ZAGREB – U svom bogatom književnom opusu hrvatski književnik Milan Krmpotić rado je pisao i za djecu, a baš je tom uzrastu namijenjen i njegov posljednji roman, 2021. godine objavljena knjiga »Kako je Noskić spasio svijet«. Krmpotićev već treći roman za djecu posvećen je, piše na prvoj stranici knjige, njegovom desetogodišnjem unuku Bartolu koji mu je i dao početnu ideju za priču u kojoj će, naravno, najviše uživati djeca, ali itekako iz nje puno toga naučiti i zabaviti se mogu i odrasli.

Štorija o simpatičnom nosorogu koji se zove Rino Rogić, a nadimak mu je Noskić, počinje u njujorškom zoološkom vrtu u kojem je Noskić rođen i odrastao pa čak i ne zna koja je on to vrsta životinje i odakle potječe. No sve će mu reći njegova prijateljica, australska tigrasta papigica zvana Pričica. Njegova prirodna radoznalost i njezina prirodna brbljavost navest će ga na to da pobjegne iz tog velikog svijeta željeznih ograda i to s namjerom da nekako dođe do te daleke Afrike i vidi zemlju svog roda. Međutim, bijeg ulicama New Yorka završit će tako da će nesretni Noskić pasti s bog te pita kojeg kata jednog ogromnog njujorškog nebodera. Na svu sreću, umjesto da lupi o asfalt i pogine, on propada kroz neku čudnu tekućinu, a možda je to i neka svjetlost, nije mu baš jasno, u jedan potpuno drukčiji svijet.

Zli čarobnjaci

A u tom svijetu sve je isto kao i onom iz kojeg je došao. Samo što, hvala Bogu i svim svecima, nema – ljudi! Umjesto njih tu su sve moguće životinjske vrste koje rade sve što i ljudi – žive u kućama i neboderima, idu na utakmice i u cirkus, gledaju kazališne predstave, idu na modne revije, snimaju filmove… Na prvi pogled – ma, ljepota! Užitak. Ali, ne, ne. Nije ni u tom svijetu sve idealno. Kao i u ljudskom društvu i tu ima svakakvih životinja, a to znači i zlobe, pokvarenosti, mržnje i nevolje. A najveća je opasnost to što postoji nekoliko vrlo, vrlo opasnih zlih čarobnjaka koji ugrožavaju sve, čak i mogućnost zatvaranja onog puta kojim je Noskić pao u taj svijet. A to zatvaranje značilo bi propast za sve.

I zato Noskić, uz svoje prijatelje među kojima je i njegova djevojka nosorogica Ružica, kreće u borbu protiv tih zlih sila. Pri tome će, jer su zli čarobnjaci tako raspoređeni, putovati po cijelom svijetu, od Miamija pa do Australije koja je domovina njegove prijateljice Pričice, od njegove rodne Afrike pa do hladne Finske gdje će upoznati Djeda i Baku Božićnjak. Konačni će se obračun dogoditi, naravno, u Hrvatskoj i to, opet naravno, u Krmpotićevom Senju gdje će upornošću, hrabrošću, ali prije svega dobrotom, Noskić i njegova ekipa poraziti tog najzlobnijeg čarobnjaka koji se zove Jao Joj. Ma, znate, nije on ustvari ni toliko zao, već je postao zao jer nije doživio dovoljno ljubavi i pažnje… I čim mu je malo toga pruženo, eto se on odmah barem malo popravio!

Pedagoške poruke

Da će djeca uživati čitajući, ili dok im se budu čitale avanture Noskića i njegove Ružice te brojnih drugih likova, ne treba nimalo sumnjati. Priča je razigrana, raspjevana, rasplesana, maštovita, duhovita, neizvjesna, napeta i zanimljiva i za odrasle, a kamoli za klince čija imaginacija i mašta nije sputana okvirima odraslih pa će puno slobodnije i vještije od odraslih »plivati« ovim Krmpotićevim arhipelagom izmišljenog životinjskog svijeta u kojem se, kao i u ovom našem ljudskom, odvija borba porotiv zla. Naravno, baš kako to i mora biti u dječjem romanu, sve su te piče često praćene nizom direktno ili indirektno iskazanih odgojnih poruka pri čemu je u prvom planu ona vezana za dobrotu, razumijevanje, suradnju i međusobnu pomoć jer se baš time može učiniti puno toga te svijet učiniti boljim mjestom za život.

Uz te pedagoške poruke roman nudi i puno drugih za djecu korisih spoznaja. Primjerice, tu je jedna cijela »pozitivna geografija« jer se puno može naučiti o zemljama u koje junaci ove knjige putuju, a isto su tako bogata i znanja o životinjskom svijetu. Brojne su i ekološke poruke iznesene često na duhovit način pa tako, na primjer, jedan od ptičjih likova, a zove se genijalno Al Batros, u jednom trenutku kaže: »Ovo više nema smisla. Od tolikih aviona ne možeš ni letjeti, a na visinama te guši zagađeni zrak!«

Orwell i videoigrice

Razigranost i duhovitost vidljiva baš u imenovanju životinjskih likova (ptica Al Batros, lav Leo Grr, majmun Pavo Jan, čarobnjak La Žem…) te na trenutke uočljiva i blaga ciničnost, među adutima su ovog teksta pri čemu je autor svoj osobni poluironični doprinos dao smještajući u priču i samog sebe, dakle Milana Krmpotića, koji je u ovoj priči divojarac i šumar koji na završnim stranicama pomaže Noskiću u spašavanju svijeta. Naravno, lako je u ovom djelu uočiti elemente klasičnih basni i bajki, može se svakako povući i blaga paralela s Orwellom i njegovim kultnim romanom »1984«, a uočljivo je da je autor pod utjecajem unuka Bartola koristio i elemente radnje tipične za današnjoj djeci omiljene videoigrice.

Sve u svemu, novi uspješan Krmpotićev roman za djecu priča je koja, iako govori o životinjskom svijetu, ukazuje na nesavršenosti ljudske civilizacije i čovjeka općenito te donosi poruke koje, ma koliko nama starijima izgledale pomalo nerealne, nikada ne treba zanemariti i zaboraviti. Poput one s kraja romana koja glasi: »Zlo povremeno dobije bitku, ali na kraju uvijek pobijede dobro i dobrota.«