Obljetnica osnutka zbora

“Jeka Primorja” već pola stoljeća odjekuje diljem Hrvatske i Europe

Kim Cuculić

»Jeka Primorja« u Guvernerovoj palači s maestrom Aleksandrom Matić 2003.

»Jeka Primorja« u Guvernerovoj palači s maestrom Aleksandrom Matić 2003.

U očekivanju nekih boljih vremena »Jeka Primorja« planira i brojne nove projekte, a sve s ciljem promicanja zborskog pjevačkog amaterizma s kojim je prije 50 godina i osnovana



RIJEKA  Točno na današnji dan, 15. siječnja, navršilo se 50 godina od službenog osnutka Kulturno-umjetničke udruge »Jeka Primorja« iz Rijeke. Ovaj mješoviti pjevački zbor nastao je prije pola stoljeća iz triju pjevačkih zborova, uspješno djelujući sve do danas. Kako podsjeća Josip Valečić, predsjednik KUU-a »Jeka Primorja«, tijekom tog razdoblja ostvareni su zapaženi rezultati, putovanja, osvojene nagrade i priznanja, a ime Rijeke i domaćeg kraja pronijeto je diljem domovine i Europe.


– Zbog trenutnih epidemioloških mjera, a kako se bavimo zborskim pjevačkim amaterizmom, nismo u mogućnosti održati nikakav poseban događaj. No činjenica je da je prema našim podacima kroz rad Udruge u 50 godina postojanja na neki način bilo uključeno više od 930 osoba. »Jeka Primorja« je u ovim okolnostima onemogućena »pjevati«, ali se i dalje intenzivno radi na uređenju arhive, osobnoj pripremi članova i skorašnjoj objavi nove velike monografije, ističe Valečić.


Povijest zbora


A kako je sve počelo? Kako je navedeno u kratkoj povijesti »Jeke Primorja«, zborski pjevački amaterizam u Rijeci prisutan je dugi niz godina. Jedan od ranijih pjevačkih zborova bila je »Jeka s Jadrana«, koja je osnovana 1921. godine. Rad zbora prekinut je početkom Drugog svjetskog rata, nakon kojeg je 1945. godine osnovan Pjevački zbor »Jedinstvo« koji je djelovao u Guvernerovoj palači te Pjevački zbor »Mladost« na Vežici. Oba zbora nastavljala su tradiciju »Jeke s Jadrana« i uspješno djelovala pod vodstvom brojnih poznatih dirigenata poput Lovre pl. Matačića, Borisa Papandopula, Josipa Kaplana, Davorina Hauptfelda, Marijana i Dušana Prašelja i drugih.





Potaknut svojevrsnom krizom zborskog amaterizma krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, maestro Dušan Prašelj odlučuje ovim zborovima priključiti i članove pjevačkog zbora »Ivan Matetić Ronjgov« te osnovati novi zbor kojem je, u spomen na raniju prethodnicu, dao ime »Jeka Primorja«. Nakon osnutka 15. siječnja 1971. godine »Jeka Primorja« djeluje punih 50 godina na adresi Kvaternikova 58a u Rijeci, u nekadašnjoj kući poznatog riječkog izumitelja Lupisa.



Tijekom tog razdoblja zbor, a kasnije i Udruga »Jeka Primorja« ostvaruje cijeli niz značajnih putovanja u više od 20 zemalja Europe. Osobito su značajne turneje u Austriju, Njemačku, Veliku Britaniju, Poljsku, Bugarsku i Francusku, dok je zbor u Češkoj, Slovačkoj, Italiji i Španjolskoj boravio nekoliko puta. Sve nastupe na prostoru bivše Jugoslavije i današnje Hrvatske gotovo je nemoguće nabrojiti.


Brojne nagrade i nastupi


Od nagrada i priznanja valja izdvojiti Nagradu Grada Rijeke 1975. godine, Orden zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom 1980. godine, ali i brojne zlatne i srebrne plakete na pjevačkim natjecanjima u Hrvatskoj i inozemstvu. Kao jedan od najznačajnijih nastupa u povijesti »Jeke Primorja« navode se izvedbe Berliozova Requiema 1987. godine u gradiću La Chaise-Dieu u Francuskoj, u kojima je sudjelovalo više od 200 pjevača i 150 članova orkestra Moskovske filharmonije pod ravnanjem Dmitrija Kitajenka.



