Foto S. Drechsler
Posebno su, na poziv dirigenta, lijepim pljeskom bili nagrađeni i solisti
povezane vijesti
- “La nostra famiglia/Naša familija”: Predstava koja postavlja važno pitanje tko sve čini našu obitelj
- Uspješnica ponovo na programu Zajca, ovaj put s posvetom. “Gospođa ministarka” posvećena Biljani Lovre
- Balet obojen španjolskim folklorom. Riječka publika došla na svoje premijerom “Laurencie” u Zajcu
RIJEKA – Završetak jedne kalendarske godine u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci nezamisliv je bez novogodišnjih koncerata, a tradicionalno se održava više izvedbi za koje vlada izuzetno veliki interes publike. Bez obzira na cijenu ulaznice, koja je doista prihvatljiva, ako je suditi prema dostupnim informacijama mrežne prodaje, već je prije nekoliko tjedana gotovo svako mjesto u gledalištu bilo zauzeto. I doista, prilika je to da i netko tko možda rjeđe posjećuje kazalište, dođe i uživa u glazbi koju poznaje i koja je prihvatljiva čak i manje vještom uhu.
Za razliku od ponekih programskih iskoraka proteklih godina, da ne kažemo egzibicija, koje i nisu nužno naišle na odobravanje publike, ovoga puta s programom se igralo na sigurno – po uzoru na poznatiju bečku inačicu novogodišnjih koncerata program je sastavljen mahom od prepoznatljivih melodija i skladbi autora poput Straussa, Brahmsa ili Lehára. Najveći odmak učinjen je izborom skladbi Čajkovskog, Dvoraka ili Saint-Säensa, a zajednički nazivnik ovoga je puta bio valcer odnosno neka vrsta plesa, kako je to, uostalom, u pozdravnom obraćanju i naglasio ravnatelj riječke Opere Dražen Siriščević.
U tročetvrtinskom taktu
Poziv »Svi na valcer!« zapravo je bio upućen svima koji su došli da se opuste i barem u mislima zaplešu u poznatom tročetvrtinskom taktu. Četrnaest božićnih lončanica u sjajnim omotima uz središnji zimski buket položen na dekorativnu imitaciju snijega od bijelog materijala uz tri bijele umjetne božićne jelke ukrašene raznobojnim kuglicama trebalo je pomoći u stvaranju prikladnog ugođaja kojem je doprinijelo i osvjetljenje s različitim bojama iz skladbe u skladbu. Koncert u trajanju od dva i pol sata prošao je relativno brzo i nije bio nimalo dosadan niti naporan. Dapače, izvedeni program djelovao je opuštajuće i umirujuće držeći publiku bez značajnijih ovacija osim na tri mjesta.
Prve dvije skladbe izbor su plesnih ulomaka Petra Iljiča Čajkovskog i to Poloneze iz opere »Evgenij Onjegin« i Valcera iz baleta »Trnoružica«, a obje su izvedene dobro. Orkestar u punom sastavu točno je i bez većih problema, gotovo rutinski, prelazio zadani materijal uz tek poneke nesigurnosti i to ponajviše u smislu skupnog muziciranja. Ono što jest bilo nešto manje kvalitetno je činjenica manjkavosti zvučne snage violina i viola kojih ipak nije bilo dovoljno za program prikazan u prvom dijelu koncerta. Umjesto da nepotrebno pritišću ton u želji da postignu nužnu dominaciju, dionice violina zadržale su kontrolu i mirnoću što je, mjestimično, rezultiralo nedovoljnim intenzitetom. Takva odluka zapravo je i jedina moguća u danim okolnostima u kojima broj izvođača nije dovoljan. Osim za Čajkovskog, jednaki problem pokazao se i u Slavenskom plesu op. 72, br. 1 Antonina Dvoraka te u Mađarskim plesovima br. 4 i 1 Johannesa Brahmsa, a isti je ponajviše bio uočljiv u ulomku Walzerfolge iz opere »Kavalir s ružom« Richarda Straussa.
