važno odvojiti vrijeme za sebe i svoje hobije, druženja i što je jako važno, ne shvaćati život preozbiljno. Mislim da iz toga proizlazi moja scenska odvažnost i uvjetno rečeno dječja radost koju osjećam i dijelim s publikom i mojim kolegama na pozornici.

Uz talent i urođenu vam odvažnost, pretpostavljam da stoji i puno uloženog truda i rada. Koliko i kako ste se konkretno pripremali za ovu ulogu?

– Kada pričamo o Manon, riječ je o mladoj djevojci punoj života koja živi svoj život na maksimum i ne razmišlja o posljedicama svojih postupaka, pa se lako uživjeti u bezbrižan lik, pogotovo u produkciji punoj boja i svjetlosti.

Što vam se posebno svidjelo kod Manon Lescaut?

– Uz Manon Lescaut ću za kraj dodati i jedan citat Giacoma Puccinija: »Našao sam heroinu u koju vjerujem i zato ona neće moći, a da ne osvoji srca publike.« I to je bio početak u ovoj priči…