ZAGREB – U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu održan je projekt »STAGES Forum 2023: When we all fall asleep at COP28 where do we go?«, odnosno »Kada svi zaspimo na COP-u 28, gdje nam je poći?«. Projekt je financiran sredstvima EU-a, a realizira se u deset europskih partnerskih kazališta, uključujući vodeću europsku kazališnu mrežu (European Theatre Convention), dok se čak četrnaest utjecajnih kazališnih organizacija udružilo s redateljicom Katie Mitchell i koreografom Jérômeom Belom – dvoje umjetnika poznatih po tome što ugrađuju održivost u svoj rad.

Predstave i umjetničke instalacije

Ovaj ambiciozni kazališni eksperiment kojim se ispituje način na koji kulturni sektor djeluje s konceptom održivosti, STAGES (inače palindrom na engleskom jeziku koji znači Savez za održivo kazalište u korist zelene ekološke promjene), je, u dvodnevnom istraživanju unutar prostora zagrebačkog HNK-a, prošao mnoge faze radova izvedbenih i multimedijskih umjetnika te radionica i predavanja povezanih u evakuacijsku rutu. Tom je prigodom intendantica HNK-a u Zagrebu Iva Hraste Sočo izjavila kako joj je veliko zadovoljstvo što kroz europske projekte HNK može ostvarivati suradnju sa zanimljivim umjetnicima te što imaju priliku kroz kazališne procese propitkivati važne teme poput održivosti i klimatskih promjena. Prvog su dana Foruma svi zainteresirani mogli vidjeti umjetnički program koji je uključivao predstave i umjetničke instalacije: »Meantime, Between Failures« (Arbajt Kolektiv), »Prirodna izvedba evakuacije« (Aleksandra Stojaković Olenjuk i Nataša Antulov), »Ostajanje sa šumom, ostajanje u šumi« (Nikolina Rafaj), »Ustenjavanje Zemlje« (Grupa za nove narodne prakse), »Leave No One Behind« (Sanja Gergorić i Miodrag Gladović), »Događaji na rubu kadra« (Sara Salamon i Marko-Luka Zubčić), »A Walk Through The Elavated« (Maja Marković) te »Sunčano uz mogućnost razbojništva« (Mihael Giba).

»Prvi je dan, povezanošću čitavog niza radova izvedbenih i vizualnih umjetnosti unutar jedne evakuacijske rute koja se, na kratko vrijeme, naselila na dva različita stubišta te u niz povezanih prostorija, bio obilježen izletom u jedan paralelni svemir nekakve noćne more o evakuaciji kao kroničnom stanju. Drugi, pak, dan, naglasak je bio na analizi prvoga dana obilježenog raznim simultanim podražajima. Te smo podražaje povezali unutar analize, refleksije i edukacije te smo, zapravo, sve što se dogodilo prvoga dana stavili u nekakav kontekst«, rekao nam je Marko-Luka Zubčić ispred tima kustoske koncepcije, dramaturgije i režije. Naime, drugog je dana tijekom umjetničkog programa publika mogla vidjeti i sudjelovati u predstavi Jérômea Bela i Anne Javoran: »Jérôme Bel«, »Antropološkoj igri« Senke Božić Vrbančić i prezentaciji Tomislava Medaka, Vedrana Horvata, Tomislava Cika i Mladena Domazeta naslovljenog »Doughnut analiza«. Scenografiju potpisuju Ana Dana Beroš i Sara Nasić, kostimografiju Tina Spahija, a svjetlo Bojan Gagić.

Veliki izazov

Da je riječ o velikom izazovu, priznala nam je i Ana Dana Beroš, koja je na projektu, također, sudjelovala unutar tima za kustosku koncepciju, dramaturgiju i režiju. »Uistinu je velik izazov u nacionalnoj kući provesti nekakav eksperimentalni projekt te smo sretni što smo imali priliku unutar europskog projekta testirati u koliko mjeri HNK, ali i ostala kazališta, propitkuju vlastitu održivost i otvorenost. Prije svega smo to gledali u smjeru nezavisne izvedbene scene u Zagrebu, ali, u konačnici, i šire. Unatoč svim tim klimatskim izazovima, bilo je vrlo zanimljivo provesti publiku kroz izvedbenu rutu, odnosno prostore koji nisu klasično reprezentativni, to jest izvođački unutar HNK-a. Pritom, publiku smo provodili kroz različite formate neverbalnog teatra, kroz jedno vodstvo, šamanicu, kroz prakse naricanja i plakanja; bili su izloženi ruti, zaprekama ili radovima vizualnih umjetnika, a sve se završavalo u nekim participativnim, kolektivnim čitanjima ili propitkivanjima«, kazuje Beroš, dodajući kako je drugi dan, koji je bio obilježen antropološkom igrom, iznjedrio određene mogućnosti nezavršenih budućnosti te ideje kako bi Hrvatsko narodno kazalište moglo izgledati u sljedećem periodu, kao mjesto otvoreno svima, pa čak i neljudskim vrstama.

Iako su spomenute teme bliskije nezavisnoj izvedbenoj sceni, to jest manjem krugu ljudi koji istu prati, Zubčić smatra kako su ovo pitanja koja se tiču svih. »Imali smo ograničen broj mjesta, ali vjerujem da bi ovaj projekt bio zanimljiv široj publici, posebno zato što čitavoj priči nismo pristupili na distanciran i akademski način, već na razini osjećaja, ambijenta i nečeg bliskog svakom čovjeku. Svi, na koncu, bez obzira na porijeklo ili društveno klasu kojoj pripadamo, dijelimo iskustva o kojima smo unutar STAGES-a govorili. Previše je, nažalost, u javnom prostoru riječi i pojmova koji zvuče kao nešto daleko, nešto čime se bave neki tamo znanstvenici. To nije istina. Riječ je o našoj svakodnevici s kojom se suočavamo, a problemi poput klimatskih promjena, potresa, nedostatka pitke vode i hrane postajat će sve svakodnevniji«, zaključio je Zubčić.

Podsjetimo, prva faza projekta već je završena – 26. lipnja 2022. godine realizirana je »Predstava za žive u doba izumiranja« u režiji Anice Tomić, dok koncept produkcije i režiju izvorne predstave potpisuje Katie Mitchell koja je projekt osmislila s Jérômeom Belom.