Protekla kazališna sezona Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu prva je u intendantskoj karijeri operne pjevačice, sveučilišne profesorice i diplomatkinje Ive Hraste Sočo. U svijetu umjetnosti, u kojem se svjetla reflektora prirodno usmjeravaju na one koji stoje na pozornici, konac sezone 2022./23. iskoristili smo za intervju s intendanticom koja nam je otkrila u kolikoj je mjeri uspjela ostvariti inicijalne ciljeve izrečene za naš list u travnju prošle godine; doznali smo i s kakvim se izazovima suočila u trenutku u kojem je preuzela intendantsku palicu, što nas očekuje u narednoj kazališnoj sezoni, ali i koje je, po njenu sudu, bolno pitanje hrvatskih kazališta. Razgovor, koji donosi mnoge teme, otvorili smo pitanjem kada će HNK dobiti ravnateljicu Opere.

– Imamo ravnateljicu Opere, a to je Željka Barišić Pulig. Ona je vršiteljica dužnosti zato što i dalje ima želju svirati. Budući da ona ne bi htjela zapostaviti sviranje u orkestru, a ako si ravnatelj Opere u ovako velikoj kući kao što je to naša, onda je sviranje u drugom planu te smo postigli takav dogovor. Također, naš operni prvak Ljubomir Puškarić djeluje i kao savjetnik u Operi, tako da je ta direkcija zaista kapacitirana. Kao važan umjetnički autoritet imamo i počasnog šefa dirigenta Piera Giorgija Morandija, koji je doista umjetnička veličina i kojeg smo si mogli samo poželjeti. U sezoni 2024./2025. otvara sezonu u Metropolitanu. Takva osoba djeluje u zagrebačkom HNK-u. Na kraju krajeva, Opera, kao možda najkompleksnija umjetnička direkcija, funkcionira jako dobro, što nam je i bio cilj.

Naši pjevači

Koliko se, s obzirom na obaveze u najvećim europskim opernim kućama, Morandi stigne posvetiti HNK-u?

– Itekako stigne. Pored stalnog rada s našim ansamblima, on nas uistinu spaja s inozemnim opernim kućama, a rezultate toga ćemo vidjeti već u narednim kazališnim sezonama. Morandi HNK tretira kao vlastito kazalište. Pitali su ga tko će pjevati Toscu u HNK u Zagrebu, na što je odgovorio: »Pa moji pjevači, naši pjevači«. To je, zapravo, dobitno; takav umjetnik ovo kazalište tretira kao svoje. Dakle nije mu prolazna stanica, već baš želi podići razinu zagrebačke Opere – solista, orkestra i zbora, a samim time i Baleta. Opera je najveća ustrojstvena jedinica, koja ima dva homogena tijela i potpuno je drugačija od svih drugih. Kao što sam naglasila, direkcija Opere je uspješna, a to nam pokazuju i brojke; Opera je narasla u posjećenosti za 42 posto u usporedbi sa sezonom 2018./2019. Sveukupno imamo posjećenost od 94 posto, i to na svim našim predstavama, dramskim, opernim i baletnim. To govori sve. Rastemo.

Imali smo petnaest premijera i nije realno očekivati da svaka bude savršena – Iva Hraste Sočo / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Zagreb, 23.06.2023 (kultura) – Iva Hraste Soco, intendantica zagrebackog HNK-a, uz razgovor A.Pericica.
foto Davor Kovacevic
kultura

Kada ste u rujnu stupili na dužnost intendantice – što Vas je dočekalo?

