RIJEKA  Svoje dojmove o predstavi »Vježbanje života – drugi put« dali su nam:
Loredana Gašparović, nekadašnja ravnateljica propagande »Zajca«
– Nije mi jednostavno davati izjavu jer ne mogu biti objektivna, s obzirom da sam dušom, tijelom i sjećanjima vezana za predstavu od prije trideset godina. Tim više što su u njenom stvaranju sudjelovali moj suprug Darko, moj veliki prijatelj Nedjeljko Fabrio, veliki redatelj Paro te veliki umjetnici kao što su bili Galiano Pahor, Andrea Blagojević, Ivan Brkić, Giulio Marini, kojih nažalost više nema. Mogla bih kazati da je ovo jedan pokušaj da se napravi hommage »Vježbanju života« i mislim da se u tome uspjelo te treba na tome čestitati ili se barem pohvalno izraziti za pokušaj, ali mislim da nije stvorena jedna prava jedinstvenost cijele koncepcije. Ima nekih iskričavih trenutaka, među boljima onaj s obitelj Despot, ali zapravo ima dosta »rupa« koje bi trebalo međusobno premostiti, povezati, u jednu cjelinu. Bojim se stoga da jedan dio publike koji nije čitao roman ili nije pogledao puno toplije prvo uprizorenje »Vježbanja života« jako teško može na momente pratiti predstavu, tako da ne mogu večeras izraziti neko oduševljenje. Ponovo ću je doći pogledati, jer ovo mi je bilo samo informativno, da prihvatim novu koncepciju, a trebala bih je malo detaljnije proučiti.

Kriva poruka i slika

Melita Sciucca, predsjednica Zajednice Talijana u Rijeci:
– Bila sam jako pod utjecajem prethodne predstave, koju sam gledala barem 10 puta. Mafalda je moja nona, to je povijest moje obitelji. Jasno mi je da ova predstava nije trebala biti ponavljanje prethodne, ali svi koji su imali priliku pogledati »Vježbanje života« od prije trideset godina i pročitati Fabrijevu knjigu, mislim da su pogledavši ovo drugo izdanje u najmanju ruku zaprepašteni. Ono što mi se svidjelo su inserti, videosnimke iz prve predstave koje su me posebno emotivno dirnule. Zasmetala me loša dikcija talijanskog jezika. Mislim da su glumci Talijanske drame trebali odraditi te uloge, a glumci Hrvatske drame one na hrvatskom jeziku. Čuli smo čakavštinu, ali u potpunosti je izostao fijumanski dijalekt koji je dio našega grada i na kojem Fijumani komuniciraju. Posebno me smeta što kad se govori o Talijanima u našemu gradu sve se svodi na fašiste i štovatelje D’ Annunzija, što nije dobro. Šalje se kriva poruka i slika, posebno mlađoj generaciji. Pripremam se napisati otvoreno pismo Novom listu namijenjeno građanstvu u kojem ću ispričati priču svoje obitelji, koja je poput Mafaldine. Naš grad je pravo bogatstvo jer su se kroz stoljeća isprepletale različite kulture i jezici, što ga čini posebnim.

Neva Rošić nosi predstavu

Dr. sc. Acija Alfirević, teatrologinja:
– Gledala sam »Vježbanje života« prije nekoliko desetljeća u zagrebačkom HNK-u. I sad uspoređujući ta mi se predstava činila ekspresivnom, dok je ova više impresionistička, simbolistička i veoma mi se sviđa što su osobne priče glumica interpolirane. Na ovu sam predstavu posebno došla zbog Neve Rošić. Ona je za mene najvrhunskija hrvatska glumica. Kao što odlazim u London pogledati predstave u kojima igraju Glenda Jackson, Judi Dench, Vanessa Redgrave, tako sam došla pogledati Nevu Rošić. Drago mi je da ona nosi predstavu.
Nikola Petković, književnik i sveučilišni profesor:
– Meni se jako sviđa struktura predstave. Bio sam na premijeri »Vježbanja života« kad ju je Paro režirao. Ne da sam čitao roman, već ga znam napamet jer ga predajem već 17 godina u sklopu kolegija Kulture srednje Europe. Mislim da se jako referira na roman, premda je istaknuto da je predstava napravljena prema motivima romana. Prethodna predstava napravljena je tako što se stavio naglasak na intruziju velike povijesti u individualne povijesti obitelji takozvanih malih ljudi. Ovdje imamo jednu suplementarnu priču gdje dolaze glumice, koje pričaju svoju osobnu priču. Svi koji su radili na predstavi dobro su sublimirali priče, posebno strukturalno, s motivom prstena – naglašeno je da je povijest jedan krug u jednom vječnom vraćanju, ničeanskom. Kao što bi rekao Petar Strčić, koji je bio model za lik Lucijana, povijest nikada nikoga ničemu nije naučila, niti neće.