RIJEKA Baletnom večeri u kojoj su izvedene dvije predstave – »Dogma« i »Šah-mat« – otvorena je baletna sezona u HNK-u Ivana pl. Zajca. U prvom dijelu večeri premijerno je izveden apstraktni balet »Dogma« u koreografiji Balázsa Baranyaija, koji je pokušao spojiti krajnosti: s jedne strane posve čistu, ogoljenu izvedbu temeljenu na apstraktnom, pričom i scenografijom neograničenom pokretu, a s druge bogatu izvedbu s nekoliko aktivnih umjetničkih razina istodobno.

U toj nakani došlo je do stapanja plesnog pokreta s videoprojekcijom, plesa na prstima s osuvremenjenim koracima, pokreta koji je apstraktan s pokretom koji nosi jasno značenje.

U poigravanju dogmatskim i antidogmatskim, Balázs Baranyai pronašao je inspiraciju u astrologiji i starinskom tarotu, pridajući svakom plesaču i plesačici individualna obilježja. S time su u skladu i kostimi Sandre Dekanić, a posebnost je ove predstave što na zanimljiv način povezuje plesne pokrete i glazbu sa suvremenom tehnologijom videoprojiciranja i mapiranja.

Ovaj vizualni aspekt predstave kreirali su oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić te oblikovatelji videa Krešimir Linić i Jadranka Lacković. Dinamične plesne slike izvođači grade uz glazbenu podlogu koju čine »Tabula Rasa« Arva Parta i »Gudački kvartet br. 2« Jobyja Talbota.

Različiti izričaj

Plesači u »Dogmi« su Joseph Cane, Tena Ferić Dokmanović, Leopoldo Guadagno, Marta Kanazir, Andrei Köteles, Ksenija Duran Krutova, Cristina Lukanec, Laura Orlić, Domenico Piscopo, Balint Rauscher, Daniele Romeo, Paula Rus, Tanja Tišma, Sabina Voinea, Marta Voinea Čavrak, Svebor Zgurić i Ali Tabbouch.

Drugi dio večeri donio je posve različiti plesni izričaj u modernom baletu »Šah-mat« u koreografiji Raze Hammadija, jednog od najuspješnijih francuskih jazz koreografa čiji stil izrasta iz legendarne i na klasičnom baletu utemeljene jazz dance tehnike Matta Mattoxa. U koreografskom smislu, ovo je neka vrsta osvježenja za riječko kazalište. Kao predložak za ovaj narativni balet poslužila je »Šah novela« Stefana Zweiga iz 1942. godine, kao i istoimeni njemački film iz 1960. koji je velikim dijelom sniman u Rijeci.

Izlaz u šahu

U Hammadijevoj koreografskoj viziji valcer »Na lijepom plavom Dunavu« Johanna Straussa poprima groteskna obilježja i svojevrsna je distorzirana glazbena kulisa uspona nacizma u vrijeme Drugog svjetskog rata. Društvenoj eliti, koja u elegantnim kostimima Sandre Dekanić pleše Straussov valcer, suprotstavljene su scene mučenja koje nad Židovom, Dr. B-om, provode vojnici.

Zatočen u samici, on zahvaljujući knjižici o vrhunskim partijama šaha pronalazi izlaz iz mraka i ludila. I ovdje do izražaja dolazi koreografski ludizam Raze Hammadija, koji plesače i plesačice simbolički pretvara u šahovske figure, čime do izražaja dolazi i motiv manipulacije. Hammadi uvodi i ljubavni motiv, a snoviti poetski završetak otvara i mogućnost sretnog raspleta.

Uz Straussa, u predstavi se koristi i glazba Dmitrija Šostakoviča, a oblikovatelj svjetla i scene je Nasser Hammadi. U ulogama su u alternacijama Dr. B: Ali Tabbouch/Bálint Rauscher, Irena: Marta Kanazir/ Ksenija Krutova, 3 vojnika: Andrei Köteles/Leopoldo Guadagno, Daniele Romeo/Joseph Cane, Bálint Rauscher/Domenico Piscopo, te parovi Leopoldo Guadagno – Laura Orlić/Tanja Tišma, Domenico Piscopo – Marta Voinea Čavrak, Svebor Zgurić / Vitalij Klok – Sabina Voinea / Tena Ferić Dokmanović, Joseph Cane – Irina Köteles / Paula Rus.

Suvremeni balet na premijeri nije ispunio gledalište riječkog kazališta do posljednjeg mjesta, ali je publika nagradila izvođače i autorsku ekipu toplim pljeskom.