Dvanaestogodišnji čelist
Nešto od nesigurnosti moglo se čuti i u introdukciji valcera Gold und Silber, op. 79 Franza Lehára. Međutim, sve navedeno zapravo su manji nedostaci koji nisu umanjili ukupni kvalitativni dojam sviranja. Pohvaliti valja lijepu boju tona gudača, posebno dionice violončela ili, recimo, pizzicato kontrabasa koji je zvučao puno i raskošno. Lijepim nastupom predstavila se i harfa kao i svi puhači za koje se činilo da su se izmjenjivali tijekom trajanja koncerta. Dionica udaraljki mladenački je oprezno sudjelovala u izvedbi s vidljivim olakšanjem svaki put kad bi neku od zahtjevnijih skladbi odsvirali kako treba (npr. činele u Pod gromovima i munjama kasnije u programu). Kako je program odmicao, tako su se dionice i dodatno opuštale pa smo do kraja koncerta, a posebno u dodacima, mogli čuti i neke improvizirajuće elemente poput ritma u malom bubnju ili prpošnije dionice trombona u skladbi Radetzky-marš.
Vjerojatno u želji da prvi dio koncerta učini nekako zanimljivim učinjen je i posljednji korak: solist u skladbi Allegro appasionato, op. 43 Camillea Saint-Säensa bio je dvanaestogodišnji čelist Petar Đula Vrbanić. U programskoj knjižici, koja je ovoga puta izgledala lijepo dizajnirana, temeljito izrađena i prikladnim tekstovima popunjena, naglašeno je kako Đula Vrbanić unatoč svojim godinama života već iza sebe ima cijeli niz osvojenih nagrada i to prvih mjesta na brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima. Nastupu na ovom koncertu pristupio je opušteno i koncentrirano surađujući s orkestrom na način u koji bi se ugledati mogli i mnogi stariji kolege, a lijepim tonom i u veseloj maniri uljepšao je kraj prvog dijela koncertnog programa.
Nakon uobičajene stanke uslijedile su skladbe iz obitelji Strauss: Jelačić-marš, op. 244 Johanna Straussa st. te brza polka Entwerden oderl i valcer Künstlerleben Johanna Straussa ml. Dirigent Valentin Egel potom je žustro napustio pozornicu da bi se već nekoliko trenutaka kasnije, po uzoru na neke viđene bečke običaje, vratio u željezničarskom odijelu s kapom i palicom najavivši polku Bahn Frei, op. 45 Eduarda Straussa, što je ujedno bio i drugi put da je publika reagirala nekim oduševljenjem tijekom koncerta.
Poznati dodaci
Skladbe Johanna Straussa ml. (Carski valcer, Trič-trač polka i polka Pod gromovima i munjama) činile su završetak i drugog dijela programa nakon čega je publika jednostavno očekivala i pljeskom izmamila poznate dodatke: valcer Na lijepom plavom Dunavu i Radetzky-marš u kojem je tradicionalno, opet po uzoru na Beč, pljeskom pratila ritam. Stekao se dojam da nitko od prisutnih nije bio nezadovoljan izvedenim programom pa se koncert može smatrati uspješnim, a posebno su, na poziv dirigenta, lijepim pljeskom bili nagrađeni i solisti ili vođe dionica u orkestru. Izostale su, doduše, neke pretjerane ovacije ili slične reakcije koje se možda mogu očekivati na jednom od tri koncerta koji slijede. Posebno zanimljiva je koncertna matineja 30. prosinca namijenjena mladima koju se svakako može preporučiti i zbog određenog edukativnog smisla, a i na kojoj je ulaz besplatan za sve koji imaju manje od 16 godina. Ovogodišnji novogodišnji koncerti u riječkom kazalištu mogu se preporučiti svima kao lijep i miran uvod u novu 2024. godinu.