RIJEKA – Nije bilo lako doći do službene verifikacije podatka da honorar sopranistice Karite Mattile, koja je prošli petak pjevala za vrlo ograničeni broj riječke publike u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, iznosi 40.000 eura. Kad smo, naime, s tim upitom, je li istina da je to visina honorara finske pjevačice, krenuli prema Gradu Rijeci, konkretnije gradonačelniku Vojku Obersnelu i pročelniku Odjela za kulturu Ivanu Šararu, oni su prvo rekli da Grad nema taj podatak, već HNK Ivana pl. Zajca. No mi smo ipak inzistirali na tome da je Grad osnivač kazališta, njegov temeljni financijer te da Grad ne može ne imati podatak o tome kako se troše novci građana koji mu pune proračun.

Istom smo prilikom, dakako, poslali upit i intendantu Kazališta Marinu Blaževiću, očekujući još jedno njegovo izvlačenje tezama o poslovnim tajnama i drugim floskulama kojima bi se branilo pravo javnosti na informaciju o potrošnji novca.

Stisnuvši Grad ipak smo u konačnici dobili potvrdu informacije, a od Blaževića je pak Novi list dobio odgovor da je Grad dao tu informaciju, uz jednu dvojbu još uvijek nerazjašnjenu. Naime uz pitanje iznosa honorara Karite Mattile, pitali smo i koliki je ukupni trošak za produkciju koncerta. Pa iako smo, dakle, dobili potvrdu o visini bruto iznosa honorara finske pjevačice, još uvijek čekamo potvrdu o cijeni ukupne produkcije.

Od početka

No kako je to sve počelo. Krenulo je običnim novinarskim zadatkom o stavljanju u fokus jedne situacije koju je izazvao Marin Blažević. Naime na stranicama Kazališta osvanuo je tekst u kojem se publika poziva da uz kupljenu ulaznicu donira i neki iznos za opstanak Kazališta. Javnost je odmah reagirala, uglavnom pitanjima kako to jedna obilato dotirana javna ustanova u kulturi ima obraza na taj način tražiti novce. Budući da donacije nisu neuobičajene u svijetu kulture, mi postavljamo pitanja gradonačelniku i pročelniku, ne razmišljajući previše o ishodu, već pozivamo na stavljanje u fokus jedne teme koja očito žulja javnost. Kontekst, dakako nismo mogi zanemariti, pa su i pitanja tako bila intonirana. Prvo pitanje bilo je: Smatrate li opravdanim traženje donacija HNK-a Ivana pl. Zajca od građana iz čijeg se džepa i inače financira HNK Ivana pl. Zajca?

Gradonačelnik je rekao da to nije ništa novo i da to čine brojne kulturne ustanove i kod nas i diljem svijeta. No složio se s dijelom javnosti da je ipak, u ovom konkretnom slučaju, to izvedeno pomalo nespretno te da nije siguran razumiju li građani u potpunosti o čemu se radi, kao što nije siguran ni u uspješnost te akcije.

– Zbog pandemije prihodi Kazališta od prodaje ulaznica su bitno smanjeni, zato što Kazalište ne smije prodati sve karte i popuniti sve kapacitete gledališta. Tu je i manje sponzorskog novca, odgađanje predstava tijekom tzv. lockdowna, troškovi pojačanog čišćenja i slično. Sve to, jasno, utječe na poslovanje Kazališta, iako se iz proračuna Grada i dalje izdvajaju sredstva za rad Kazališta. Intendant je očito ovim pozivom na doniranje htio premostiti tu razliku u prihodima, no ponavljam, čini to na nespretan način. Isto tako, ne vidim nikakav problem u tome da građani, naravno ako to žele, dodatno financiraju kazalište kroz donacije. Uostalom i za zdravstvo građani izdvajaju nemale iznose kroz poreze i doprinose pa se svako malo organiziraju humanitarne akcije – rekao je gradonačelnik.

Foto: S. DRECHSLER

Opravdano traženje

Slično je svoj odgovor intonirao i pročelnik Šarar.

– Traženje donacija u svijetu kazališta odnosno u svijetu kulture je opravdano i ništa novo pa tako ni Marin Blažević ovim potezom ne čini ništa novo i ništa što do sada nismo imali prilike vidjeti. Recimo, ovih dana je krenula akcija prikupljanja donacija za obnovu Hrvatskog glazbenog zavoda koji je stradao u potresu u Zagrebu. I naše druge ustanove koriste slične alate, poput crowdfunding kampanje koju je provodio GKR. Riječki HNK traži donacije jer je poharan elementarnom nepogodom – pandemijom koronavirusa. Mislim da javnosti još uvijek nije jasno koliki je utjecaj pandemije na izvedbene umjetnosti, nalazimo se u situaciji kada suma financijske krize i znatno reduciranog maksimalnog broja gledatelja u potpunosti mijenja financijske okvire na koje smo navikli, bez obzira na to što Grad i dalje osigurava sva potrebna sredstva za plaće i režijske troškove.
Mišljenja sam da je ovakva akcija potrebna, ali je način na koji je provedena možda na pogrešan način dramatičan – rekao je Šarar.

