Foto Dražen Šokčević
Razlika u odnosu na prvotnu predstavu je i u tome što se ona sada izvodi dvojezično - na talijanskom i hrvatskom jeziku, s titlovima za oba jezika. Novost je i to što je predstava u odnosu prema publici postala interaktivna
povezane vijesti
RIJEKA – S predstavom »Decameron.hr«, u izvođenju glumaca Hrvatske i Talijanske drame, HNK Ivana pl. Zajca krenuo je u novu kazališnu sezonu. Riječ je o obnovi predstave »Decameron« koja donosi brojne promjene, a osim naslova promijenjena je dijelom i glumačka postava. Predstava je premijerno izvedena 2020. godine, kad je bila u jeku pandemija te su se i u kazalištu provodile mjere ograničavanja. Redatelj i autor adaptacije Luciano Delprato tada je ponudio aktualiziranu reinterpretaciju Boccacciova klasika kojom je izravno reagirao na pandemijsku životnu, dramsku i kazališnu situaciju te modernizirao i ažurirao izvornik kako bi progovorio o vremenu i događajima s kojima smo se tada suočavali.
Otkad je krenula pandemija koronavirusa, nije trebalo dugo a da mnogi u situaciji koja je zadesila današnji svijet prepoznaju analogiju s »Dekameronom« Giovannija Boccaccia (1313. – 1375.). Radnja ove zbirke od 100 novela smještena je u Firencu 1348. godine. Gradom hara kuga, a sedam djevojaka i tri mladića povlače se u ladanjsku sredinu i pričaju deset dana po deset priča. Iz opsežnog materijala od gotovo 700 stranica koliko ima zbirka novela, Delprato je izdvojio deset priča, no umetnuo je i fragmente i iz ostalih novela. Kao što »Dekameron« počinje proslovom i završava piščevim zaključkom, tako početak i kraj predstave povezuje lik samoga pisca – Giovannija Boccaccia – kojega je utjelovio Aleksandar Cvjetković.
Interaktivna predstava
Umjesto nekadašnje kuge danas se suočavamo s COVID-19, a dok su Boccacciovi djevojke i mladići pobjegli negdje na selo kako bi uživali u mladosti te nastojali zaboraviti na bolest i smrt koja je odnijela mnoge živote i opustošila Firencu, Delprato je radnju smjestio u kazalište, gdje glumci postavljaju deset malih predstava inspiriranih »Dekameronom«. Tako je nastao svojevrsni kazališni omnibus, čiji su dijelovi žanrovski i stilski različiti, krećući se u rasponu od komedije i parodije do satire, farse i groteske. Pritom se Delprato služi i raznim kazališnim oblicima, između ostalog koristeći i medij lutkarstva. U međuvremenu, pandemija koronavirusa se smanjila i ukinute su epidemiološke mjere, pa je »Decameron.hr« dobio i drukčiji kontekst – publika se vratila u kazalište, preživjeli smo pandemiju, a na pozornici i u publici slavi se zajedništvo i povratak normalnom životu.
Razlika u odnosu na prvotnu predstavu je i u tome što se ona sada izvodi dvojezično – na talijanskom i hrvatskom jeziku, s titlovima za oba jezika. Novost je i to što je predstava u odnosu prema publici postala interaktivna. Tako tijekom izvedbe publika glasa za priču koju želi vidjeti, a prije toga Boccaccio, kojega ponovo igra Aleksandar Cvjetković, predstavlja one koji će »braniti« svoje priče u glumačkim borbama za više glasova publike; na ekranu se prikazuje izbor, a publika putem QR koda daje glas priči koja ih se više dojmila.
Pet priča
Tako smo te večeri umjesto deset vidjeli pet priča, koje su izabrali gledatelji i gledateljice. Prva je bila priča o gosparu Francescu, kojemu Zima daruje svoga konja i zato s njegovim dopuštenjem govori s njegovom ženom; dok ona šuti, on sam umjesto nje odgovara i po svojim se odgovorima poslije ravna. Sljedeća novela transponirana je u naše vrijeme i pretvorena u »ljubav na daljinu«, koja se održava putem interneta. Posebno je komična priča o dvama mladićima koji prenoće kod nekog čovjeka, pa jedan od njih legne s njegovom kćeri, a žena mu nehotice legne s drugim. Posljednja je bila priča o Mitridanu, koji zavidan zbog Natanove velikodušnosti pođe da ga ubije, no na kraju postaju prijatelji… Ovdje se kao lik pojavljuje Boccaccio, koji u završnom monologu stavlja naglasak na slavlje života.
U »Decameronu.hr« uz Aleksandra Cvjetkovića glume i Denis Brižić, Serena Ferraiuolo, Ivna Bruck, Mirko Soldano, Giulio Settimo, Andrea Tich, Stefano Surian, Jasmin Mekić, Edi Ćelić, Mario Jovev, Giuseppe Nicodemo, Ana Marija Brđanović i Deni Sanković.
Autorski tim, uz Argentinca Delprata, čine i scenografkinja Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, koreograf Michele Pastorini, oblikovatelj svjetla Robert Pavlić, autori glazbe Federico Rossignoli, Teodora Tommasi i Francesco Gulic te oblikovatelj zvuka Saša Predovan.