Foto: Marko Gracin
povezane vijesti
RIJEKA – Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca, u koprodukciji sa ZaTroCaRaMa APS, premijerno je izvela monokomediju »Il Papà«/»Ja, Tata« islandskog autora Bjarnija Haukura Thorssona.
Ovu svjetsku kazališnu uspješnicu u Hrvatskoj je 2011. godine postavio zagrebački Teatar EXIT, u režiji Borisa Kovačevića i izvođenju Rakana Rushaidata. Sada režiju potpisuje Marco Di Stefano, a ulogu Tate tumači Giulio Settimo, ravnatelj Talijanske drame u Rijeci. Monodrama je za glumca najzahtjevnija forma i odmah na početku moramo reći da je Settimo uspješno odgovorio ovom izazovu.
Intenzivna izvedba
Thorssonov tekst na duhovit način progovara o svim fazama prije i nakon dolaska djeteta na svijet, o mukama, ali i radostima roditeljstva. No, dok se ove teme uobičajeno vezuju uz majke, Bjarni Haukur Thorsson donosi priču iz perspektive oca. Tako je u središtu njegova komada jedan tata, koji prepričavajući razne situacije i evocirajući različite likove u ispovjednom tonu iznosi iskustva s kojima se susreo iščekujući svoje prvo dijete.
Redatelj Marco Di Stefano naznačio je prostor razbacanim dječjim igračkama, jednim velikim televizijskim ekranom, s nekoliko crnih kubusa i jednom vrećom za sjedenje. Sve ostalo, uz pokoju glazbenu numeru i dizajn svjetla, prepušteno je samom glumcu, Giuliju Settimu, koji je tijekom intenzivne izvedbe koja traje sat i pol iskazao čitav spektar emocionalnih stanja – od straha, zabrinutosti i očaja, do (samo)ironije i veselja. Pritom Settimo ne glumi jedino samoga sebe, već brzim glumačkim transformacijama, kao i unošenjem elemenata lutkarstva, igra i čitav niz drugih likova – svoju partnericu, ginekologa, svekrvu…, na koncu i dijete.
Na premijeri i Thorsson
Predstava je djelomično i autoreferencijalna pa, osim što se glavni lik zove Giulio, Settimo u uvodnom dijelu na televizijskom ekranu prikazuje svoje fotografije iz djetinjstva, kao i one na kojima je najprije sa svojom djevojkom, a kasnije suprugom.
Zatim se prisjeća vremena kad još nije bio otac i kako je doživljavao one koji su već postali roditelji. Sve do trenutka kad se suočava s činjenicom da će i sam postati otac, što će u izravnom obraćanju publici prizvati nizom komičnih, pa i crnohumornih situacija.
Jedna od takvih je ona kod ginekologa, koji razvlači žvakaću gumu poput kakve holivudske zvijezde, dok će pregled s velikim kliještima i ručnom baterijskom lampom poprimiti i groteskne razmjere.
Thorsson se i na humoran način poigrava muško-ženskim odnosima i ulogama, iz uvijek prisutnog muškog očišta, ali ne onog s predznakom patrijarhata. Jer njegov je otac onaj koji sa suprugom prolazi sve faze oko rođenja djeteta, a kasnije se ravnopravno i brine o svom potomku. No, istodobno s lijepim stranama roditeljstva, autor ukazuje i na one trenutke koji baš i nisu ugodni i koji od roditelja traže veliko strpljenje.
Premijerna publika aplauzom je ispratila Giulija Settima, Marca Di Stefana i samoga Thorssona koji je ovim povodom stigao u Rijeku.