Očekivani su bili odgovori na sljedeće pitanje, o tome je li intendant Marin Blažević konzultirao gradonačelnika i pročelnika oko te akcije. Pa su i Obersnel i Šarar odgovorili da je intendant Blažević samostalan u vođenju Kazališta i da ne mora tražiti odobrenja za svoje postupke.

Zanimalo nas je potom i imaju li možda gradonačelnik i pročelnik saznanja o tome je li možda Marin Blažević donirao nešto od svojega astronomskog honorara koji je dobio za sinopsis otvaranja Europske prijestolnice kulture kazalištu za koje sada moli građane da mu ga pomognu financirati. Šarar je bio kratak, rekavši da nema, a nije takva saznanja imao ni Obersnel, no on je ponudio i dodatano objašnjenje.

I Novi list

– Marin Blažević svakako nije jedini koji je za projekt Europske prijestolnice kulture dobio honorar. Primjerice, i Novi list je za svoje praćenje projekta tražio i dobio određena sredstva, iako bi bilo normalno da lokalni medij prati najveći nacionalni kulturni događaj u Hrvatskoj koji se odvija baš u Rijeci.

Je li to trebalo biti tako ili nije, možemo raspravljati unedogled. No očito je da danas više nitko, ni intendanti, ni novinari, ne žele napraviti dodatni iskorak u svom radu, a da im se to posebno ne honorira. Je li to dobro ili loše, pokazat će vrijeme. Iako je meni osobno žao što je društvo krenulo u tom smjeru – rekao je gradonačelnik Rijeke, kojega smo još pitali i postoji li u nacrtima prijedloga proračuna za sljedeću godinu naznaka smanjivanja sredstava HNK-u Ivana pl. Zajca i postoje li ideje oko restrukturiranja tog pogona koji troši 60-ak, i više posto proračuna za kulturu.

– Proračun još nije donesen, u fazi smo izrade, stoga u ovom trenutku ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali je potpuno jasno da je HNK Ivana pl. Zajca najveća i najznačajnija ustanova u kulturi u gradu i okolici, tako da će se zasigurno i dalje za Kazalište izdvajati najviše novca namijenjenog kulturi.

Dalje, na restrukturiranju i optimizaciji Kazališta radi se kontinuirano, no smatram da Rijeka zaslužuje kazalište koje će imati i Dramu i Operu i Balet i Talijansku dramu i koje će imati vlastite uspješne produkcije, kao što je to bilo i do sada. I na kraju, volio bih kada bi pitanja o financiranju Kazališta usmjerili i prema Ministarstvu kulture, s obzirom na to da naše Kazalište ima status nacionalnog kazališta, ali se to po financiranju iz državnog proračuna ne vidi – rekao je gradonačelnik, kao da nikada nije čitao naše tekstove u Novom listu u kojima pozivamo upravo na to.

Pravo javnosti

No tijekom rada na ovome tekstu, koji je u fokus trebao staviti jednu nespretno izvedenu inicijativu, došli smo i do puno ozbiljnijeg podatka o visini honorara Karite Mattile. Ipak, i to treba staviti u kontekst. Naime taj je nastup dogovoren puno prije korona(rnih) uvjeta. Pjevačica statusa Karite Mattile ne dogovora nastupe mjesec dana unaprijed te je njen nastup dogovaran u uvjetima u kojima se promišljalo uspješan i obilato dotiran EPK program. U konačnom odgovoru na pitanje o visini honorara, pročelnik Šarar upravo to i potvrđuje, kada kaže da je u angažman Karite Mattile uložen golem trud i reputacija Zajca, da se na tome radilo gotovo dvije godine, a da je sam nastup i najavljen odavno, lani, kao jedan od vrhunaca programa Europske prijestolnice kulture.

I sve je to točno, kao i činjenica da je i honorar i sve ostalo potvrdilo Kazališno vijeće. No naravno, sve se vremenom promijenilo, da bi se u konačnici pokazala umješnost Marina Blaževića da gotovo preuzme EPK program te da i u korona(rnim) uvjetima mnogi njegovi projekti o(p)stanu. S tim u vezi, kada se dogovaraju takvi honorari kao što je ovaj Karite Mattile, onda je jasno da i vlastiti ugovoreni honorar za sinopsis otvaranja Prijestolnice u visini gotovo 129 tisuća kuna Blažević smatra maltene poklonom gradu, bez obzira na to što o tome misli 99 posto prekarnih kulturnih djelatnika koji honorare za ozbiljne produkcije broje nekada i samo u stotinama kuna, a nekada ni toliko, jer su sve uložili u produkciju.

Epilog cijelog ovog slučaja zasad je koncert koji je vidjela šačica Riječana, a za koji zasad ne znamo koliko je ukupno koštao, iako znamo koliki je bio honorar glavne zvijezde, kao i to da na podatak o ukupnom koštanju produkcije mi, građani koji punimo proračun, imamo pravo, bez obzira na to gledamo li na taj trošak blagonaklono ili ne.