RIJEKA – Suvremeni balet »Čajkovski« premijerno je u HNK-u Ivana pl. Zajca izveo riječki baletni ansambl, u koreografiji inozemnog koreografa Cayetana Sota. Predstava je nastala u koprodukciji s Baletom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a u sklopu programa »K-HNK: Konzorcij hrvatskih nacionalnih kazališta«. Balet »Čajkovski« prva je Sotova suradnja s riječkim Baletom, a kao inspiracija za ovu jednosatnu izvedbu poslužio mu je ruski glazbeni velikan Petar Iljič Čajkovski (1840. – 1893.), najizrazitiji predstavnik slavenske romantike. Kako je u programskoj knjižici objasnio Soto, nije mu bila nakana napraviti tipični suvremeni narativni balet, već je želio stvoriti vlastitu baletnu priču.

Pritom su mu ishodište bila neobjavljena pisma što ih je čuvala obitelj Čajkovskog smatrajući da bi njihovom objavom kompromitirali njegov život. Problem je, kako navodi Soto, bila njegova homoseksualnost što se željelo sakriti od društva. Upravo pisma otkrivaju neke od skrivenih, manje poznatih aspekata karaktera Petra Iljiča Čajkovskog.

Tekst u baletu

Koncept predstave osmislili su Cayetano Soto i Dario Suša (ujedno i dramaturg), koji su je zamislili u poglavljima čiji su naslovi, kao i glavni naslov »Čajkovski«, naznačeni tekstualno. U ovom baletu izraženija je komponenta teksta, pa tako ženski glas, na ruskom jeziku, čita dijelove pisama, a neki izvođači imaju i kraće govorne dionice.

Predstava počinje smrću majke Čajkovskog, a zatim se nižu poglavlja naslovljena »1877.«, »Antonina Miljukova«, »Nadežda von Meck«, »Publika i polubogovi«…, sve do završnog poglavlja, odnosno epiloga pod naslovom »Duma«. Stoga, da bi gledatelj shvatio na što se određeno poglavlje odnosi, trebao bi poznavati biografiju Petra Iljiča Čajkovskog. Zašto je, primjerice, važna upravo 1877. godina, kad je skladatelj proživio najtežu unutarnju krizu i kada ga Nadežda von Meck počinje novčano podupirati. Ili zašto se Čajkovski, koji je bio homoseksualac, oženio Antoninom Miljukovom. Ta nagađanja prepuštena su samoj publici, koja nešto o tome može i ne mora znati. Budući da balet Cayetana Sota nije narativan, nisu naznačeni ni pojedini likovi, što koreograf objašnjava u razgovoru za riječki HNK: »Nitko od plesača ili plesačica u predstavi nije Čajkovski, nitko nije njegova žena, nitko nije otac, nitko nije njegov ljubavnik, već svatko od plesačica i plesača prikazuje jedan od aspekata Čajkovskog«.

Foto Ana Križanec

Tako je stvoren okvir predstave unutar kojega se nižu prilično slobodne asocijacije i interpretacije, što i publici prepušta da određene plesne slike – razne duete i posebno efektne skupne scene, doživi na razini asocijativnih dosjetki. Kao glazbena podloga (ples uz matricu, bez izvedbe orkestra uživo) poslužile su skladbe Čajkovskog, njih jedanaest – serenada, elegija, liturgija, simfonija…i dio iz baleta »Trnoružica«.

Vizualni segment

Cayetano Soto i Dario Suša kreirali su i vizualni segment predstave – kostime, scenografiju i oblikovanje svjetla. Plesači i plesačice odjeveni su u srebrnaste, uz tijelo pripijene kostime, dok bočno i na tlo postavljena rasvjeta naglašava skulpturalnost njihovih tijela i chiaroscuro kontraste (prisutan je i postupak »zamračivanja« prizora, svojevrsnih »kratkih rezova«). Scena je ogoljena, s vidljivim »cugovima« koji se dižu i spuštaju, a u njezinom dnu nazire se figura astronauta crne boje. Na pozornici je i niz sjedalica, koje dobivaju svoju funkciju u poglavlju o publici, u skupno izvednom prizoru u kojemu su izvođači i izvođačice odjeveni u dugačke ruske crne kapute, s pokojim vjenčićem od cvijeća na glavi što priziva slavenski folklor. A tko su polubogovi? Soto objašnjava da su to – kritičari. Riječ je o poglavlju koje se obraća publici, ali tek kao mnogo puta već viđena dosjetka bez nekog dubljeg značenja ili značajnije interakcije s publikom.

Skladatelj i Duma

U predstavi ima i autoreferencijalnih momenata koji se tiču samoga ansambla Baleta, pa u jednom trenutku plesač objašnjava da neće moći izvesti predviđeni duet jer se plesačica razboljela (Anna Zardi). Ili članovi Baleta koji izgovaraju rečenice na francuskom i njemačkom jeziku, kao i spominjanje imena pojedinih plesača. Osim monokromnih, prostorno-vremenski neutralnih kostima, izvanvremensku dimenziju predstavi daju i asocijacije na svemir, na Mjesec, pa u završnom prizoru na pozornicu pada nešto poput mjesečeve prašine, dok plesači i plesačice u finalnom prizoru izvode neku vrstu grotesknog »Labuđeg jezera«. Tome prethodi poglavlje naslovljeno »Duma«.

Možemo se zapitati kakve veze imaju Čajkovski i ruska Duma kao oličenje vlasti? Poveznicu možda možemo naći u kontroverznom ruskom zakonu o takozvanoj gej propagandi, a nova inicijativa koja se probija kroz Državnu dumu, donji dom parlamenta, bi postojeći zakon iz 2013. protiv širenja informacija o takozvanim netradicionalnim stilovima života znatno pooštrila. U tom smislu homoseksualnost Čajkovskog, ruskog nacionalnog blaga, ne uklapa se u ideološku shemu današnje Rusije.

Dok se na sadržajnoj razini balet »Čajkovski« sastoji od niza nepovezanih slika čije značenje kao gledatelji možemo samo nagađati i asocijativno ih tumačiti, na razini same izvedbe do izražaja dolazi prepoznatljiv plesni jezik Cayetana Sota koji se sastoji od nijansiranih detalja i grotesknih adaptacija tradicionalnih pokreta. U ovom baletu, kao što smo već napomenuli, izraženija je i govorna komponenta, dok plesači u izvedbi koriste i povike, pljeskanje rukama i slično. U tom smislu koreografskim zamislima izvedbeno kvalitetno odgovorili su plesači i plesačice Michele Pastorini, Maria Matarranz de las Heras, Ali Tabbouch, Ksenija Krutova, Nicola Prato, Valentin Chou, Noa Gabriel Siluvangi, Tea Rušin, Laura Orlić, Jody Bet, Marta Voinea Čavrak, Antoine Salle, Janne Boere, Marta Kanazir Bagadur, Thomas Krähenbühl, Soyoka Iwata, Alvaro Olmedo, Leonardo De Santis, Milica Mučibabić, Rachele Cortopassi i Alejandro Polo.