– Ovaj je posao jako opsežan i, u upravljačkom smislu, možda najkompleksniji u mojoj dosadašnjoj karijeri. Radila sam i ranije na upravljačkim pozicijama, imala sam najveću upravu u Ministarstvu kulture i sam sistem mi nije bio nepoznat. Također, pet sam godina provela u Kazališnom vijeću i znala sam kako stvari funkcioniraju iznutra i sva su mi ta iskustva itekako pomogla; da ne spominjem iskustvo iz umjetničkog dijela karijere. Poznajem ljude u kazalištu i znala sam kako stvari funkcioniraju s onu stranu pozornice te je usustavljenje posla prošlo uredno. Izazovno je bilo to što se, u trenutku mog dolaska, promijenila šefica računovodstva i što nismo imali nikoga u javnoj nabavi, ali sve smo to brzo posložili te nemam dojam da se izvana vidjelo kako se mi ustrojavamo iznutra, a to je, zapravo, i poanta – da publika ne osjeti da se promijenila uprava. Publici je svejedno tko vodi kuću, bitne su predstave.

Problem u obrazovanju

Nešto na tome tragu izjavili ste i u razgovoru koji smo vodili u travnju prošle godine kada se saznalo da ćete postati intendantica zagrebačkog HNK-a. Koliko ste uspjeli u naumu da intendanticu, kao figuru, maknete iz svjetla javnosti te da tamo postavite umjetnike?

– Doista se trudim. Ususret premijerama rade se intervjui s interpretima, redateljima i općenito umjetnicima, jer su oni ti koji zanimaju publiku. Ne bježim od toga da je intendant figura koja predstavlja kazalište i u tom smislu u ključnim trenucima moram biti prisutna i involvirana u medijske procese, ali mi je draže kada i drugi istupaju u javnosti. Npr. u Baletu smo imali najveće promjene koje su prošle tako da se nije ni primijetilo o kakvom je obimu posla bilo riječi, a što su javnosti približili ravnatelj Baleta Massimiliano Volpini i članovi komisija. Tisuću dvjesto baletnih umjetnika prijavilo se na baletnu audiciju. To je 1.200 snimki koje su ravnatelj Baleta i baletni majstori trebali pogledati s ciljem izbora plesača za uži krug, čija je selekcija tri dana trajala u Zagrebu. Bio je to enormni posao, ali i dokaz da je zagrebački Balet međunarodno zanimljiv. Mladi plesači prijavljivali su se iz cijelog svijeta – od Europe, Australije, Amerike pa do Azije. Nema dijela Zemlje koji nije bio zainteresiran za naš Balet. Ono što je nama važno, to je sačuvati hrvatski korpus unutar ansambla, a kada znamo da se na 1.200 plesača prijavilo samo šest Hrvata, onda smo svjesni da će to biti itekako izazovno.

Gdje leži problem? U obrazovanju?

– Sigurno u obrazovanju. Primili smo petnaest plesača od kojih je samo jedna Hrvatica, a i ona je akademiju završila u Budimpešti. Nedavno smo potpisali sporazum s Akademijom dramske umjetnosti na kojoj postoji Odsjek plesa o intenziviranju suradnje. Ravnatelj Baleta već je bio na razgovoru i ta će suradnja, uz onu s baletnom školom i strukovnim udrugama, pomoći u naumu da sačuvamo hrvatski korpus, ali, ponavljam, to neće biti lako.

Trosmjerna ulica

Je li tako i u drugim europskim baletnim kućama, s obzirom na međunarodnu prirodu te umjetnosti?

– Svugdje je, više ili manje, prisutan taj problem, ali u Hrvatskoj je on došao do kritične točke. Mnogi talentirani mladi ljudi plešu, školuju se, ulažu puno truda, jer sad znaju da imaju perspektivu pronaći posao u hrvatskim kazalištima i to je dobro, mislim da će to potaknuti i druge da se bave baletom. Ali, nažalost, često se dogodi da perspektivni plesači odu u drugom smjeru. Nije sve na nama, jer to nije dvosmjerna, već trosmjerna ulica.

Akademije ste, također u prošlom intervjuu, nazvali našim kadrovskim bazenom te najavili tješnje suradnje, a jedan od produkata spomenutih jest i »Amfitrion«.

– Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu je za takvu produkciju bilo jedino logično mjesto te smo rado ugostili »Amfitrion«. Imamo formalnu suradnju s Akademijom dramske umjetnosti, ali i s Muzičkom akademijom Sveučilišta u Zagrebu. Stipendiramo pjevače, a sada dogovaramo i stipendije za dirigente, jer postoji dodatni prostor za stasanje novih dirigentskih imena. Imamo Repušića koji je odskočio od svoje generacije, ali naš je posao pružiti dirigentima mogućnost razvijanja, pa se nadamo dobiti, u uskoj suradnji s Muzičkom akademijom, i nova dirigentska imena.

Mladi dirigenti dirigirali su upravo »Amfitrion«.

– Tako je. Dogovorili smo, također, da maestro Morandi naredne sezone ima i asistente s Akademije. Tako će naši mladi studenti biti asistenti i učiti potpuno besplatno uz velikog dirigenta, za što bi inače plaćali masterclassove.

Adžijina je u velikim radovima. U kojem je trenutno stadiju?

– Ljudi s ulice ne vide koliki je to posao iza te željezne ograde. Završili smo konstrukcijsku obnovu, a do kraja godine nastavljaju se radovi. Pred kraj ove, ili početkom 2024., bi se trebala početi graditi druga scena. Moraju se provesti natječaji i nadamo se da ćemo, u sezoni 2024./25. imati gotovu scenu u Adžijinoj i to će doista biti povijesni trenutak. Dobit ćemo novu scenu koja će, veličinom, biti jednaka onoj u velikoj zgradi, samo s manjim gledalištem te će se tamo moći igrati i predstave, ali i održavati probe jer nam je u planu i velika obnova glavne zgrade. No o tom potom.

Nema diskrepancije

Prošle ste godine napomenuli i kako vam je na srcu podizanje plaća djelatnicima HNK-a. Je li do toga došlo?

– U procesu smo. Radi se na Zakonu o plaćama u kojem je predviđeno podizanje koeficijenata. Naš je plan ići i korak dalje. Uz potporu Vlade RH kroz 2024. trebalo bi doći do znatnog podizanja plaća, posebno onih najmanjih. HNK ima svoj vlastiti prihod, puno radimo i zarađujemo i imamo pravo isplaćivati stimulacije i to redovito činimo kako bismo naše zaposlenike nagradili, jer ljudi doista rade puno. Nekidan sam se u povodu početka našeg opernog festivala zahvalila javno svim djelatnicima i svojim suradnicima, jer rade velik i izvrstan posao. Sezona je postavljena ambiciozno, a imam povratne informacije kako se radi mirno, koliko se u kazalištu može raditi mirno. Nema velikih potresa i jedino tako možemo nastaviti dalje.

Predstave Opere i Baleta naišle su na izrazito pozitivan odjek u prethodnoj sezoni, dok je Drama, barem u kritici, ponešto oscilirala.

– Kako za koju predstavu. Nikad nisu za sve predstave mišljenja unisona. No kada je o publici riječ, ne vidim nikakve diskrepancije. U tih 94 posto posjećenosti su sve predstave. Imali smo petnaest premijera i nije realno očekivati da svaka bude savršena. U Drami smo ih imali pet, neke su bile više, neke manje uspješne, ali gleda se cjelina. Za sljedeću sezonu ostajemo na tragu ovogodišnjeg modela – ravnateljica Drame Nenni Delmestre predložila je hrvatski i svjetski klasik te hrvatsko i svjetsko suvremeno djelo, plus dva eksperimenta koja ćemo igrati u Tonskoj dvorani. Okrenut ćemo se hrvatskim redateljima. Također, ravnateljica je u podjeli uloga obuhvatila skoro cijeli ansambl Drame.

Kreće se, dakle, u konkretnije i učestalije korištenje Tonske dvorane?

– To je zgodan prostor, baš za eksperimentalne programe i to glumce veseli. Riječ je o prostoru u kazalištu koji je bio relativno neiskorišten, a prošle sezone smo tamo igrali vrlo uspješnu premijernu dramsku predstavu »Enigmatske varijacije«. Tamo ćemo, uostalom, nastaviti i s Filmskim trezorom.

