RIJEKA – U Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku nedavno je izvedena zanimljiva suvremena plesna predstava »Jezik kože« autorice i plesačice Martine Hrlić Rogić, koja izvedbeno obrađuje jezična značenja frazema sa sastavnicom iz semantičkog polja kože. Gledatelji su tako mogli svjedočiti raznim značenjskim varijacijama te vidjeti što sve znači koža te kakvo značenje koža ima u čovjekovu životu.

Koža je, naime, najveći organ našega tijela, ona čini sedamdeset posto prašine u našem domaćinstvu. Kroz dvadeset i osam dana promijenimo cijelu kožu, no koža (uvijek) pamti, navodi se u letku predstave. Predstava »Jezik kože« usmjerena je tako na iščitavanje značenja vezanih za kožu i frazemske sastavnice koje u sebi nose riječ koža. Autorica i izvođačica predstave Martina Hrlić Rogić tako plesno i značenjski preslikava rječničko značenje dvadeset frazema vezanih za kožu na ono životno značenje; značenje svakog od frazema oprimjereno je životom i životnim situacijama, osjećajima i načinom na koji pojedinac proživljava određene situacije, stanja i pojave vezane za sve ono što je u (ne)izravnom doticaju s našim najvećim organom – kožom.

Plesni i rječnički frazemi

Gomilaju se tako »izvedbeni«, odnosno »plesni frazemi« u predstavi prema rječničkim frazemima u hrvatskome jeziku sa sastavnicom iz semantičkog polja kože od onoga koji značenjski određuje kako je osjetiti što na svojoj koži, podvući se komu pod kožu, pokisnuti do gole kože, sama kost i koža, spašavati svoju kožu, svući se do gole kože, naći se u čijoj koži, debelokožac, iskočiti iz svoje kože te drugih.

Pozornica HKD-a bila je tako auditorijum i mjesto izvedbe, mjesto gdje je brojčano ograničena publika mogla pratiti plesne i značenjske akrobacije, permutacije, uz vrlo jednostavnu kostimografiju, simbolično onu boje kože, uz diskretno osvjetljenje koje pozicionira plesačicu u određenom trenutku, stanju i frazemskome diktiranju životnoga značenja, a različita glazbena podloga i glas naratorice sugerirali su promjenu stanja i emocija koje je izvođačica ostvarila dramaturški uvjerljivo i precizno.

Palimpsest značenja

Glazbena se podloga, dakle, kretala od one koja sugerira pozitivna stanja i osjećaje, primjerice za frazem osjećati se dobro u vlastitoj koži, do onih koji sugeriraju kakva napeta stanja, negativno ozračje, anksioznost, unutarnji nemir i/ili borbena stanja pojedinca u njemu samome, primjerice za frazem iskočiti iz svoje kože. Plesačica je tako navlačila kožu, presvlačila, skidala, osjećala se dobro u vlastitoj koži, bojala se za vlastitu kožu, no i bilo joj je tijesno u (istoj) koži. U frazemskome nizanju kože, najistaknutija su tako značenja ona krajnje životno određivačka, simbolično – razapinjemo vlastitu kožu, debelokožac te koža pamti.

Predstava »Jezik kože«, kao što i sam naziv sugerira, portretira razna čovjekova stanja vezana za naš najveći organ – kožu – te s rječnički opisanoga stanja daje izvedbeno-životnu skicu toga stanja. Predstava je tako repeticija frazema s riječi koža, odnosno lingvistički/frazeološki memento, akcentuiranje naizgled efemernih životnih trenutaka, a u konačnici i oda životu i pojedincu debelokošcu kroz obradu njegovih (psiholoških) stanja. Koža – palimpsest značenja.