RIJEKA – Gitaristički virtuoz Petrit Çeku večeras će nastupiti na koncertu »Copland, Castelnuovo-Tedesco, Dvorak«, koji počinje u 19.30 sati u HNK-u Ivana pl. Zajca. Orkestrom riječke Opere ravnat će TaeJung Lee, Južnokorejac s bečkom adresom. Petrit Çeku (1985) dobitnik je brojnih najvažnijih prvih nagrada međunarodnih natjecanja, a iznimnom ekspresivnošću i senzibilnošću osvojio je publiku i kritiku svjetskih dvorana i pozornica. Za riječku publiku izvest će Koncert za gitaru i orkestar br. 1, privlačne orkestracije i mediteranske melodioznosti talijanskog skladatelja Maria Castelnuova-Tedesca. Uoči večerašnjeg koncerta razgovarali smo s Petritom Çekuom.

Što vam znači gostovanje u HNK-u Ivana pl. Zajca?

– Na početku mojih putovanja s gitarom, kad je nakon pobjede na natjecanju Pittaluga u Italiji krenula moja skromna ali ljupka karijera (smijeh), imao sam čvrsto načelo da svaki koncert moram doživjeti s jednakim intenzitetom, bez obzira na moj osobni odnos s mjestom ili gradom gdje nastupam. Smatrao sam da ne bi bilo pravedno prema publici diljem svijeta da neko mjesto doživljavam na poseban način i da se to odražava na moju izvedbu. To je, međutim, rezultiralo s time da sam odbio uživati u ljepoti gradova ili gradića u kojima sam nastupao, zatvorivši se u hotelskoj sobi bez pogleda.

No, s vremenom sam stvorio prostora u mom srcu, da se tako »dirljivo« izrazim, za mnoga mjesta diljem svijeta. Shvatio sam da su sva mjesta posebna, pa na taj način ne »diskriminiram« nijedno od njih. Ne moram puno elaborirati da je Rijeka doista poseban grad. Samim time što ima tako slojevitu kontinentalnu arhitekturu, sa značajnim pokazateljima bogatog kulturnog života, a nalazi se na moru pored Opatije, ovaj grad ostavlja nezaboravan dojam na posjetitelje. A činjenica da ću nastupiti u veličanstvenoj dvorani riječkog HNK-a, daje poseban prestiž ovom mom nastupu.

Biser gitarističke literature

Što nam možete reći o programu koncerta? Koliko vam je on interpretativno izazovan?

– Koncert br. 1 Maria Castelnuova-Tedesca za gitaru i orkestar kojeg izvodim uz orkestar riječkog HNK-a, jedan je od bisera gitarističke literature, koja gitari daje priliku da pokaže svoj nenametljivi sjaj. Zahvaljujući brojnim cadenzama, a to je izraz za dijelove kad gitara ostaje sama dok orkestar miruje, skladatelj stvara iznimno širok prostor izražavanja na gitari, te nam usput demonstrira kako zvuk ne mora biti glasan da bi jedna jaka poruka bila prenesena. Inače vrijedi spomenuti da postoje trenuci u kojima ovaj koncert podsjeća na holivudsku filmsku glazbu. To je zato što Castelnuovo-Tedesco ne samo što je bio filmski skladatelj, nego je predavao kompoziciju najznamenitijim skladateljima holivudske glazbe te na taj način imao veliki utjecaj na opću estetiku toga žanra. Zato bi u stvari bilo pravednije reći da je holivudska glazba slična glazbi Castelnuova-Tedesca, a ne obrnuto.

Rođeni ste u kosovskom Prizrenu. Kako ste završili u Zagrebu?

– Zagreb, ali i Hrvatska općenito, u gitarističkom svijetu ima vrlo istaknut status. Odavdje su izišli neki od najzanimljivijih gitarista današnjice i ovdje se razvija jedna vrlo visoka razina izvedbe koja konzistentno raste. Govorim naravno o klasičnoj gitari, za one koji ne znaju jer nisu imali priliku ući u ovaj mali ali čaroban svemir gitare, a u kojemu sve čitatelje srdačno pozivam (smijeh). Ja sam konkretno u Zagreb došao na poziv prof. Xhevdeta Sahatxhije, čudotvornog zagrebačkog pedagoga s nezamislivim znanjem i vrlo sugestivnim pristupom.

Idete li često u Kosovo? Kakva je sad tamo situacija?

– Idem jako često. Dobro ste me pitali – »kakva je situacija«. Gdje god putujem nalazi se neka situacija, određeni problemi i nezadovoljstvo. I Kosovo se ne razlikuje po tome. No, ja osobno rješenje svih situacija vidim u kulturi, a kulturni život u Kosovu je iznimno zanimljiv.

Sviranje noktima

Kad se i kako javila vaša ljubav prema gitari?

– Moja ljubav prema gitari se pojavila prije nego što sam uspio razmišljati o tome. Kad je došao trenutak za odabir struke, ja sam već bio stručnjak na gitari. Moj pokojni otac je sjajno svirao gitaru i vrlo rano me naučio prvim skladbama. Imao sam nezasitnu potrebu za glazbom. Mislim da svi ljudi vole glazbu; doista do sada nisam sreo nikoga da ne voli glazbu. Međutim, da biste se bavili ovim poslom solista na instrumentu, morate imati žeđ za glazbom koja je potpuno izvan kontrole. Tu opsesiju prema glazbi je apsolutno nemoguće objasniti, ali se može eventualno osjetiti na koncertu uživo.

U jednom razgovoru rekli ste da svirate prstima i noktima. Možete li reći nešto više o vašoj tehnici sviranja?

– Klasična gitara se svira noktima, koji zvuku daju više jasnoće i prodornost. Nokti su, dakle, jako važan dio našeg instrumentarija, nešto poput onog što je gudalo za violinu. Ja svoje nokte držim malo kraćima od prosjeka, jer volim u određenim situacijama dati malo više »mesa« zvuku.

Samo jedna gitara

Na kakvoj ćete gitari svirati u Rijeci? Imate li više gitara?

– Sviram na gitari graditelja Rossa Gutmeiera i posjedujem sam taj instrument.

Koji su vam gitaristički uzori?

– Mnogi su gitaristi imali utjecaj na mene, pogotovo u mladim danima. Kasnije sam razvio svoj glazbeni identitet i više mi nisu toliko potrebni »vanjski podražaji«. Iznimno su važni za moj razvoj bili Julian Bream, John Williams, Manuel Barrueco, David Russell, Zoran Dukić, Ana Vidović…, da spomenem neke od njih. Imao sam veliki privilegij u životu da sam imao priliku raditi s nekima od njih, a u Americi sam bio na poslijediplomskom studiju u klasi velikoga Manuela Barrueca.