»Jeka Primorja« je svojim nastupima obilježila i brojne događaje u Rijeci i okolici poput otvorenja tunela Učka, Titovog mosta (današnji Krčki most), otvorenja obnovljene zgrade Kazališta u Rijeci ili proslave ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Značajna je i suradnja zbora s drugim organizacijama kao što su NK Rijeka, NK Orijent, a treba izdvojiti i suradnju s grupom Let 3 s kojom je zbor snimio i nekoliko skladbi. Kao posljednji značajniji nastup »Jeka Primorja« bilježi svečano otvorenje Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. u riječkoj luci.


Zbog svog predanog rada na očuvanju glazbenog izričaja Istre i Hrvatskog primorja, »Jeka Primorja« redovito je sudjelovala na tradicionalnim manifestacijama poput »Naš kanat je lip« u Poreču, »Brajšini dani« u Puli ili »Matetićevi dani« u Rijeci. Nakon odlaska maestra Dušana Prašelja 1990. godine, za dirigentskim pultom bili su Krunoslav Kajdi, Davorin Hauptfeld, Josip Vuk, Aleksandra Matić i Darko Đekić, a od 2010. godine do danas zbor vodi maestro Igor Vlajnić.


U planu novi projekti


U sastavu »Jeke Primorja« dugi niz godina djelovao je i Muzički tečaj »Marijan Prašelj«, kao i Dječji zbor i glazbeni vrtić, a sve pod vodstvom poznatih riječkih glazbenih pedagoga i u suradnji s Glazbenom školom »Ivan Matetić Ronjgov« u Rijeci. Opsežna arhiva Udruge uključuje brojne fotografije, nagrade, diplome, priznanja i prigodne darove, ali i bogatu notnu zbirku s više od 1. 300 zborskih skladbi. Diskografija sadrži i nekoliko samostalnih gramofonskih ploča, jednu kasetu i nekoliko CD-ova. Iscrpan popis svih sudionika koji su svojim radom obilježili povijest »Jeke Primorja« sastoji se od više od 930 imena, a zanimljivo je da i danas postoje članovi koji u zboru pjevaju od samog početka 1971. godine. Upravo ovaj broj članica i članova jamči »Jeki Primorja« posebno mjesto u srcu i sjećanjima brojnih građanki i građana Rijeke i okolice.
Zbog epidemiološke situacije »Jeka Primorja« danas djeluje smanjenim intenzitetom, ali se trajno pokušavaju pronaći načini glazbenog izražavanja u skladu s epidemiološkom situacijom. U želji za očuvanjem kontinuiteta rada Udruge članovi i uprava intenzivno rade na uređivanju arhive, učenju novih skladbi i pripremi za objavljivanje nove monografije u povodu ove značajne obljetnice rada. Također, u želji za pomoći onima u potrebi članovi intenzivno pružaju pomoć i podršku pa je trenutno u tijeku akcija prikupljanja pomoći prijateljskom zboru HPD »Slavulj« u Petrinji s kojima je »Jeka« upravo u Rijeci u listopadu 2019. godine održala jedan o posljednjih »normalnih« koncerata. U očekivanju nekih boljih vremena »Jeka Primorja« planira i brojne nove projekte, a sve s ciljem promicanja zborskog pjevačkog amaterizma s kojim je prije 50 godina i osnovana.


