Marija Vidović hrvatska je sopranistica s respektabilnom inozemnom karijerom. Do sada je nastupala u nekim od najpoznatijih svjetskih koncertnih dvorana, poput čuvenog Musikvereina u Beču, Gasteiga u Münchenu i Opere de Bellas Artes u Meksiku te na mnogobrojnim festivalima klasične glazbe. Živi u Beču, a rodom je iz Međimurja.

Svoje glazbeno školovanje započela je u Varaždinu, a studirala je i magistrirala u Beču i Stuttgartu na Sveučilištu za glazbu i umjetnost. U sklopu ovogodišnjeg »Kraljevačkog kulturnog leta« nastupit će u dvorcu Frankopan, uz klavirsku pratnju, u petak 29. srpnja, s početkom u 21 sat.

Što publika u Kraljevici može očekivati, koliko se često vraća u Hrvatsku, na što je posebno ponosna, rekla nam je u intervjuu. Spomenimo i da joj je upravo izašao novi album »Moć opere«, nastao u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom kojom je dirigirao jedan od najboljih svjetskih tenora Francisco Araiza, njezin profesor s fakulteta. Album donosi dvanaest odabranih arija talijanskih skladatelja: Verdija, Puccinija, Donizzettija, Rossinija, Bellinija, Leoncavalla u izvedbi naše sugovornice te nam u intervjuu govori i o novom albumu.

Majstorski tečaj

Hvala vam što ste izdvojili vrijeme za intervju, pa krenimo s jednim laganim pitanjem – kako ste?

– Vrlo dobro, hvala puno! Trenutno sam u Beču i držim majstorski tečaj vrlo talentiranim mladim pjevačima pod vodstvom maestra Francisca Araize na Europskom institutu za glazbu. A osim toga, moj novi CD upravo je stigao u Beč i prvi put sam se fizički susrela s njim. To je nešto što me ispunjava velikim zadovoljstvom, srećom i zahvalnošću.

U petak nastupate u Kraljevici, je li ovo prvi put da dolazite u Kraljevicu i što publika može očekivati?

– Bit će to prvi put da ću pjevati u Kraljevici. No, čula sam samo sve najbolje i jako sam uzbuđena što tamo mogu predstaviti vrlo poseban program koji će imati sve za svakoga. Riječ je o vrlo pristupačnom glazbenom buketu i višestrukom repertoarnom nizu s vrlo dobro uravnoteženom dramaturgijom. Želimo da publika ode s osmijehom, radošću i srećom s koncerta i nikada ne zaboravi taj trenutak.

Koliko se često vraćate u Hrvatsku?

– Praktički sam doma u Međimurje dolazila rijetko, većinom za praznike. Ali zbog pandemije pružila mi se prilika da provedem više vremena u Hrvatskoj sa svojim roditeljima i planiram projekte koje sam oduvijek željela raditi, a koji su započeli mojim božićnim CD-om i zahvaljujući timu koji je formiran oko mojih projekata sada je upravo izašao i već četvrti CD.

Foto MATEA SMOLČIĆ-SENČAR

Slobodna umjetnica

Radite kao slobodna umjetnica. Je li bolji odabir biti slobodni umjetnik ili raditi u kazalištu?

– Oba sustava imaju prednosti i nedostatke. Prednost broj jedan biti član repertoarnog kazališta je što mladoj pjevačici ili pjevaču daje priliku naučiti repertoar koji najbolje odgovara njihovu glasu. Naučite kako funkcionira kazalište, naučite dugoročnu disciplinu potrebnu za postizanje dosljedne izvedbe visoke kvalitete. Problem koji se javlja kod mladih pjevača koji su završili studij na glazbenoj akademiji, na kojem uče sve navedeno, kao što je prilagođeni repertoar svom glasu, gluma…, je što kada idu na audicije za kazališta ili agencije, i jedni i drugi ih doživljavaju kao početnike i nude im početak s dna. Kao da nemaju nimalo iskustva, praktički ignorirajući visok stupanj pripreme koji već imaju tijekom studija. Nedostatak stalnog ugovora u kazalištu je opasnost od stagnacije i gubitka mogućnosti daljnjeg rasta kao umjetnika u karijeri. I zato sam se odlučila za put kao slobodna umjetnica.

Nastupali ste u najznačajnijim svjetskim koncertnim dvoranama, no što biste sami izdvojili iz svoje dosadašnje karijere, na što ste posebno ponosni?

– U profesionalnoj umjetničkoj karijeri općenito se počinje malim zadacima, a prema iskustvu ili izvedbi, njihova važnost i izloženost rastu. Drugim riječima, idealno je moći prijeći rutu u stalnom usponu. Ja sam imala sreću da mi se to dogodilo, pa mogu reći da me svaki korak, svaka stepenica na koju sam se penjala na svom glazbenom i umjetničkom putu, uvijek ispunjavala velikom srećom i zadovoljstvom. Kako ovaj trenutak pojavljivanja mog novog albuma »Moć opere«, tako i moj sljedeći debi u dvorcu Frankopan, kao i moja turneja u Izraelu sa Zagrebačkom filharmonijom, koja slijedi u rujnu.

Koje operne uloge su vam najdraže za izvođenje?

– Sve uloge u kojima mogu istaknuti ženstvenost karaktera, nježnost žene, njezinu snagu i odlučnost. Volim uloge koje idu u potragu za pravom i bezuvjetnom ljubavi.

Kompletan glazbenik

Govoreći o novom albumu, on donosi 12 opernih arija, a u kojima ste oslikali portrete najpoznatijih opernih heroina.

– Imali smo veliku sreću da su u pisanju recenzija mojih albuma sudjelovale do sada velike eminencije poput profesora Ive Josipovića, našeg diplomata Josipa Špoljarića i za ovaj posljednji CD Gerardo Kleinburg koji je prvorazredni glazbeni istraživač. Bio je direktor dvije sezone internacionalne opere Bellas Artes u Meksiku, novinar je, televizijski voditelj i predavač. Uistinu vrlo zanimljiva osoba i ličnost, s velikom kulturom i znanjem, koji je već napravio intervjue s najvećim umjetnicima na svijetu. On je zapravo autor drugog naslova ovog CD-a, a to je snaga žena – koji se odnosi upravo na likove koje predstavljam u ovim arijama.

Marija Vidović i Francisco Araiza / Foto SAMIR CERIĆ KOVAČEVIĆ

Album je snimljen u Koncertnoj dvorani »Vatroslav Lisinski«, a u ulozi dirigenta bio je vaš profesor s fakulteta, tenor Francisco Araiza.

– Da, on je kompletan glazbenik. Maestro Francisco Araiza studirao je kompoziciju, zborsko i orkestralno dirigiranje, kao i poslovnu administraciju, ili NBA, što se i očituje u svemu što radi.

Vaši planovi za budućnost?

– Osim onih koje sam spomenula, planiram odraditi turneju na kojoj ću predstaviti svoj novi album, a naravno nastavljam sa snimanjem još puno albuma za Croatia Records.