Ovih dana svjetska kulturna i umjetnička zajednica ujedinjena je u osudi invazije Rusije na Ukrajinu, kao i u podršci ovoj zemlji nad kojom se vrši agresija. Na službenim stranicama Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu objavljena je peticija upućena nacionalnim vladama, Europskoj komisiji i svjetskim čelnicima da podrže europske kulturne organizacije u nastavku suradnje s Ukrajinom, u kojoj je navedeno:

»Duboko žalimo zbog štete koja je nanesena jednoj slobodnoj zemlji i izražavamo svoju nepokolebljivu solidarnost s narodom Ukrajine, našim prijateljima, našim kolegama, našim partnerima u umjetnosti i kulturi.

Također izražavamo solidarnost s onima u Rusiji koji se protive ratu i djelovanju Vladimira Putina. Krajnje smo zabrinuti zbog učinka ovog napada na civilno društvo… Mi, potpisnici, pozivamo nacionalne, europske i svjetske uglednike da ulože sredstva i poduzmu sve raspoložive mjere podrške kako bi kulturne institucije i druge organizacije civilnog društva mogle nastaviti s aktivnom podrškom ukrajinskim kolegama. Naše su institucije spremne primiti i ugostiti umjetnike, organizirati nastupe, događanja, zagovarati mirno rješenje…«

Zagrebačko kazalište mladih obratilo se svojim gledateljicama i gledateljima sljedećim riječima: »Dobro kazalište – od Aristofana do danas – uvijek je bilo antiratno. Ono se jednakom snagom borilo protiv autokrata i trolova raznih vrsta – svih onih za koje je ljudska sloboda bila nešto po čemu se ovom ili onom čizmom gazi. Mi nastavljamo tu tradiciju. Kazalište, nažalost, ne može zaustaviti ratove, ali nam može približiti patnju onih koji u njima stradaju.«

Premda se u isto vrijeme događa da neki skidaju sa svojih programa ruske skladatelje iz 19. stoljeća, koji s Putinom i današnjom Rusijom zaista nemaju nikakve veze, u ZKM-u su premijerno izvedena »Braća Karamazovi« prema Fjodoru Mihajloviču Dostojevskom, u režiji Olivera Frljića, za koje je kazališna kritičarka Nataša Govedić napisala: »Ta prva večer (predstave) također je antiratna, veoma tjeskobno i aktualno zaokupljena Rusijom kao uigranim stogodišnjim sistemom pijanog političkog grabeža koji provodi komunistička država, s nizom implikacija nove ruske agresije prema Ukrajini i citiranjem Putinova recentnog govora u kojemu ruski predsjednik ide tako daleko da svoju ratnu agresiju prikazuje kao antifašizam i borbu protiv nacionalizma (klasična zamjena teza na suvremenoj političkoj sceni). »Karamazovi« su, dakle, u toj prvoj predstavi sažeta povijest oligarhijsko pijane Rusije od Dostojevskog do danas…«

A, podsjetimo, Čajkovski je skoro izbačen iz programa Zagrebačke filharmonije, barem je takva bila prva vijest. No onda se na Facebooku oglasila Zagrebačka filharmonija uz objašnjenje: »Vesela djela P. I. Čajkovskog zamijenili smo komornijim skladbama, u znak solidarnosti s Ukrajinom. To je uobičajena praksa u svijetu u takvim situacijama. Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 P. I. Čajkovskog ostao je na repertoaru. Nacionalnost nikad neće biti razlog da umjetnika/cu nemamo na repertoaru.«

Ponešto je ipak drukčija situacija sa slavnim ruskim dirigentom Valerijem Gergijevim, velikim pobornikom Vladimira Putina, koji je trebao ravnati Bečkom filharmonijom na koncertima u njujorškom Carnegie Hallu, no obje su institucije odlučile da se to neće dogoditi. Odluka je objavljena u zajedničkom priopćenju Carnegieja i Bečke filharmonije dan nakon početka ruske invazije na Ukrajinu. Prije te odluke Clive Gillinson, umjetnički direktor Carnegie Halla, izjavio je za New York Times da je vjerovao u ocjenjivanje glazbenika po njihovoj umjetnosti, a ne političkim stavovima.

Međutim, rastuća kriza u Ukrajini stvorila je pritisak na Carnegie Hall da donese spomenutu odluku vezanu za Gergijeva. On nije javno govorio o ruskom napadu, ali je dokazano odlučno lojalan Putinu i njegovi su nastupi i ranije izazivali prosvjede u New Yorku. Između ostalog, dirigent je podržao aneksiju Krima i zakone protiv LGBT prava u Rusiji. Pijanist Denis Matsuev, još jedan Putinov pobornik koji je trebao svirati s Bečkom filharmonijom, također je izbačen iz programa. Pariška filharmonija također je otkazala koncerte Valerija Gergijeva, iz solidarnosti s ukrajinskim narodom. Istodobno, Verbier Festival, ugledni festival klasične glazbe u Švicarskoj, objavio je da je zatražio i prihvatio ostavku Gergijeva na dužnost glazbenog direktora svog orkestra. Posve je suprotan primjer glavnog dirigenta Berlinske fiharmonije, Rusa Kirilla Petrenka, koji je jasno rekao da je napadom na Ukrajinu Putin zabio nož u leđa cijelom svijetu. U svojoj je izjavi također istaknuo da je to napad na umjetnost, koja kao što je poznato, ujedinjuje iznad svih granica. Petrenko izražava solidarnost sa svim svojim ukrajinskim kolegama. Jedna od najpoznatijih sopranistica na svijetu, Ruskinja Anna Netrebko koja ima i austrijsko državljanstvo, suočena s kritikama zbog naklonosti prema ruskome predsjedniku Vladimiru Putinu, objavila je da do daljnjega otkazuje javne nastupe. »Nije pravo vrijeme za koncerte i nastupe«, objasnila je.

