Bečka filharmonija pod ravnanjem Riccarda Mutija / Foto DIETER NAGL/FACEBOOK
Ovogodišnje izdanje koncerta, u vidu osmišljavanja programa i vođenja orkestra, povjereno je talijanskom dirigentu Riccardu Mutiju, koji je i u svojoj 83. godini izuzetno vitalan
povezane vijesti
BEČ – Kakvo bi bilo novogodišnje prijepodne kada negdje iz suvremenih informacijsko-komunikacijskih uređaja u našim domovima ne bi dopirali zvuci popularnih valcera, polki ili koračnica? Doista, nezamislivo je postalo mnogima započeti bilo koju novu godinu bez praćenja televizijskog ili radijskog prijenosa vjerojatno najpoznatijeg koncerta klasične glazbe na svijetu, Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije, koji se svake godine već desetljećima održava s početkom u 11.15 sati. Da popularnost ovog događaja ne jenjava, govori i činjenica da ga i ove godine, prema službenim podacima, u prijenosu prati gotovo stotinu različitih televizijskih kuća, kao i milijuni gledatelja i slušatelja.
Maestro Muti
Interes za ulaznice, koje u normalnoj prodaji mogu imati sasvim razumne cijene čak i za naše prilike, traje godinu dana, od lutrije za koju se svatko može prijaviti u mjesecu veljači pa sve do kasnijih preprodaja u kojima te cijene doista mogu postati izuzetno velike. Sve u svemu, Zlatna dvorana Bečkog udruženja muzičara tradicionalni je dom ovih koncerata uvodeći ekskluzivu ne samo zbog pozlaćenih zidova i raskošnih ukrasa, već i zbog, za ovakav događaj, izuzetno malenog gledališta.
Ovogodišnje izdanje koncerta, u vidu osmišljavanja programa i vođenja orkestra, povjereno je talijanskom dirigentu Riccardu Mutiju, osobi o kojoj je malo toga potrebno reći jer gotovo da i nema osobe koja za njega barem nekada nije čula. Muti u svojoj 83. godini izuzetno je vitalan i potpuno je temperamentno, kao i toliko godina ranije, nastupio na koncertu, a o njegovom znanju i iskustvu doista je bespredmetno uopće govoriti. Predstavnik je on one generacije dirigenata u kojoj se iskristaliziralo nekoliko svjetski poznatih imena, ali i onoga vremena kada je teško ili gotovo nemoguće postati neka instant zvijezda bez pokrića kao što je to moguće danas. Rezultat je da u današnje vrijeme i nemamo toliko univerzalno prihvaćenih i od strane struke poštovanih dirigenata (kao ni ostalih umjetnika), ali, upravo zahvaljujući događajima kao što je Novogodišnji koncert u Beču, i dalje svjedočimo da postoje organizacije koje vode računa o svemu tome te za pult ovog prestižnog orkestra ne pozivaju bilo koga. Riccardo Muti svoju suradnju s Bečkim filharmoničarima započeo je davne 1971. godine, održavši s ovim orkestrom od tada pa do danas više od 500 različitih koncerata ili predstava, a samim novogodišnjim koncertima ravnao je, uključujući ovu godinu, čak sedam puta: 1993., 1997., 2000., 2004., 2018., 2021. te 2025.
Obitelj Strauss
Razmatrajući program koncerta u ovoj godini vidi se da je dirigent vodio računa o obljetnicama koje su izuzetno značajne, a povezane su s nezaobilaznom bečkom obitelji Strauss i to njihovim najpoznatijim predstavnicima: Johannom (ocem) i njegovim sinovima Johannom (sinom), Josefom i Eduardom. Tijekom 2025. godine tako se obilježavaju značajne obljetnice: 200 godina rođenja Johanna ml., 190 godina rođenja Eduarda te 155 godina smrti Josefa. Naravno, prvotno navedena najznačajnija je i najčešće spominjana kako zbog okrugle brojke, tako i zbog značaja upravo ovog skladatelja za bečku i svjetsku kulturu. Stoga, ne začuđuje činjenica da su okosnica programa bile skladbe proistekle iz njegova pera. Ako se govori o vizualnom konceptu koncerta, može se reći da je ove godine napravljen maleni otklon od tradicije te da je zajednički nazivnik preuzela jedna futuristička koncepcija u kojoj upravo Johann ml. lebdi u svemirskom brodu promatrajući Zemlju, a što se tijekom koncerta i posebno za vrijeme stanke moglo vidjeti i doživjeti u televizijskom prijenosu.
Program
Članovi Bečke filharmonije tradicionalno upravo za vrijeme koncertne stanke nastupaju u različitim komornim sastavima, a što se najčešće snima tijekom ljetnih mjeseci. Jednako tako, članovi baletnog ansambla Bečke državne opere obično sudjeluju u izvedbi što se onda u televizijskom prijenosu manifestira kao baletne točke uz žive izvedbe orkestra. Koreografiju ovogodišnjih baletnih izvedbi potpisuje Cathy Marston, a kostime koji će vjerojatno izazvati najviše prigovora kostimograf Patrick Kinmonth. Je li ovaj dvojac bio uspješan ili nije, ostaje i stvar dojma, ali mišljenja smo da je sve to moglo biti i nešto bolje.
U prvom dijelu koncerta mogli smo čuti Freiheits-marš, op. 226 Johanna Straussa st., valcer Dorfschwalben aus Österreich, op. 164, francusku Demolirer-polku, op. 269 i Lagunen-valcer, op. 411 Johanna Straussa ml. te brzu polku Luftig und duftig, op. 206 Eduarda Straussa. Nakon različitih komornih izvedbi tijekom stanke, a koje su uključivale i jednu skladbu B. Brittena te čak i jazz obrade, u drugom dijelu koncerta mogli smo čuti uvertiru opereti »Barun Ciganin« i valcer Accelerationen, op. 234 Johanna Straussa ml., marš iz operete »Djevojka s ljubičicama« Josefa Hellmesbergera ml., valcer Transactionen, op. 184 Josefa Straussa te Entveder – oder! polku, op. 403, Annen-polku op. 117, Tritsch-tratsch polku, op. 214 te za kraj službenog dijela valcer Vino, žene i pjesma, op. 333 Johanna Straussa ml. Posebnu pozornost koncerta izazvala je skladba jedne skladateljice, inače suvremenice Straussovih, Constanze Geiger, a radi se o valceru Ferdinandus, op. 10.
Važno je napomenuti da doista na ovim koncertima rijetko, ako i ikada, imamo prilike čuti neke skladbe iz pera skladateljica pa je ova prigoda svakako bila velika čast. Nakon službenog dijela koncerta uslijedili su očekivani dodaci i to: polka Bajadera, op. 351 Johanna Straussa ml. te ono što svi nekako očekuju, valcer Na lijepom plavom Dunavu i Radetzky-marš uz tradicionalni pljesak publike. Kvalitativni sud ovog koncerta nekako je bespredmetno izražavati, posebno ako znamo da je sve zaista bilo onako kako bi trebalo biti te da su filharmoničari pod vodstvom maestra Mutija bili dobro raspoloženi i svirali jednostavno fenomenalno. Kao najavu možemo reći da će sljedećim Novogodišnjim koncertom 2026. godine ravnati Yannick Nézet-Séguin, što je svakako najbolja pozivnica da se pred malim ekranima ponovo okupimo za točno 365 dana. Naravno, ukoliko u međuvremenu netko od nas ne bude u skupini sretnika da koncert prati i uživo u dvorani.