RIJEKA – Predstava »Ličnost u izgradnji«, autorski projekt Sare Blažić, Marte Rak i Bruna Lovrenčića, premijerno je izvedena na maloj pozornici Kluba »Palach«. Ovu monodramu izvodi Sara Blažić, koja je diplomirala na Akademiji primijenjenih umjetnosti – smjer Gluma i mediji u klasi Rade Šerbedžije i Lenke Udovički.

Ovo joj je prvi samostalni kazališni projekt, koji je inspiriran formom closet drame – komada koji je u prvom redu kreiran za čitanje, odnosno nije mu primarno da bude uprizoren. Closet drame objavljuju se kao rukopisi, uključujući likove i scenske upute, prepuštajući čitateljima da zamišljaju moguće scensko izvođenje te se na taj način potiče kazališna imaginacija.

Forma closet drame

Poštujući formu closet drame, predstava »Ličnost u izgradnji« izvodi se za mali broj ljudi u manjem prostoru, stvarajući osjećaj intimnosti između publike i glumice. Sara Blažić utjelovila je glumicu Lui, baveći se prostorom između privatnog i scenskog života lika. U ispovjednom tonu, obraćajući se izravno gledateljima/gledateljicama, glumica u spoju autobiografije i fikcije iznosi razne informacije, krhotine sjećanja koje se poput razbacanih kockica na kraju slažu u mozaik. Monodrama nastaje u trenutku, iz improvizacije, eksperimenta, a publika ima priliku ući u intimni svijet lika i pratiti proces nastanka predstave. U svojoj ispovijedi, koja može i ne mora biti stvarna, glumica autoreferencijalno i autoironijski propituje svoju želju za bavljenjem glumom i smisao glumačkog posla. U kratkim bljeskovima sjećanja ona evocira trenutak bavljenja konobarenjem kako bi mogla studirati glumu, dok za to vrijeme drugi studenti i studentice glume polaze kazališne radionice

U kontekstu glume i kazališta ona sebe opisuje iz autsajderske pozicije, gotovo gubitničke, jer sebe ne doživljava kao dio uhodanog sustava probijanja u glumačkom svijetu. Dobro se, naime, zna tko i kako dobiva uloge, pa je glumica Lui odlučila sama napraviti monodramu i tako sebi dodijeliti ulogu.

Tekst, glazba i pokret

Na drugoj razini priče ona publici ogoljuje svoj privatni, intimni život koji dijeli s cimericom. Postupno doznajemo da je njihovo prijateljstvo više od toga, odnosno glumica je zaljubljena u svoju prijateljicu što dovodi do njihova udaljavanja i raspada prijateljstva. Iz glumičine ispovijedi saznajemo za njenu traumu prouzročenu silovanjem u tinejdžerskim danima, dok glumica iznosi i potresno iskustvo vezano za prijateljičino samoubojstvo. To su emocionalno najdojmljiviji dijelovi izvedbe Sare Blažić, koja ih izvodi vrlo proživljeno, na rubu emocionalnog sloma, ali izbjegavajući onu tanku liniju kojom bi mogla prijeći u patetiku i kič. To su scenske suze kojima kao publika možemo povjerovati, premda, konstatirali smo da i nije bitno je li od svega izrečenog na pozornici baš sve istina. Ili kako se navodi u opisu predstave: »Glumica se bori kako bi zadržala kontrolu nad tekstom koji je sama proizvela, svakom novom rečenicom sve manje vjerujući vlastitim mislima«.

Predstava je stvorena kao spoj gotovo ravnopravnih elemenata: teksta, glazbe i pokreta. Originalnu glazbu, koja je nastala iz improvizacija na temu i sadržaj djela, potpisuju riječki glazbenici Denis Razumović Razz, Rajko Ergić i Sebastijan Demark. Pokret i koreografiju osmislila je Marta Rak, riječka suvremena plesačica i koreografkinja, koja je u predstavu uvela apstraktne elemente inspirirane svakodnevnim govorom tijela – pokret opisuje, naglašava, prati i uspostavlja tekst koji verbalno nije izražen i u monodrami postaje glumičin drugi jezik. Vizualni identitet predstave razradio je Bruno Lovrenčić koristeći se stripovskom i film noir estetikom u oblikovanju rasvjete. Scenski prostor je minimalistički, s glumicom odjevenom u crno u prvom planu. Sara Blažić ide u red talentiranih mladih glumaca i glumica iz »Šerbedžijine škole glume«, koja će, nadamo se, pronaći svoje mjesto na kazališnim daskama.