Na ovogodišnje Marulićeve dane u Splitu nije prijavljen nijedan tekst Miroslava Krleže, a dugogodišnji pratitelji ovog festivala posvećenog hrvatskoj drami kažu da je na nekim prijašnjim festivalskim izdanjima znalo biti i po nekoliko predstava rađenih prema Krleži. Budući da se ove godine obilježava 130. obljetnica rođenja Miroslava Krleže, možemo pretpostaviti da će se i više izvoditi u kazalištima. Nedavno je Gradsko dramsko kazalište Gavella uprizorilo Krležinu »Legendu«, a ovaj njegov prvi objavljeni dramski tekst gotovo istovremeno postavilo je i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu.

Uskoro će, nakon više od dva desetljeća, premijerno na sceni Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u režiji Franke Perković biti izvedena i »Leda«. Podjela je ovakva: svjetski hohštapler Oliver Urban (Jerko Maričić) – trenutno likovni kritičar, njegov prijatelj Aurel (Igor Kovač) – uspješni slikar, njegova žena Klara (Jadranka Đokić) – bivša operna pjevačica, Melita (Iva Jerković) i njezin suprug, skorojević Klanfar (Dušan Bućan) u jednoj se karnevalskoj noći razotkrivaju do najintimnijih detalja kroz svoje prijateljske, bračne, izvanbračne i ljubavničke odnose.

Ovako o »Ledi« govori redateljica Franka Perković: »Mi koji radimo u kazalištu obično se smješkamo na često pitanje laika ‘Kako glumci zapamte sav taj tekst?’, jer je to najčešće najmanji problem našega posla. Kod Krleže to pitanje nije nimalo smiješno, jer da – pamćenje ogromne količine teksta, usvajanje božanstvene, no za naše jezično iskustvo nepredvidljivo složene sintakse, zahtijeva zaista spor i mukotrpan rad i to za mene proces rada na »Ledi« čini različitim od rada na drugim predstavama, čak i na klasicima poput Shakespearea. Naravno, kako u formalnom tako i u sadržajnom smislu logoreičnošću Krležinih likova nije jednostavno ovladati, kako i sam kaže, ‘bez unutarnjeg psihološkog volumena kao glazbala i dobrog glumca kao svirača koji na tom glazbalu svira’.«

Kao završni dio Glembajevskoga ciklusa u kojemu se prati obitelj Glembay od osamnaestoga pa sve do tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, »Leda« je svojevrsno groteskno zrcalo uspona i potpuna raspada jedne obitelji. Ova posljednja drama u ciklusu o Glembajevima prati posljednjeg Glembaya, jednu njegovu noć, između dvaju bračnih parova i između dvaju svjetskih ratova.

»Likovi su ostavljeni sami, u divljoj karnevalskoj noći, pijani, u žudnji za životom i sa svega nekoliko, barem za tu noć, važnih odluka. Svaki je od njih u potrazi za ljubavlju ili ono malo utjehe, suviškom života. U ovoj neobičnoj komediji puno se toga govori, ali ipak iza bujice riječi to su samo uplašeni ljudi koji stoje na rubu, granici između noći i dana, snova i stvarnosti, između maske i lica, živih i mrtvih, braka i preljuba, sigurnosti i avanture. Nakon noći gdje je bilo puno iskre, ali ne i vatre, jutro donosi mamurluk i još samo malo odgode svakog kraja«, rekao je dramaturg predstave Dino Pešut.

Ovih dana održan je i kolokvij »Kazališni pisac Miroslav Krleža« u povodu autorove 130. obljetnice rođenja, koji su organizirali Matica hrvatska i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Kako izvješćuje Hina, predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran istaknuo je da je Krleža bio sudbinski višestruko povezan s Maticom hrvatskom. Matica je 1928. u prvom broju časopisa Hrvatska revija objavila njegovu dramu »U agoniji«, podsjetio je Gavran i dodao da je odabrani izbor njegovih djela bio uvršten u glasovitu ediciju Pet stoljeća hrvatske književnosti, a u Matičinoj knjižnici Parnas objavljene su njegove izabrane pjesme. Krleža je bio i potpisnik Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku, koja se pisala u Matici hrvatskoj, napomenuo je Gavran i dodao da je zbog toga bio prisiljen dati ostavku na članstvo u Centralnom komitetu Saveza komunista. Podsjetio je i na to da je Krleža u svojim zapisima secirao i predsjednike Matice hrvatske.

Ocijenio je kako je u zadnje vrijeme Krležin dramski rad najvitalniji dio njegova cjelokupnoga opusa te dodao da je Krleža od 1990. do danas imao više od 90 premijera na kazališnim pozornicama u Hrvatskoj.