RIJEKA – Nakon odgode zbog bolesti u ansamblu, Gradsko kazalište lutaka Rijeka premijerno je izvelo predstavu »Dan kad sam se pretvorio u pticu«. Prema motivima istoimene slikovnice za koju je tekst napisala Ingrid Chabbert, a ilustracije napravio Raúl Nieto Guridi, ovu igrano-lutkarsku predstavu režirala je Tamara Kučinović (asistent redateljice i dramaturški suradnik je Nikša Eldan). Francuska spisateljica Ingrid Chabbert piše slikovnice i priče za djecu o nježnim temama, dok je poznati i nagrađivani španjolski ilustrator Raúl Nieto Guridi knjigu ilustrirao jednostavnim crtežima snažne grafike koji dočaravaju začudnost i osobitost koju budi zaljubljenost. U Španjolskoj je slikovnica objavljena 2015. godine, a u Hrvatskoj je izišla 2018. u izdanju Planetopije i u prijevodu Ines Čulo. Na djeci blizak način u njoj je opisan trenutak u kojem se dječak prvoga dana škole zaljubio, prvi put, u djevojčicu Klaru koja u razredu sjedi točno ispred njega. No, dok on nju vidi, on misli da ona njega ne vidi.

Motiv ptica

Klara jako voli ptice, ali ne želi ih gledati u krletkama. Promatra ih u prirodi i brine o njima kad su ranjene. Budući da Klaru zanimaju samo ptice, jednog jutra, kako bi ga konačno primijetila i kako bi joj se približio – dječak se odlučio maskirati u pticu. Tamara Kučinović u svojoj predstavi polazi od ovog motiva, ali je tekst slikovnice proširila, nadogradila, i zapravo napisala novi tekst u kojemu je u prvi plan stavila ptice, odnosno Klarinu ljubav prema njima, a dječak je dobio ime Jakov. Motiv ptica polazište je i čitavog vizualnog identiteta uprizorenja, koji je kreirala Volha Milovič. Na maloj pozornici Gradskog kazališta lutaka Rijeka ostvarena je impresivna scenografija, uokvirena u prednjem planu motivom gnijezda načinjenog od isprepletenih grana, grančica i suhoga lišća; prema sredini pozornice spuštaju se poput grozdova brojna gnijezda, osvijetljena iznutra (oblikovanje svjetla potpisuje Dario Družeta), dok je u stražnjem planu kružni otvor/ulaz u gnijezdo. U izradi scenografije korišteni su prirodni materijali, kojima treba pridodati i nekoliko panjeva koji će dobiti svoju (simboličku) ulogu u kreiranju pojedinih prizora.

GKLRI

Kostimi su isto tako izrađeni od ekoloških materijala, a u njima također dolaze do izražaja motivi ptica i gnijezda. Kor ptica, koji pjevanjem i sviranjem utjelovljuju glumci i glumice Petra Šarac, Almira Štifanić, Alex Đaković i David Petrović, sastoji se i od malih lutaka raznovrsnih i raznobojnih ptičica, a od lutkarskih elemenata prisutne su i manje lutke Jakova i djevojčice Klare (ta se lutka pojavljuje tek u završnom prizoru predstave).

Ekološka poruka

Glumac i lutkar Tilen Kožamelj, koji je utjelovio dječaka Jakova i istovremeno animira lutku koja ga prikazuje, na početku predstave izgovara rečenicu kojom dječak priopćava da se zaljubio u djevojčicu Klaru koja voli ptice, no od tog trenutka smjer kojim se razvija inscenacija slikovnice drukčija je od predloška. Primjerice, izostavljen je trenutak kad dječak dolazi u školu maskiran u pticu, a djeca ga u čudu gledaju i neka mu se smiju. Dok u slikovnici pratimo dječaka u raznim situacijama (igranje nogometa i slično), u predstavi se Jakov, koji je umislio da je ptica, pridružuje jatu ptica, odnosno spomenutom Koru ptica čiji postaje dio, kao i djevojčica Klara koju tumači Andrea Špindel. Jakov pticama, na sve moguće načine, pokušava dokazati da je i on ptica, što će ga dovesti u niz (tragi)komičnih situacija.

GKLRI

Radnja predstave odvija se kroz godišnja doba i ritmove prirode po kojima živi ptičji svijet. Gledajući ovu predstavu i mali i veliki gledatelji i gledateljice mogu mnogo toga doznati o pticama – o tome čime se hrane, kako se mitare, udvaraju, stvaraju gnijezda… Ovime »Dan kad sam se pretvorio u pticu« odašilje i važnu ekološku poruku. U svom ustrajnom i tvrdoglavom uvjerenju da je i sam ptica, Jakov će na težak način spoznati da ne može pjevati poput ptica jer nema sirinks – vokalni organ ptica koji proizvodi zvuk. Odatle potječe i naziv instrumenta siringa ili Panova frula, što je još jedna referenca na prirodu, na Pana koji je u starogrčkoj mitologiji bog šuma, pola čovjek, pola životinja, a sebi je napravio sviralu koju je prema voljenoj nimfi nazvao siringa. Ideju predstave podcrtava i glazba koju su skladali Ivana Đula i Luka Vrbanić, a koju pjevanjem songova i sviranjem na instrumentima, također napravljenim od prirodnih materijala, izvodi Kor ptica.

Simbolika

Jakov postupno spoznaje da kao »ptica« bez kljuna ne može ništa, da ne može zavoditi ženke poput ptica, već ih jedino komično oponašati u igri zavođenja, a na kraju će doživjeti i gorku spoznaju da ne može letjeti poput ptice. No, to i nije važno jer u trenutku kad ga je Klara zagrlila on, doživjevši ljubav, spoznaje: »Ja nisam ptica, ali sada mogu letjeti«, što je završna rečenica slikovnice.

GKLRI

I u tome je poanta ove predivne slikovnice, i podjednako lijepe i poetične predstave Tamare Kučinović, koja poručuje da ne trebamo biti netko drugi (ili što god želimo, kako Jakovu savjetuje majka) da bi nas netko volio i prihvaćao. Klara je zagrlila Jakova u trenutku kad više nije bio »ptica«, zavoljevši ga i prihvativši ga upravo onakvog kakav jest. I tek tada on je »mogao letjeti« i biti uistinu slobodan. Predstava »Dan kad sam se pretvorio u pticu« s jedne se strane temelji na pticama kao simbolima zraka, leta, slobode i duše, a s druge strane na simbolici gnijezda – simbolu ljubavi, topline, doma i obitelji. Premijerna publika ispratila je glumačku i autorsku ekipu snažnim pljeskom i ovacijama.