Jasmila Žbanić neosporno je jedno od najistaknutijih imena u svijetu filma s ovih prostora. Ova je bosanskohercegovačka redateljica poznata po filmovima kao što su »Izgubljeno i nađeno«, »Jedan dan u Sarajevu«, »Za one koji ne mogu govoriti«, »Na putu«, »Grbavica«, a za mnoge je od njih i nagrađena. Za svoj je film »Grbavica«, koji se bavi tematikom zlostavljanja muslimanskih žena tijekom rata u Bosni u Hercegovini, dobila nekoliko nagrada na Berlinskom filmskom festivalu – Zlatnog medvjeda, Nagradu ekumenskog žirija i Nagradu za mir.

Njezin posljednji film »Quo vadis, Aida?« od domaćih i stranih je kritičara ocijenjen kao izvrstan. Naš priznati kritičar Nenad Polimac okarakterizirao je film kao ep o Srebrenici koji je virtuozno režiran, bez patetike i grešaka partizanskih filmova. Uspjeh njezina filma, prema njemu, leži u činjenici da je sav užas Srebrenice uspjela prikazati gotovo suptilno bez pravih užasa i bez kapi krvi, no snagu zla ipak osjećamo.

Uz nominaciju na Oscarima za najbolji strani film godine, gotovo epski prikaz užasa Srebrenice prepoznao je i bivši američki predsjednik Barack Obama na čijoj se listi najboljih ovogodišnjih filmova koju je objavio na društvenoj mreži Twitter našao upravo i bosanskohercegovački film »Quo vadis, Aida?«. Posljednje priznanje stiglo je i na berlinskoj dodjeli Europske filmske nagrade, gdje je film redateljice Jasmile Žbanić osvojio nagrade u trima od četiriju kategorija u kojima je bio nominiran – nagradu za najbolju redateljicu, za najbolju glumicu (Jasna Đuričić) i za najbolji europski film ove godine. U povodu osvajanja tih prestižnih nagrada, Žbanić je rekla da joj je to veliko priznanje, kao i samome filmu. U svojem se govoru nakon osvajanja nagrade zahvalila majkama Srebrenica za koje je rekla kako su najsnažniji glas mira danas, a svojoj kćeri jer ju inspirira da bude odgovornija za generaciju žena koje će izgraditi bolju Europe od one trenutne.

U centru pažnje

U razgovoru za naš list Žbanić kaže da su joj ove tri nagrade Europske filmske akademije, za koju glasaju europski filmaši, veliko profesionalno priznanje.
– S druge strane, te nagrade stavljaju sam film u centar pažnje, što dodatno budi interes publike. Meni je, kao redateljici, jako važno, možda i najvažnije, da što više ljudi pogleda film, a to je najpozitivnija strana ili rezultat samog nagrađivanja. Naime čak i oni koji nisu željeli gledati film sada postaju radoznali te ga možda požele pogledati – kaže Žbanić.

Glumica Jasna Đuričić i Jasmila Žbanić
Foto Imrana Kapetanović

Nakon filmskog festivala u Veneciji, film je dobio niz priznanja, a posljednje je priznanje »točka na i«, mogli bismo reći. Film govori o prošlosti, no bitan je za današnjost, kao i tema o kojoj progovara, smatra Žbanić.
– Film, iako pokazuje priču iz prošlosti, mislim da govori i o današnjici, odnosno o svemu onome što još uvijek stoji kao kost u grlu, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Europi. Baš zato mislim da su zato Europljani i prepoznali film kao svoj. Mislim da naša regija ne može ići naprijed dok kritički ne sagleda što se sve dogodilo u ratu. Rat je kulminacija užasa kojim nam se i dalje prijeti. Mi nemamo dovoljno alata ni kritičke svijesti da analiziramo zašto je došlo do rata, kako bismo spriječili nove ratove. Film komunicira i govori što genocid jest i što znači na ljudskom nivou, stoga se nadam kako će svatko tko ga pogleda stati prije nego što pomisli na rat kao opciju – kaže redateljica.

Za pristup filmu ovakve, osjetljive i složene povijesne, odnosno ratne tematike, činjenice i detalji vrlo su bitni, ističe Žbanić, kao i odnos fikcije i fakcije.

– Za ovaj je film bilo jako važno istražiti i provjeriti sve činjenice. Film, naime, ne mora slijediti stvarnost. Tarantino ubija Hitlera u kinu u filmu »Inglorious Bastards« i to je za takav film genijalno, ali za ovaj film mislim da je bilo važno biti što je više moguće precizniji u prikazivanju mehanizma genocida. Tako smo razgovarali sa svjedocima, čitali raznu dokumentaciju, davali scenarij stručnjacima za Srebrenicu, tako da provjere sve činjenice i isprave ono što misle da treba. Naravno, film nije pravni akt, nego ima svoje zakonitosti koje je bilo važno poštovati – kaže Žbanić.

Uvijek politički

S obzirom na povijesne činjenice, upitali smo redateljicu Žbanić kako se odlučila da baš srpska glumica Jasna Đuričić utjelovi lik Aide, koja je, usput rečeno, izvrsno odradila svoju ulogu, za što je i nagrađena na festivalu u Berlinu.

– Pa s Jasnom Đuričić sam surađivala još na filmu »Za one koji ne mogu da govore«, gledala sam njezine filmove i predstave i znala sam kakva je to glumačka veličina. Kad smo birali glumce za film i Damir Ibrahimović, producent, i ja odmah smo rekli kako će Aida biti baš Jasna, tako da dalje nismo ni tražili, jer smo znali da je to – to, odnosno da je Jasna pravi odabir. Ja i inače glumce ne biram po nacionalnosti, nego po tome odgovaraju li ulozi u filmu, kao i stilu filma o kojem se radi – ističe nagrađena redateljica.

Također, iako je možda pretenciozno to pitati u trenutku dok sada već međunarodno priznatu bosanskohercegovačku redateljicu Žbanić razni europski i svjetski mediji zasipaju intervjuima i pitanjima, zanimalo nas je ima li u vidu možda neki sljedeći projekt, film, scenarij, ili pak temu koju želi donijeti na filmsko platno te hoće li neki sljedeći film također biti politički obojen ili će možda napraviti nešto drugačije.

– Trenutno radim na montaži epizode serije »The last of us« za HBO. Snimanje se odvijalo u studenom i prosincu ove godine u Kanadi i bilo je izuzetno zanimljivo iskustvo. Što se tiče novih stvari, pripremam ih zapravo nekoliko. Hoće li te stvari biti političke? Pa ja smatram da je svaki film, pa čak i najbezazlenija komedija svojevrstan politički film, jer je film set ideja, misli i emocija koje pokazuju i što autor misli o životu, a politika je, kao što znamo, dio života, tako da će moj sljedeći film ili što god budem radila sigurno biti i politički – pojašnjava Jasmila Žbanić.