Svečanom dodjelom nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja te koncertom Jimmyja Stanića zatvoreni su 47. Dani satire Fadila Hadžića.

Ocjenjivački sud radio je u sastavu: redateljica Saša Broz (predsjednica) te članice – glumica Jasna Bilušić i novinarka i kazališna kritičarka Bojana Radović.

Veliku nagradu Večernjeg lista za najbolju predstavu u cjelini osvojila je predstava »Ja sam ona koja nisam« Mate Matišića u režiji Paola Magellija i dramaturgiji ovogodišnje izbornice festivala Željke Udovičić Pleština te izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih. Nagradu za najbolju režiju odnio je Paolo Magelli, odnosno Mate Matišić za najbolji tekst i to za ranije spomenutu predstavu.

Minja Peković je, za ulogu u autorskom projektu Minje Peković »Bravo za klovna« u izvedbi Narodnog pozorišta/ Narodnog kazališta/Népszinház Subotica – Drama na srpskom jeziku osvojila Nagradu za najbolju žensku ulogu dok je, u istoj ali muškoj kategoriji, pobjedu odnio Marko Makovičić za ulogu Michaela u autorskom projektu Bobe Jelčića »Sorry« u izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Nagrada »Ivo Serdar« za ulogu koju je najbolje publika prihvatila otišla je u ruke Nenadu Srdeliću za ulogu Dida Žarka u predstavi Tisje Kljaković Braić »U malu je uša đava« u režiji Marija Kovača i izvedbi Hrvatskog narodnog kazališta Split.

Uzbudljiva selekcija

Ravnateljica Satiričkog kazališta Kerempuh Sonja Kovačić kazala nam je kako je zadovoljna selekcijom koja je, prije svega, bila uzbudljiva.

»Mogle su se vidjeti razne poetike, razni žanrovi i autorski projekti, bilo je dosta lijepih ženskih uloga i žiri je bio na mukama oko nagrada.

Međutim, na kraju su se nagrade dodijelile jednoglasno. Zagrebačka je publika tako i ove godine mogla pogledati predstave koje inače nisu na repertoaru zagrebačkih kazališta i koje u Zagrebu ne gostuju, a posjetom smo zadovoljni, posebno zato što se festival održava u lipnju kada mnogi naši sugrađani već napuste Zagreb ili više vremena provode u aktivnostima na otvorenom«, kazala je Kovačić dodavši kako joj je posebna čast što je festival zatvorila legenda naše glazbene scene Jimmy Stanić i to baš na sam Svjetski dan glazbe.

Nagrada »Sabrija Biser« mladoj glumici/glumcu do 28 godina pripala je Stipi Jelaski za uloge u predstavi »Tako nam Bog pomogao« prema motivima »Summa Atheologiae« Borisa Dežulovića u režiji Hrvoja Korbara i izvedbi Playdrame Split, dok je Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu pripala Jasni Diklić za ulogu Ane u predstavi Ivora Martinića »Moj sin samo malo sporije hoda« u režiji Ivana Plazibata i izvedbi SARTR-a, Sarajevskog ratnog teatra.

O nagradama

»Glumci vole na ovakav način biti priznati, odnosno da im se ovakvom nagradom prizna njihov rad i kvaliteta kojima su odradili zadatak koji im je povjeren.

Ta nagrada sigurno dijelom, a to zvuči kao floskula, dok je zapravo velika istina, pripada i mojim kolegama koji su svojim talentom i kreativnošću nadahnjivali mene te s kojima sam gradila ovu predstavu, kao i redatelju Ivanu Plazibatu koji je glumce vodio u pravom smjeru.

Osim što je lijepo dobiti nagradu, važno je znati je ostaviti iza sebe i ići dalje, a to je savjet koji upućujem mladim glumcima.

Nagradu ću podijeliti s dragim ljudima, kolegama, svojom djecom i, negdje u svom srcu i mislima, sa svojom mamom«, kazala je za naš list laureatkinja Jasna Diklić čija je majka bila Zagrepčanka, glumica Amalija Diklić.

Nagradu za najbolju sporednu mušku ulogu zaslužio je Filip Nola za ulogu Susjeda u predstavi »Ja sam ona koja nisam«, a Posebnu nagradu za specijalno postignuće osvojila je Minja Peković za kompletno autorsko i izvedbeno postignuće u autorskom projektu Minje Peković »Bravo za klovna«.

Ovim povodom Peković je izjavila: »Presretna sam i neizmjerno zahvalna! Ovo je treći put da sam nagrađena na Danima satire i velika mi je čast i zadovoljstvo, tim prije što je ove godine točno deset godina otkako sam prvi put došla u Zagreb tako da se sve zaokružilo.

Kako je predstava o mojoj priči koja se događala između prethodnih dviju nagrada u Zagrebu, osjećaj tijekom igranja mi je bio kao da nisam na nekom festivalu punom formalnog, već da sam u dnevnoj sobi u koju su mi došli prijatelji koje dugo nisam vidjela kako bih podijelila s njima što se sve događalo. Taj osjećaj topline me i sada preplavljuje.«