ZAGREB – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu novu, 164. kazališnu sezonu otvorilo je međunarodnim gostovanjem u okviru projekta Prospero – prošireno kazalište, koji okuplja deset partnera iz devet zemalja Europske unije. Prikazana je intrigantna predstava »Pendulum« redatelja Marca Martinsa u izvedbi teatra Sao Luiz iz Portugala.

Neprofesionalni glumci

»Pendulum« prati živote deset afričkih migrantica koje svakodnevno putuju iz okolice Lisabona do centra te ostavljaju svoje obitelji i djecu kako bi pomogle kućanstvima drugih obitelji. Predstava govori o tome kako se radnici imigranti odnose prema obiteljima za koje rade, kako na njih utječe ovaj odnos, na koji način doživljavaju potrebu da napustite svoj dom kako bi se brinule o domovima drugih, ali i o tome kako se država odnosi prema imigrantima koje prima.

U »Pendulumu« Marco Martins radi sa skupinom njegovateljica i kućnih pomoćnica čiji su životi vođeni putovanjem na posao – između periferije i središta glavnoga grada, Lisabona, između njihova doma i doma onih koji ih zapošljavaju te između zemalja podrijetla i zemlje odredišta, Portugala. »Pendulum« se fokusira na prirodu kućanskog rada, govori o obiteljskim odnosima, sukobu između različitih načina života, konteksta, očekivanja, snova i svakodnevnih života. Predstava je pretvorena u prostor za priče onih koji su izravno suočeni s neizvjesnošću koja je implicirana u gospodarskom i društvenom razvoju svijeta. Ova kreacija, u skladu sa scenskim radom koji je posljednjih godina razvio Marco Martins, temelji se na sudjelovanju i angažmanu skupine neprofesionalnih glumaca.

No kreacija koja je pokazala pun potencijal redatelja, ali nadasve glumica, čija se neprofesionalnost nije mogla niti naslutiti, već je u prvih petnaest minuta izgubila dio publike zbog prejakih svjetlosnih efekata. Na prijelazu scena potpuno zasljepljujući reflektori bili su upereni u publiku i bljeskali jačinom koja je, očito, neke gurnula izravno do izlaza. Osim ovih dramatičnih, snažni svjetlosni efekti bili su prisutni tijekom čitavog trajanja predstave, što je, kao i golotinja u dvije scene, možda trebalo biti spomenuto unaprijed.

Šestomjesečno istraživanje

Priče akterica ove predstave rezultat su šestomjesečnog istraživačkog procesa, a otvaraju prostor onima koji su nerijetko lišeni svoga glasa. Autor teksta je Marco Martins te Djaimilia Pereira De Almeida (autorica knjige »Esse Cabelo – Ta kosa«), autorica glazbe je Tia Maria Producoes, a pokreta Vania Rovisco. Riječ je o osebujnom projektu u kojem se smjenjuju osobne ispovijesti stranih radnica, premda možda prekratke i šture, sa scenama iz njihovog suradničkog života u poslovnom okruženju, koje je vrlo površno prikazalo kako žene koje dijele zajednički radni prostor mogu komunicirati i surađivati. Prisutne su bile i scene plesa, koje su prekidale radnju bez posebnog smisla, a tijek predstave bio je konstantno prekidan, pa je bilo vrlo zahtjevno pratiti priču. Martins je u intervjuu za Prospero Teatar TV rekao kako su prostori u komadu fikcija, odakle se njihove priče izdvajaju u priče o sadašnjosti, prošlosti, budućnosti…

Za njega je početna točka provođenja projekta bio kraj pandemije koronavirusa, kada smo svjedočili socijalnim problemima, među kojima je bila i migracija.

– U pandemiji je bila naglašena potreba za medicinskim osobljem, njegovateljima koji brinu o drugima, zbog čega sam odlučio raditi na projektu s njima – s radnicama koje su migranti i koje brinu o drugim ljudima. Ideja je bila da budu iz različitih dijelova svijeta, s različitim pričama – tu su žene iz Brazila, Argentine, drugih dijelova Portugala. Kada sam se suočio s njihovim pričama, shvatio sam da možemo predstavom potaknuti drukčiji dijalog. Pozornica je mjesto konfrontacije, preispitivanja, mjesto gdje možemo vidjeti onog drugog. Za njih je to bilo vrlo posebno, naveo je redatelj.