Uspješne turneje


Maestro Igor Vlajnić »Jeku Primorja« vodi posljednjih desetak godina, pa ga pitamo kako se aktualna pandemija odrazila na obilježavanje 50. obljetnice i planove zbora.
– S obzirom na to da je zapravo potpuno onemogućena blizina većeg broja ljudi, zbor nije u mogućnosti održavati probe. Naš prostor premalen je, a i brojni članovi su u rizičnim skupinama pa je odlučeno da je bolje pričekati neka bolja vremena. U svibnju prošle godine smo pokrenuli ideju »zbora u krug« i predvodili nastup na Korzu u povodu Dana Europe, a u listopadu, uslijed bolje epidemiološke situacije, probe su uz pridržavanje mjera održavane u velikoj dvorani Hrvatske čitaonice na Trsatu, ali je i to ubrzo zaustavljeno. Planirani nastupi i veliko putovanje u Srbiju, Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru odgođeni su za ovu godinu – kaže Vlajnić.
S obzirom na to da su važan dio djelovanja »Jeke Primorja« i gostovanja, upitali smo Igora Vlajnića koliko im to u ovim okolnostima nedostaje.
– Osim što je »Jeka Primorja« poznata po svojim prelijepim i uspješnim turnejama i putovanjima, najviše nedostaje zajedništvo koje se u zboru stvara upravo na takvim događajima. No, s obzirom na to da su takve okolnosti i u drugim aspektima našeg života siguran sam da članice i članovi ne doživljavaju ovaj nedostatak kao nešto vezano samo za zbor. Također, nakon ovakvog razdoblja mislim da će svaki sličan događaj biti još radosniji i uspješniji, a planova ne nedostaje – osvrnuo se maestro Vlajnić.


Monografija Odjeci »Jeke«

 Igor Vlajnić otkrio nam je i neke detalje vezane za monografiju »Jeke Primorja«.
– Monografija kojoj sada ekskluzivno otkrivamo ime Odjeci »Jeke« u završnoj je fazi izrade. Prikupljeni su materijali i napisan je tekst, a gotovo svi članovi aktivno su se uključili u uređenju arhive, prikupljanju fotografija ili jednostavno bilježenjem svojih sjećanja i dojmova. Zapravo, proslava ove obljetnice planirana je još prije nekoliko godina kada sam napravio i prvi snimljeni razgovor s pokojnim maestrom Dušanom Prašeljem, koji je svesrdno podupirao naše napore. Tom prigodom ispravili smo brojku naše obljetnice, jer je »Jeka Primorja« ime dobila po zboru »Jeka s Jadrana« koji je prema najnovijim podacima osnovan 1921. godine. Tako zapravo možemo govoriti o stotoj godišnjici pjevačke tradicije i 50. obljetnici »Jeke Primorja«. Planovi uključuju promociju monografije, izložbu i prigodni koncert, ali za navedeno ipak moramo pričekati vrijeme kada će to biti moguće.

 


Budućnost »Jeke«


Poznati dirigent Igor Vlajnić ističe da mu vođenje »Jeke Primorja« predstavlja izuzetno veliko iskustvo, koje je možda i najmanje važno u svom glazbenom dijelu.
– Naime, u posljednjih dvadesetak godina dogodio se značajan preokret u području glazbenog amaterizma u Hrvatskoj – sve je manje izvora financiranja, članova, nastupa i slično. Brojne članice i članovi pamte vremena kad je svega toga bilo u izobilju, a danas osim svog vremena moraju odvajati i značajnija financijska sredstva. Ideja maestra Prašelja bila je imati veliki pjevački zbor, a takvu sam tradiciju nastavio i ja. Mislim da je zborski pjevački amaterizam mjesto stvaranja glazbe, ali je istovremeno i mjesto zajedništva, radosti i veselja. Bez ovog drugog aspekta »Jeka Primorja« ne bi više bila ista. Upravo od 2010. godine do danas morali smo transformirati tu paradigmu i učiniti je prikladnom za današnje vrijeme uz stalno traženje nekih novih ideja i pravaca, a takav stav zasigurno ima i određena odricanja i probleme. No ponosan sam da je »Jeka Primorja« danas ipak postojana, financijski stabilna i članstvom bogata Udruga – govori Vlajnić.
Na kraju smo ga pitali kako vidi budućnost »Jeke Primorja«.
– Po prirodi sam optimist, ali mislim da je ovaj zbor, kao i brojni drugi, s neizvjesnom budućnosti. Naime, ovakvim organizacijama u ovim vremenima oduzet je razlog postojanja i svaki oblik održavanja kohezije i zajedništva. Nije moguće održavati probe i nastupe, pa se mnogi pitaju što sad? Nadu polažem u činjenicu da se oduzimanjem navedenog generira i sve veća želja za ponovnim radom. Paradoksalno je zapravo da je danas možda i najmanji problem financijske prirode, što je godinama bilo u prvom planu. Vjerujem da će ubrzo doći bolja vremena, a da članice i članovi neće izgubiti volju, želju i naviku da sudjeluju u radu zbora – zaključuje Igor Vlajnić.