RIJEKA – U sklopu festivala Zoom u dvorani Filodrammatice prikazana je predstava »Mjesečina« Aleksandra Georgieva i Darija Barreta Damasa. Plesni performans ovih koreografa i izvođača nastao je kao koprodukcija Lokomotive – Centre for New Initiatives in Arts and Culture u okviru projekta »What is choreography?« (kustosica Biljana Tanurovska-Kjulavkovski) i Garage – collective platform for independent artists u okviru projekta »Dissemination of Performances of Garage Collective 2015.- 2017.«

Plesački i koreografski duet Barreto Damas i Georgiev kao polazište u svom komadu uzimaju nasljeđe Walta Disneyja, dekonstruirajući neka »opća mjesta« popularne kulture te u poetičnom, tjelesnom istraživanju značenja, traže pravo i na queer realnost.

U »Mjesečini« su prisutne reference na povijest plesa, vizualne umjetnosti, glazbu i pop kulturu, koje su Barreto Damas i Georgiev utkali u svoju minimalističku koreografiju. Publiku su dočekali na ulazu u dvoranu Filodrammatice, razodjeveni, nudeći joj razno voće. Ovaj prizor asocijativno je prizvao čuveni performans Marine Abramović i Ulaya iz 1977. godine pod naslovom »Imponderabilia«, kad su posjetitelji u muzejski prostor ulazili prolazeći između golih performera. U predstavi »Mjesečina«, u kojoj dramaturgiju potpisuje Nina Gojić, dvojica izvođača – oslanjajući se samo na svoja tijela, glazbu i dizajn svjetla, kreiraju prizore kojima propituju nasljeđe Disneyja, koji gotovo uvijek u prvom planu ima hetero, muško-ženske parove – od »Ljepotice i zvijeri« i »Snjeguljice« do »Trnoružice«.

Ovim predlošcima Barreto Damas i Georgiev pristupaju iz homo pozicije, stvarajući koreografije u čijem je prvom planu muški par, u njihovoj izravnoj tjelesnosti, bez kostima i šminke. Slijedeći ritam poznatih melodija, oni svoje koreografske zamisli temelje na ponavljajućim plesnim koracima različitog intenziteta, a zadivljujuću plesnu kondiciju i koncentraciju pokazuju u koreografiji koja bi se mogla opisati kao »bezbroj nijansi pljeskanja dlanovima«.

Romantično ozračje Disneyjevih filmova diskretno je prizvano oblikovanjem svjetla, koje tijela izvođača »boji« plavičastom i ružičastom bojom. U poigravanju poznatim motivima iz popularne kulture, prebacujući ih iz okvira heteronormativnosti u homo(erotske) slike, koreografsko-izvođački dvojac daje i svojevrsni ironijski komentar na završetak bajki u stilu »a onda su se vjenčali i živjeli sretno«. Veliki finale njihove »Mjesečine« je isprepletanje golih muških tijela u zanosnom valceru.