U Gradskom kazalištu lutaka Rijeka premijerno je izvedena predstava »Bomboniera Variete!« autora, redatelja i skladatelja Matije Solcea.

Riječ je o slovenskom glazbeniku, lutkaru, redatelju i glumcu koji je izgradio svoju prepoznatljivu teatarsku poetiku u kojoj povezuje glazbu i kazalište.

Ovoga puta, kako i naslov predstave sugerira, Solce je izabrao formu varijetea, raznovrsnog, zabavnog kazališta u kojemu se izvodi mješoviti program sastavljen od glazbenih, plesnih, komičnih i artističkih točaka.

Sukladna ovakvom konceptu, koji ima i kabaretskih elemenata, je i dramaturgija (dramaturška suradnica je Magdalena Lupi Alvir) koja je fragmentarna, kao što je i tema sjećanja – individualnog i kolektivnog – kojom se ova predstava bavi.

Svojevrsni uvod u »Bombonieru Variete!« predstavlja već sam ulaz u Gradsko kazalište lutaka Rijeka, gdje publiku dočekuju stare razglednice i fotografije Rijeke, s poznatim riječkim motivima.

Za predstave Matije Solcea karakteristična je i interaktivnost, pa tako izvedba počinje u gledalištu gdje lutkari-glumci, s nataknutim malim lutkama na prste, počinju svoj začudni dijalog koji priziva stihove čakavske pjesnikinje Ivanke Glogović Klarić, odnosno njezinu sad već antologijsku zbirku »Tr ši« (podsjetimo na neke od stihova iz nje: »Ej, si mi ča? Ki, ča ja? Ti, ti, da ki!«).

Već od tog momenta postaje važna jezična dimenzija predstave, koja kazališnim sredstvima upućuje na i istražuje specifičan identitet Rijeke i mentalitet njezinih stanovnika, ukazujući na multikulturalnost i višejezičnost grada.

Tako se na maloj pozornici riječkog lutkarskog kazališta i oko nje mogu čuti i hrvatski, i čakavica, i slovenski, i talijanski i drugi jezici koji čine jezičnu mapu Rijeke.

Kazališni vremeplov

U ovom kazališnom vremeplovu riječkom prošlosti, inicijalna točka je činjenica da je nekoć u Rijeci djelovala velika Riječka tvornica kakaa i čokolade, a jedan od njezinih proizvoda bila je i riječka čokolada »Slon«.

Ta čokolada u predstavi djeluje poput poznatog Proustova kolačića, te postaje neka vrsta katalizatora individualne i kolektivne memorije.

No predstava se ne drži povijesnih činjenica, od kojih polazi, ali ih onda transformira u maštovite, nadrealne svjetove u kojima se isprepliću stvarnost i fikcija.

»Bomboniera Variete!«, između ostalog, podsjeća i da je u Rijeci nekada postojao i Ljekarničko-kozmetički laboratorij koji je proizvodio »Algu« za masažu.

Jedna od reklama promovirala je »Algu« – Sušak – kao čuvara našeg zdravlja, a simbol tog proizvoda u predstavi je pretvoren u malu lutku.

Evociraju se i počeci lutkarstva u Rijeci, odnosno legendarni Jurić sa Sušaka. Na vremenskoj lenti predstava je zabilježila i Guida Prodama, prvog Riječanina koji je avionom letio nad gradom.

Spominju se i Riječki i Sušački neboder, a mogli smo pratiti i nesvakidašnju nogometnu utakmicu s navijačima Campetta i Torrete.

Usporedno s evociranjem riječkih tema i motiva, predstava donosi i sjećanja na djetinjstvo samih izvođača – glumaca i koautora izvedbenog materijala – Petre Šarac, Andree Špindel, Tilena Kožamelja, Damira Orlića i Davida Petrovića.

Uz pozornicu je postavljen »čokoladni kotač sreće«, koji imaju priliku zavrtjeti dobrovoljci iz redova publike.

Priče glumaca

Na taj način izabiru glumca ili glumicu koja će ispričati svoju priču. A priča svaki put počinje tako što onaj koji je na redu dobije svoju bombonijeru, svaki put drukčijeg omota i raznolikih čokolatina, različitih okusa – od kojih su neki slatki, a drugi gorki, upravo kakav je i život sam.

Ili da parafraziramo Forresta Gumpa, »život nije kao bombonijera puna bajadera«. Svaki od glumaca ispričao nam je svoju priču uz pomoć grafoskopa, animacije predmeta i lutaka, glazbom, zvukovima i scenskim pokretom.

Ispred male pozornice, ovoga puta scenografski oblikovane poput varijetea, sa zlatnim svjetlucavim zastorom, nalazi se grafoskop čije se projekcije odvijaju na stropu iznad gledališta.

Pomoću grafoskopa glumci animiraju objekte i plošne lutke, kreirajući svojevrsni teatar sjena. U priči Damira Orlića, primjerice, starinska čipka pretvara se u stablo bakine trešnje na kojoj je kao dječak gradio svoje imaginarne svjetove kauboja i Indijanaca.

Uvod u svaku priču predstavlja stara, crno-bijela fotografija koja portretira izvođače kad su bili djeca. Andrea Špindel donosi priču u kojoj je mala izumiteljica, a David Petrović rekonstruirao je neobičnu nogometnu utakmicu (izdvojimo prizor u kojemu navijači ne animiraju lutke, već duhovito same sebe).

Osobno bih kao najduhovitiju i najzačudniju priču izdvojila onu glumca Tilena Kožamelja, u čijem je središtu jedan hrčak, kućni ljubimac, koji je u svojem nastupu pokazao pjevačke sposobnosti. A kad hrčku nije bilo dobro, »oživjela« ga je čudesna »Alga«. U jednom trenutku kolo sreće pretvorilo se u hrčkov kotač.

Priča Petre Šarac je ponešto drukčija, tužnija i trpkija. Ona je uz pomoć grafoskopa rekonstruirala svoju obitelj, točnije obiteljski stol za kojim se okupljaju majka (u obliku jušne žlice), otac (u obliku noža), brat (u obliku viljuške) te ona kao staklena zdjelica.

U jednom, potresnom trenutku, obitelj će biti prisiljena iseliti iz svojega doma… U sljedećem prizoru, u kojem se sukobljavaju razne vrste čokolatina, predstava suptilno uvodi i temu rata.

Kostimograf i scenograf Tomaš Žižka odjenuo je glumce sukladno žanru varijetea, s čime korespondira i njegova scenografija. Žižka je ujedno i kreator objekata i lutaka, a važno je i oblikovanje svjetla koje potpisuju Tomaš Žižka i Sanjin Seršić.

U ovako zamišljenoj koncepciji glumci-lutkari su i pjevači i plesači, pa i svirači (neizostavna harmonika) pokazujući da su spremni i za ovakvu vrstu kazališnog izazova.

Predstava »Bomboniera Variete!« prije svega je zabavna, razigrana, duhovita, mjestimično i groteskna, prepuna riječkih simbola i asocijacija – možda i previše njih (tu je i torpedo). S obzirom na koncept i teme kojima se bavi namijenjena je uzrastu od 8 godina nadalje, a izgleda više odrasloj publici koja će moći prepoznati sve značenjske slojeve koje nudi.