RIJEKA – Nagrađivana predstava »Scene iz bračnog života«, u kojoj igraju Zlatan Vidović i Tamara Krcunović, u režiji Ane Tomović, imala je svoju hrvatsku premijeru u HKD-u na Sušaku, nakon čega je izvedena i u zagrebačkom Kerempuhu. Komad je rađen po istoimenoj čuvenoj švedskoj mini seriji Ingmara Bergmana iz 1973. koja se ubraja u televizijske klasike, a priča prati odnos bračnog para, profesora psihologije Johana i njegove supruge Marijane, odvjetnice za razvode. Iako na prvu njihov odnos djeluje idilično i skladno, Bergman u tekstu razotkriva pukotine i pritajeni nesklad para kojim reflektira vlastito iskustvo tridesetogodišnjeg braka. Stvari se počinju polako odmotavati kada se jedna za drugom krenu redati slike iz njihovog svakodnevnog života, te na površinu počnu izbijati nezadovoljstvo i frustracija.

Probijanje četvrtog zida

U predstavi humor opstaje bez obzira na težinu tematike kojom se bavi, a kako je objasnila glumica i producentica Tamara Krcunović, u početku je bilo teško balansirati jedno s drugim.

– Mi nismo osjećali uopće da to može biti duhovito, ali Bergman je napisao tako i serija je bila duhovita. On fantastično piše, da je tekst nekako olakšan, a tiče se jako teških stvari i oni jedno drugome izgovaraju strašne stvari, a nekako je vrlo točno. Volim kada se ljudi nasmiju na nekim novim trenucima, ali to nema veze s mentalitetom nego s našom izvedbom, tako otkrivamo zajedno s publikom koja su neka nova mjesta koja su duhovita, kazala je Tamara Krcunović.

Izvedba je specifična upravo zbog čestog probijanja četvrtog zida i interakcije s publikom, kao i izvrsno izvedenog izlaženja iz karaktera, a čar je upravo u suosjećanju publike, ne toliko sa samom pričom, koliko s karakterima, ponašanjem i partnerskim odnosima. Naposljetku se publici na razmišljanje ostavljaju brojna pitanja od kojih je glavno: kako nestane ljubav?

Predivan tekst

Glumac Zlatan Vidović ovu je predstavu igrao tek treći put, mijenjajući kolegu Miloša Timotijevića, no uloga mu je brzo legla.

– Razmišljao sam imam li snage i vremena za to jer sam i u snimanjima, ali sam skočio u to i igram treći put i zadovoljstvo mi je. Tekst je predivan i za glumca je zaista nešto što svatko priželjkuje, da ima i proboja četvrtog zida i rada s partnerom, prebacivanja iz situacije u situaciju, čas privatno čas kao lik, što mi je bilo zanimljivo još kao studentu na akademiji, tako da mogu reći da je ovo ostvarenje nekih mojih glumačkih ambicija što se tiče igranja i s publikom i partnerom, objasnio je Vidović.

Riječka publika definitivno je rekla što misli o predstavi aplaudirajući nekoliko puta i tijekom samog izvođenja, a zatim i gromoglasnim pljeskom na samom kraju.