Nacionalne prvakinje

Naša kazališna kritičarka Nataša Govedić pita se gdje su ostali glumci u Drami?

– Neka lica nismo gledali u premijernim izvedbama, ali svi su igrali u repriznim predstavama. Ne uvjetujemo redateljima koga će uzimati u podjelu. U sljedećoj će sezoni ravnateljstvo Drame još više povesti računa da većina glumaca ima nastup u premijernom naslovu. Također, iznimno mi je drago što je Ministarstvo kulture i medija naše sjajne glumice Ninu Violić i Kseniju Marinković, na naš prijedlog, proglasilo nacionalnim prvakinjama.

Opera i Balet dobili su mnoštvo popratnih programa, planirate li, na neki način, obogatiti i Dramu sličnim te imate li u planu nadomjestiti Festival svjetskog kazališta?

– Nastavljamo raditi i kroz mrežu Prospero i kroz mrežu Stages. Dogovorena su neka međunarodna gostovanja za narednu sezonu, konkretno s Dramom idemo u Liege i Lisabon, a i oni će gostovati kod nas, a dogovaraju se i daljnja gostovanja, u zemlji i inozemstvu.

Promjena je, u prvoj sezoni vaše intendanture, bilo podosta. Što biste izdvojili?

– Poboljšali smo komunikaciju s publikom, zahvaljujući i našem glavnom sponzoru Mplusu, a uskoro izlazimo i s novom mrežnom stranicom kojoj smo ove sezone dodali i englesku inačicu, kako i dolikuje europskom kazalištu. Povećali smo količinu sponzorstva, kao i sponzora koji se vežu uz projekte i vjerujem da je to bitno. Rezultat je obostrana vidljivost, a zanimljivo je da sponzori prilaze nama sa željom da budu naši partneri. Uz to, bilježimo zamjetan rast broja pretplatnika – skoro pet tisuća.

Male plaće

Kada ste se već dotakli pretplata, koliko je uspjela K-HNK-a pretplata?

– Dobro. Tu vrstu pretplate izazovno je planirati, jer ne ovisi sve samo o nama, ali zapravo smo zadovoljni. Nastavit ćemo u tom smjeru, imat ćemo ciklus K-HNK kroz koji ćemo raditi i na koprodukcijama i na razvoju gostovanja. Važno je da naša publika vidi što se radi izvan Zagreba, ali i da publika u drugim dijelovima Hrvatske vidi što mi radimo.

Jeste li se nalazili s drugim intendantima?

– Našli smo se baš prošloga mjeseca, jer smo dogovarali suradnje za sljedeću sezonu. Relativno često se nalazimo i postojano surađujemo, ne samo kroz K-HNK-a, već smo, prirodom posla, upućeni na suradnju i komuniciranje.

Opera i Balet doživjeli su tijekom protekle sezone pomlađivanje. Planirate li isto i u Drami?

– Da. S time da nećemo stati samo na glumcima, već ćemo uključiti i dramaturge i ostale mlade umjetnike s Akademije. Otvorit će nam se razne mogućnosti kada scena u Adžijinoj bude gotova. A tad će se postaviti bolno pitanje tehnike…

Preduhitrili ste me. Što je s tehnikom?

– Imamo male plaće i nismo po tome konkurentni među zagrebačkim kazalištima. Ljudi i dođu raditi, jer vole kazalište i HNK kao najveću kazališnu kuću, ali imamo stvarno puno posla. Manja zagrebačka kazališta imaju 300 – 400 eura veću plaću i tehničari nam jednostavno odu. Mi smo umjetnički konkurentni, vidjeli ste da smo na početku sezone uzeli pet mladih talentiranih, ali i renomiranih pjevača u angažman koji su bili pozivani na sve strane, ali su odlučili doći u zagrebački HNK. U tehničkom i administrativnom dijelu, nažalost, nismo konkurentni i to se odražava i na tehničko osoblje, ali kroz povećanje plaća nadamo se da ćemo to postati i u tom segmentu našeg djelokruga rada.