RIJEKA – Nedavno je u Exportdrvu održana premijera monoopere »Erwartung«/»Iščekivanje« Arnolda Schönberga, koja je prvi put izvedena još 1924. godine. Ova opera u trajanju od otprilike trideset i pet minuta donijela je priču o ženi koja noću luta šumom, tražeći svoga muža kojeg na kraju pronalazi mrtvog. U takvome stanju šoka, potpuno bespomoćna u susretu s njegovim lešom, žena zapada u rubna stanja, a njezina afektivnost može se opisati vulkanskom emocionalnošću.

»Erwartung« je jedno od najistaknutijih Schönbergovih djela njegova izrazito eksperimentalnog perioda koje se ističe inovativnom uporabom disonantnih tonalnosti, atonalnosti i ekstremnih emocionalnih izraza. Radnja jednočinke prati ženu koja izražava svoja unutarnja stanja, osjećaje i emocionalnu patnju dok luta kroz mračnu šumu u potrazi za izgubljenim ljubavnikom, a njezine misli, sjećanja, strahovi i očaj izraženi su nizom asocijativnih i fragmentiranih monologa.

Monodrama je podijeljena u četiri scene, što simboliziraju četiri platoa na emocionalno gustoj šumskoj stazi. U prvoj sceni tako vidimo ženu koja luta noću te korača mjesečinom obasjanim putovima u smjeru šume, a već u drugoj sceni kad zađe u šumu prekrivena je i sama tamom koja uz razne zvukove potiče adrenalin. I dalje ustrašena zbog tame i šumske vegetacije, zbog velikih očiju te zvijeri, žena u trećoj sceni zaziva svog ljubavnika, a u posljednjoj, četvrtoj sceni, žena se psihički doima na rubu; poderane odjeće, rukava, uz ogrebotine po licu i rukama, nailazi na tijelo svojega muškarca kojeg udara i proklinje te potom u jeku svitanja odlazi i dalje ga tražeći.

Foto D. ŠOKČEVIĆ

Utjecaj psihoanalize

Sagledavajući ovaj komad u cjelini, mogli bismo reći kako se radi o tematski i idejno zaokruženoj cjelini avangardnih obilježja koja su ukrštena kostimografskim, glazbenim te lokacijskim. Kostimografija je posve suvremenih obilježja, obilježava je koloritna paleta koja je u suprotnosti s industrijski hladnim interijerom Exportva u kojem se monoopera odvija. Također, i sama glazbena podloga Arnolda Schönberga pronosi obilježja avangardnoga, posebice uzimajući u obzir na trenutak njegova djelovanja u kojem je kontinuitet tonskoga prekinuo atonalitetnim. Što se tiče atonalitetne glazbe, ritamske pozicije tako bivaju neujednačene, a tema je u modusu lelujavosti, odnosno nejasna. Cjelina je uspješna zahvaljujući još jednoj izvrsnoj izvedbi Dubravke Šeparović Mušović koja, uz Marina Blaževića, supotpisuje režiju ovoga kratkog, ali intenzitetski naglašenog djela. Šeparović Mušović je tako u nevelikoj duljini ovoga komada uspjela minuciozno, i facijalnim ekspresijama, mimikom, pogledom, gestikulacijom, no i gotovo sedimentiranim bravurama (do)ocrtati cijeli koloplet emocija jedne žene u očaju i bespomoći, na granici posvemašnjeg ludila.

S obzirom na vrijeme kad je Schönberg djelovao i tražio alternativu tonskome sustavu, razvidan je i utjecaj, odnosno povezanost »Erwartunga« s psihoanalizom koja proizlazi iz Schönbergovih interesa za rad Sigmunda Freuda i njegovu glasovitu psihoanalitičku teoriju. Naime, Schönberg je bio upoznat s Freudovim idejama o nesvjesnom, snovima, sjećanjima i emocionalnim konfliktima, te je u svom djelu pokušao prenijeti te teme i ideje na glazbu.

Naglasak na ženi

U ovome slučaju, psihoanaliza je potaknula Schönberga da svojim medijem, glazbom, istraži nove načine naglašavanja unutarnjeg stanja. Koristeći se disonancom, atonalnošću, stalnim dinamičkim promjenama, kao i promjenama tempa, monooperom »Erwartung« Schönberg je stvorio jedinstven glazbeni izraz koji prenosi složene emocionalne i psihološke aspekte ženskoga lika. »Erwartung« se često tumači kao glazbena inkarnacija psihičkog stanja žene, njezinih duboko zakopanih emocionalnih sukoba i raznih nesvjesnih impulsa. Temeljem vrlo ekspresivne glazbene strukture, Schönberg je pokušao prikazati složenost ženinih unutarnjih procesa, kao i nedvojbeno prisutnu psihičku tenziju. Dispoziciji njezinoga stanja sukladna je i glazba, pa se mijenja u skladu s njezinim promjenama raspoloženja, stvarajući ozračje napetosti i emocionalnih varijacija, no i – dinamike.

Ipak, uz sva ta tumačenja i sama je korežiserka Šeparović Mušović u intervjuu za riječki HNK naglasila kako je u ovoj verziji Schönbergove priče naglasak zapravo na ženi, pa svaki od kostima upućuje na znamenite žene u operi i njihovu osobnost; Šeparović Mušović tako navlači na sebe kostim Verdijeve Lady Macbeth, plašt iz Verdijeve »Aide«, zatim Klitemnestre iz Straussove »Elektre«, izgara poput Cornelije iz »Julije Cezar u Egiptu« ili se pak sjeća druge verzije sebe kao Eboli iz Verdijeva »Don Carla«. Sve te žene i njihove osobnosti, grandiozne priče, jasno naznačuju površinsku snagu, no i ranjivost svojstvenu ljudskome biću iz koje na kraju i proizlazi i sama snaga.

Uloga publike

Nadalje, uz shvaćanje ove monoopere kao prikaza životnog/psihičkog trenutka jedne žene, u kontekstu suvremenosti te s obzirom na mjesto odvijanja, također je možemo tumačiti i kao onu koja se naslanja na shvaćanje predstave kao sociološkog eksperimenta. U tom smislu i »Erwartung« gotovo artaudovski tendira krvlju, krikovima i intenzivnim emocionalnim previranjima djelovati na gledatelja koji je (intencionalno) pozicioniran ponad prizorišta, pa se protagonistica, koju promatra publika, doima poput divlje zvijeri zarobljene u kavezu. Isto tako, njezin put kroz šumu i njezina previranja se tako na trenutke mogu činiti da je sve jedna predstava zarad zabavljanja publike (tuđim životom), prema teoriji panoptikuma.

Također, u ovome slučaju predstavu je moguće shvatiti i prema »theatricality of watching« konceptu, prema kojem protagonistica svjesno igra ulogu promatrane, što unekoliko potiče i refleksiju o ulozi publike u samoj predstavi.

Monooperu »Erwartung«/»Iščekivanje« Dubravke Šeparović Mušović i Marina Blaževića mogli bismo odrediti kao zanimljivu i slojevitu, scenografski i kostimografski zaokruženu, idejno i tematski jasnu te režijski dobro postavljenu. Svim svojim elementima, i idejom i duljinom, glazbom i scenografijom, kao i maestralnom izvedbom, »Erwartung« je svježe i aktualno nepretenciozno djelo koje dobacuje dalekosežno i korespondira sa suvremenošću te svekolikim auditorijem.