London’s Royal Opera House priopćila je da je otkazala izvedbe glasovitog moskovskog Boljšoj baleta, a razlog je invazija Rusije na Ukrajinu. Ruski koreograf Aleksej Ratmanski napustio je Boljšoj, gdje je radio na dugo očekivanom baletu, rekavši da se neće vratiti dok je Putin predsjednik. Francuz Laurent Hilaire, umjetnički ravnatelj baletne trupe Teatar Stanislavski iz Moskve i bivša zvijezda Pariške opere, podnio je ostavku na dosadašnju dužnost u toj moskovskoj instituciji, »s obzirom na geopolitičku situaciju«. Francuski glumac Gérard Depardieu, blizak ruskom predsjedniku Putinu, pozvao je na »polaganje oružja i pregovore«, dodajući: »Rusija i Ukrajina su uvijek bile bratske zemlje. Ja sam protiv ovog bratoubilačkog rata.«
Osim financijskih i gospodarskih sankcija, Rusi ovih dana sa svih strana dobivaju odbijenice i na planu kulture. Walt Disney Co. tako je priopćio da obustavlja prikazivanje kinofilmova u Rusiji, navodeći kao razlog »ničim izazvanu invaziju na Ukrajinu i tragičnu humanitarnu krizu«. Ukrajinska filmska akademija pokrenula je internetsku peticiju koja je pozvala na međunarodni bojkot ruske kinematografije i ruske filmske industrije nakon invazije. Aktualna ratna zbivanja odražavaju se i na 59. Bijenale u Veneciji. Kustoski tim Ukrajine priopćio je da možda neće biti u prilici sudjelovati na toj međunarodnoj izložbi zbog ratnih okolnosti, a tim povodom pozvao je globalnu umjetničku zajednicu na osudu ruske invazije i na solidarnost. »Ako nastavimo biti pasivni promatrači, izgubit ćemo sve«, poručili su posredstvom Instagrama kustosi ukrajinskog paviljona, koji su zbog ruske invazije na Ukrajinu privremeno prekinuli pripreme izložbe umjetnika Pavla Makova. Ruski kustos i umjetnici, odabrani da predstavljaju svoju zemlju na Venecijanskom bijenalu, također su odustali od sudjelovanja, uz komentar: »Vrijeme u kojem civili umiru pod raketnom paljbom, ukrajinski se građani skrivaju u skloništima, a ruski prosvjedi se guše, nije vrijeme za umjetnost.« »Kad topovi govore, muze šute«, kaže stara uzrečica, no kulturna i umjetnička zajednica koja se ovih dana solidarizira s Ukrajinom, na razne, pa tako i umjetničke načine, pokazuje da ipak nije tako. Primjer je i američki glumac Sean Penn, koji se uputio u ratom zahvaćeni Kijev gdje snima dokumentarni film o aktualnim zbivanjima.

A kad je riječ o »kulturi otkazivanja« Rusima, što naravno nema smisla ni opravdanja kad je riječ o primjerice Rahmanjinovu ili Tolstoju, možemo podsjetiti na slične primjere iz daljnje i bliže prošlosti. U novije vrijeme Izraelski državni radio ispričao se slušateljima nakon kršenja tabua emitiranjem djela njemačkog skladatelja Richarda Wagnera, bojkotiranog u Izraelu zbog njegovih antisemitskih stavova. Wagner je bio antisemit, omiljeni Hitlerov skladatelj i njegova djela u 20. stoljeću prisvajao je Treći Reich. Te tri činjenice u Izraelu predstavljaju najveći problem. Ne postoji doduše zakon koji bi zabranjivao izvođenje Wagnerove glazbe, ali glazbenici je izbjegavaju. Wagner je umro 1883. godine, šest godina prije Hitlerova rođenja, no u Izraelu je stigmatiziran zbog svojih poznatih stavova.

Wagnerova djela su i dalje tabu u Izraelu, iako se u srpnju 2017. dirigent Daniel Barenboim usudio u Jeruzalemu s Berlinskim filharmonijskim orkestrom izvesti izvadak iz opere »Tristan i Izolda«. Direktor izraelske Udruge »Richard Wagner« Jonathan Livny je pozdravio emitiranje Wagnerove glazbe na državnom radiju: »Ne emitiramo stajališta skladatelja, već lijepu glazbu koju je napisao«, rekao je Livny, čiji je otac preživio holokaust. Poznat je i primjer američkog književnika Ezre Pounda, koji je od 1924. živio u Rapallu u Italiji i oduševljavao se Mussolinijem. Spomenimo i Knuta Hamsuna te Gabrielea D’Annunzija, a velike polemike izazivala je i dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, simpatizeru srbijanskog diktatora Miloševića.