Ne treba dvojiti u činjenicu da će među štovateljima hrvatske književnosti, posebno onima kojima je drag Miroslav Krleža, biti poprilično zanimanja za kratke dramske tekstove Nevena Lukačevića, tročinske drame »Kadet« i »U tmini«, koje obrađuju dvije epizode iz Krležina života. »Kadet« je smješten u dramatične dane Krležinog školovanja u budimpeštanskom vojnom liceju, a »U tmini« obrađuje mračne i tamne trenutke prvih dana fašizma i endehazije u Hrvatskoj. Naravno, obje su drame – koliko god bile utemeljene na istinitim zbivanjima i pojedinostima vezanim uz život Miroslava Krleže – plod mašte njihova autora pa ih kao takve treba i prihvatiti.

Izmaštana radnja

Oba su djela zasebno izašla u izdanju riječke izdavačke kuće Studio TiM, a svakako će veću pažnju privući »Kadet«, ponajprije stoga jer je riječ o prvom pojavljivanju ove drame. Izmaštanu radnju ove drame Lukačević je vezao uz jedan od najintrigantnijih i nikad dovoljno pojašnjenih trenutaka iz Krležina života, epizodu njegovog bijega iz vojne škole i pokušaja priključivanja srpskoj vojsci koja se borila za uništenje Austro-Ugaske Monarhije i stvaranje slavenske države na Balkanu. U autorovoj viziji do tih je zbivanja došlo stoga što su austrougarske vlasti 1913. godine od kadeta Krleže zatražile da postane špijun, a tom je cilju trebao poslužiti taj pokušaj prebjega na neprijateljsku stranu. Krleža pristaje, ali Srbima je sumnjiv pa ga uhite i nagovore da bude – dvostruki špijun. Na svu sreću sve te pokušaje, opisane u prvom i drugom činu, prekida rat, a u trećem činu koji se odvija desetak godina kasnije (1924.) svjedočimo susretu Krleže, koji je već postao ugledan pisac, i Maxa Rongea, načelnika nekadašnje austrougarske vojno-obavještajne službe, čovjeka koji je Krležu vrbovao za špijunske poslove. Naravno, s obzirom na povijesne okvire u kojima se odvija ova drama, jasno je da su u prvom planu pitanja rata, političkih i nacionalnih sloboda te težnji niza tadašnjih naroda s Balkana za samostalnošću i slobodom.

Stilske vježbe

Drama »U tmini«, znatno kraća od »Kadeta« i već znana publici, čak i kazališnoj, smještena je u Zagreb tijekom travnja 1941. godine i prikazuje sedam dana tjeskobe, straha i stalnog ozračja prijetnje kojem su po dolasku njemačkih fašista u Zagreb i stvaranju države NDH bili izoženi Krleža kao dokazani ljevičar te njegova supruga Bela, koja je vjerom bila pravoslavka. Ispitivanja Krleže na policiji u Petrinjskoj, dolazak ustaškog i gestapovskog agenta po Belu i strepnja koja oko tih zbivanja vlada vjerno su preneseni te nadopunjeni kratkim i tipičnim bračnim sukobima vezanim uz pitanja eventualne nevjere i ljubomore, čime se stanje napetosti dodatno pojačava »potvrđujući« time dobro odabran naslov drame u kojoj se sve, pa i vrijeme radnje, odvija u tami koja prijeti progutati i Belu i Krležu i cijeli svijet.

Lukačevićeve »stilske vježbe« s epizodama iz Krležina života, njegovim idejama, jezikom i stavovima, nedvojbeno imaju šarma jer ne samo da čitatelju ili gledatelju donose niz zanimljivih biografskih podataka o hrvatskom književnom velikanu, već nam ga na jedan način oživljavaju i kao osobu, i to kroz zanimljivu radnju koja jest izmišljena, ali se itekako mogla dogoditi – možda i jest?! Krleža, »jedan običan cinik u civilizaciji gluposti« (kako sam za sebe kaže) opravdano je razočaran cjelokupnim čovječanstvom, kao i okvirima stiješnjenog provincijalizma u kojem je prisiljen živjeti, a dodatnu dozu tragike, tame i bezizlaznosti stvara spoznaja da bolje – ne može biti.

Naravno, uz taj znani Krležin jetki pesimizam Lukačević se bardu hrvatske književnosti nastojao približiti i jezikom »skidajući« njegov stil i način izražavanja, kao i neke elemente pristupa dramskom tekstu, odnosno jezičnu raznovrsnost pa u ovim dramama uz hrvatski čitamo i rečenice na srpskom, njemačkom i mađarskom jeziku. Sve u svemu, ova su dva dramska teksta lijep doprinos hrvatskoj književnosti autora čije je ime, zahvaljujući nekim drugim njegovim djelima, znano i izvan naših granica.

O autoru

Neven Lukačević rođen je u Rijeci 1969. godine. Po završetku Filozofskog fakulteta radio je razne poslove posvuda po svijetu, a trenutno je zaposlen kao predavač na Katedri za slavistiku pri Univerzitetu Sv. Kliment Ohridski u Sofiji. Zbirka priča »Dulce et decorum est…« prevedena je na poljski, a zbirka pjesama »Sub rosa« objavljena u Makedoniji gdje je dobila značajnu nagradu.