LJUBLJANA – Tekst Nikosa Kazantzakisa, inače rođenog na Kreti, iz 1946. godine koji tako živopisno i nepogrešivo točno opisuje jedan posebni svijet, istovremeno sličan i različit od ostatka Mediterana, bio je inspiracija mnogima. Svakako, glazbu koju je za njega napisao Mikis Theodorakis bila je i ostala najpoznatiji oblik izričaja ove priče. Balet »Grk Zorba« već samim naslovom plijeni pozornost i u pravilu relativno rasproda svako gledalište. Bilo je tako i u Ljubljani na ljetnoj pozornici Križanke na kojoj je nastupio baletni ansambl te Simfonijski orkestar i zbor SNG-a Maribor.

Priča je to o Johnu iz Amerike koji nedovoljno upoznat s običajima Krete biva prihvaćen od sredovječnog Zorbe koji mu tumači njegovu životnu filozofiju uživanja u svakom trenutku. Zaljubivši se u udovicu Marinu, John se ubrzo upliće u intenzivan emotivni odnos koji ne odobrava društvo u kojem se nalazi. Zorba pak, preveć ljubivši slobodu, ni ne pomišlja prihvatiti naklonost starije umjetnice Hortense koja ga nadasve ljubi. Nažalost, pomahnitala svjetina koja svoje, tobože časne navade, biva spremna braniti čak i ubojstvom, lišava života udovicu Marinu, a gospa Hortensa u tuzi umire zbog neuzvraćene ljubavi svoga odabranika. Na kraju, Zorba se krivi za Hortensinu smrt, ali ga na radost života podsjeća John s kojim, sudbi usprkos, zapleše veličanstveni sirtaki.

Tema zabranjene ljubavi

Nedavno ovdje opisana »Istarska svadba« ili svjetski poznata »Cavalleria rusticana« na jednak način obrađuju temu zabranjene ljubavi zaogrnutu mediteranskim ruhom punokrvnih strasti i temperamenta, dok skladatelji obilno koriste tradicijske glazbene motive i melodije pričajući jednu posebnu priču. Mikis Theodorakis osim velikog orkestra koristi i zbor koji na originalnom jeziku pjeva napjeve, ali publika iste doživljava vrlo sofisticirano. Jednako tako, orkestracija relativno jednostavnih tradicijskih melodija, koje ostaju u okviru folklora, dobro je napravljena, ali nikako nije jednostavna za izvedbu. Mnogo unisona, posebno između najudaljenijih dionica, stvara mogućnost intonacijskih poteškoća, a ritmička struktura posebno u brzim dijelovima nije nimalo laka. Naravno, svaka i najmanja pogreška odmah se čuje pa je za izvedbu ovog baleta, iako se naizgled radi o prozračnoj i »lakoj« fakturi, treba mnogo koncentracije. Izvedba u Ljubljani bila je, međutim, odlična, osim mjestimičnih poteškoća s ozvučenjem posebno u drugom dijelu predstave.

Orkestar pod ravnanjem Simona Robinsona zvučao je dobro i uigrano (koncertni majstor Saša Olenjuk), a zbor koji je uvježbala Zsuzsa Budavari Novak s lakoćom je odradio postavljene zadatke. Mirnoća, posebno na krajevima »ljubavnih« scena toliko je zvučala lijepo i prozračno da je snagom mogla otopiti i u predstavu uvući čak i najtvrđa srca. Modalni napjevi epskog karaktera, solistički nastup altistice čiji glas je podsjećao dijelom i na portugalski fado, poneka orijentalna melodija te durski akordički završeci radijalno su pojačavali, širili i na publiku prenosili ono što su baletni umjetnici svojim pokretima željeli ispričati.

Sjajne koreografije

Koreograf Lorca Massina odradio je sjajan posao. Gotovo minimalistička scenografija u bijeloj boji od nekoliko stepenica, nekoliko kipova u grčkom stilu i jednim velikim polivalentnim diskom koji postaje mjesec odlično je dočarala sve što se u priči ispričati valja. Muški dio baletnog ansambla bio je odjeven u stilizirano tradicijsko ruho opet načinjeno u minimalizmu, dok je ženski dio, u većini scena imao jednostavne haljine u bojama iz crvenog spektra s raspuštenom dugom kosom, izuzev scene orijentalnog plesa. Naravno, gospa Hortensa imala je odjeću u skladu sa svojim poslom kojim se bavi, a udovica je svoj prikaz odavala crno-ljubičastom odjećom, dok je John, želeći istaknuti porijeklo iz dalekog svijeta, imao svilenu bijelu bluzu, nasuprot negativcu Yorgosu s crnim tonovima odjeće. Zorba je bio odjeven onako kako to i očekujemo. U takvim okolnostima ispričati ovu arhetipsku priču bilo je relativno jednostavno, sve je vrlo transparentno i jasno, a plesni pokreti u tom smislu bili su odmjereni i prikladni.

Foto Darja Stravs Tisu

Istovremeno, nije nedostajalo uzbuđenja i atraktivnosti jer su sve koreografije, posebno one grupne, bile stilizirane na način da ishodište crpe u tradiciji, ali su nadograđene blještavim elementima zanimljivima publici. Rezultat je kompendij temeljnih plesnih i baletnih elemenata koji postaju i edukativni za gledatelje jer mogu jasno pratiti i razumjeti priču, ali i vidjeti nešto od bogate tradicije naroda iz kojeg ista priča potječe. Više klasičnih baletnih elemenata koristio je John, dok je Zorba cijelo vrijeme položajem tijela odavao svoju stariju dob, jednako kao i gospa Hortensa.

Završni sirtaki

Posebna pohvala za doista vrhunsku izvedbu, koja je izazvala potpune simpatije publike, ide Zorbi kojeg je tumačio Davide Buffone. Atraktivno, moćno, fizički izuzetno spremno i čvrsto, Buffone je pokazao kako se ova uloga treba tumačiti, a odličan partner bio mu je Ionut Dinita kao John. Tijuana Križman Hudernik kao Marina i Evgenija Koškina kao Hortensa bile su također izvrsne, a poseban aplauz dobio je i Matteo Magalotti kao Yorgos. Na kraju predstave, u općem deliriju publike, završni sirtaki izvođen je kao dodatak nekoliko puta, svaki puta nakon naklona umjetnika. U općem veselju i s osmjesima na licima činilo se kao da i plesači uživaju što publici daruju ove prekrasne trenutke, a koreografija svake repeticije te numere bila je ponešto različita. Atraktivni skokovi, grupni nastupi i brze igre nogu ostale su zapamćene pa je i po izlasku publika pjevušila i cupkala pod dojmom onoga što je čula i vidjela.

Predstava je ovo koju svakako treba preporučiti svima, od najmlađih do najstarijih, jer iako se radi o velikom baletu, isti je i glazbom i scenskim uprizorenjem prikladan za sve uzraste, čak i za one koji kažu da baletnu i plesnu umjetnost ne razumiju, a klasičnu glazbu ne vole. A za ljubitelje baleta preporučujemo još naslova na 72. Ljubljana Festivalu, počevši od nenadmašnog »Spartaka« Arama Khachaturiana koji je na repertoaru i 2. srpnja.