RIJEKA – S »Carminom Buranom« u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca gostovao je Balet Slovenskog narodnog gledališča Maribor. U programskoj knjižici predstava je najavljena kao glazbeno-scenski spektakl, a u tekstu »Iz koreografove bilježnice« na stranicama »Zajca« koreograf Edward Clug navodi da ovaj veliki glazbeno-scenski projekt okuplja čak sto trideset izvođača, plesača i glazbenika, među kojima je i troje opernih solista – sopranistica Petya Ivanova, tenor Martin Sušnik i bariton Domen Križaj.

Tako kaže i najava Cankarjevog doma, u kojoj se još spominju i simfonijski orkestar i zbor SNG-a Maribor te dirigent Simon Krečič. Nije nam poznato izvodi li se predstava i inače na snimljenu glazbu, što je bio slučaj u Rijeci, pa smo od dijela razočaranih posjetitelja riječkog HNK-a čuli komentar da je ovo bila »siromašna« izvedba ili »Carmina Burana« za siromašne. Da su u izvedbi uživo sudjelovali svi navedeni, to bi doista bio glazbeno-scenski spektakl i ukupan bi dojam bio mnogo snažniji i moćniji.

Minimalistički koncept

Podsjetimo, »Carmina Burana« je rukopisna zbirka srednjovjekovnih pjesama na latinskom i njemačkom jeziku, a autori su im putujući đaci. Njihove omiljene teme su ljubav, vino i priroda, a satirički se odnose prema pokvarenosti feudalaca i višega svećenstva. Zbirka je nazvana »Burana« po samostanu Beuren ili Benediktbeuren (latinski Bura sancti Benedicti) u gornjoj Bavarskoj, gdje je 1803. pronađena. Suvremeni skladatelj Carl Orff (1895. – 1982.) u kantati »Carmina Burana« uzeo je 25 pjesama te zbirke u gotovo nepromijenjenom obliku.

Na Orffovu glazbu mariborsku »Carminu Buranu« koreografirao je Edward Clug, okupivši tridesetak plesača i plesačica. Svoj minimalistički koncept Clug temelji na višeznačnoj simbolici kruga – on je znak ishodišnog jedinstva i znak neba, označuje cikličko gibanje i simbol je vremena, kotača koji se okreće. Sukladno tome i scenograf Marko Japelj scenografiju temelji na motivu kruga, što slijede i Clugove koreografske zamisli. U svojim kostimima Leo Kulaš sintetizirao je srednjovjekovne kontraste – s jedne strane asketizam u haljinama crvene boje, a s druge hedonizam i oslobađanje tjelesnosti. I scenografija i kostimografija, kao i pokreti plesača, došli su do punog izražaja oblikovanjem svjetla Tomaža Premzla.

Suvremeni balet

Ovaj suvremeni balet počinje moćnom uvodnom »O Fortuna«, koja pjeva o ćudima boginje sreće, čiji se kotač stalno okreće. Dio »Primo Vere« himna je proljeću koje se iznova budi, a u predstavi je dojmljivo izveden prizor »In taberna« (u krčmi). Treći dio slavi ljubav, a epilog je »O Fortuna« u kojem Venera ustupa mjesto ćudljivoj boginji sreće. Sve ove dijelove Edward Clug pretočio je u plesne pokrete i slike, kreirajući skupne prizore u kojima je naglašena kolektivna suigra izvođača, s izdvojenim solima i duetima. Pritom su mariborski plesači vrlo ujednačeni, precizni, do minuciozno izrađenih pokreta i trzaja dijelova tijela.

Kako u svojoj koreografskoj bilježnici navodi Clug, pokretačka je snaga koreografije, koja prati sadržaj različitih tekstova iz srednjovjekovnog rukopisa »Codex Buranus«, paralelizam između ciklusa prirode, posebice tijekom proljetnog buđenja prirode te ljudskog života i žudnje.

«Upravo buđenje žudnje u mladom tijelu koje ide za zabranjenim i nedostižnim (plodom), predstavlja napetost u kretanju, kroz putovanje uz dvadeset i četiri »pjesme«. Oblik, koji je izniknuo spontano, bio je krug koji se poklapa i s krugom sreće iz prve pjesme »O Fortuna«, a kreira ga trideset plesača, od kojih svaki teži središtu ovog savršenog prirodnog oblika. Što je krug uži, to napetost i sila snažnije prožimaju njegovu jezgru«, objašnjava Edward Clug.

Za mariborsko gostovanje »Carmine Burane« vladao je izniman interes riječke publike, koja je izvođače ispratila izrazima oduševljenja i dugotrajnim pljeskom.