ZAGREB – Izvrsna izvedba »Jalte, Jalte« dostojno je obilježila jubilarno 250. podizanje zastora Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija za ovaj najpoznatiji mjuzikl naših krajeva od obnove prije četrnaest godina. Skladatelj Alfi Kabiljo i libretist Milan Grgić ovo djelo napisali su još davne 1971. godine, a ono se od onda do danas odigralo čak 784 puta. Impresivni su to brojevi ne samo za naše domaće, već i za međunarodne okvire, a neosporno je da su sadržaj mjuzikla i njegova glazba podjednako aktualni danas, pedesetak godina od nastajanja.

U prepunom gledalištu Komedije, za čija mjesta su ulaznice rasprodane prije više tjedana i mjeseci, moglo se na ovoj izvedbi vidjeti mnogo mladih osoba, i to ne samo školske djece, već i onih koji su na vlastitu inicijativu došli uživati u predstavi. Neosporno je da je nekad upravo »Jalta« bila željezni dio svakog kurikuluma predmeta Glazbena kultura pa su se svi od reda dobro upoznali s glazbom i pričom. Također, u doba nastanka ovaj je mjuzikl bio izuzetno suvremen, posebno u pogledu korištenja glazbala i orkestracije, a dodatnu vrijednost davala je i antiratna tema temeljena na tradiciji koju je svijet (i tadašnja Jugoslavija) baštinio nakon Drugog svjetskog rata. Zanimljivo je da baš i danas priča o Jalti kao mjestu na Krimu budi poseban senzibilitet zbog ratnog vihora koji donosi pogibelj narodu Ukrajine i Rusije.

Idealni glazbeni primjer

Više je dijelova, songova ovoga mjuzikla nadišlo popularnost djela u cjelini pa je svima dobro poznat i često izvođen i slušan Neka cijeli ovaj svijet, ali i Zelena livada ili Što će biti sutra. Naravno, mlađe generacije sve su manje upoznate s ovim evergreenima, ali zbog ljepote glazbe i versatilnosti teme oni i dalje mogu i trebaju živjeti, ako nigdje, onda u obrazovnom sustavu. Povezati se sve može i kroz povijest, geografiju i ekologiju kao znanosti, dok ideja zajedništva, ljubavi i mira kao da nikada nije bila potrebnija. Sve navedeno ovo djelo čini idealnim glazbenim primjerom, ali i glazbenim sadržajem koji nedvojbeno vrijedi posjetiti i u njemu uživati.

Kad se već govori o uživanju, onda je ono bilo prisutno na izvedbi od početka do kraja, bez prestanka. Iako će neki stariji ljubitelji »Jalte« poznavati prekaljene stare izvođače i njihova imena, fantastično su se u ovu produkciju uklopili pripadnici mlađe generacije unoseći novu energiju, ponajviše u govornim dijelovima velike brzine i domišljatog humora s lepezom pošalica prihvatljivih svim generacijama. Zanimljivo je bilo promatrati mlađe generacije kako se možda i prvi put susreću s manje im razumljivim šalama na račun onoga što je bila jugoslavenska svakodnevica, a starije kako si u glavama prevode nove skečeve na engleskom jeziku. Sve to, u pravoj mjeri, bilo je uobličeno u izvrstan spoj koji je rezultirao uzbudljivim iskustvom u trajanju od dva sata i petnaest minuta s jednom stankom. Redateljsku viziju Vlade Štefančića prenio je Marko Juraga, a svoje je ideje u scensko uprizorenje i obnovu 2010. godine utkao i autorski tim koji čine scenograf Dragutin Broz, kostimografkinja Elvira Ulip te koreografi Tina Vrtar Stipić i Mladen Mordej Vučković (prema koreografiji Tihane Škrinjarić).

Vrhunska ekipa solista

Umjesto Sande Langerholz-Miladinov (kojoj je omaž učinjen pred kraj predstave) vrhunsku ekipu solista predvodila je nenadmašna Renata Sabljak. Iako uloga Nine Filipovne i nije u tolikoj mjeri vokalno zahtjevna, Sabljak je pokazala raskoš glasa i kontrolu tona s odličnom dikcijom koja je u ovom žanru, posebno ako se pjeva na hrvatskom jeziku, izuzetno važna. Scenski jako dobra, a opet toliko skromna, Sabljak je opravdano zaslužila veliko odobravanje publike. Fabijan Pavao Medvešek bio je Griša, što je na prvi pogled bilo nekako neobično kako glasom, tako i stasom. Međutim, i on je pokazao visok stupanj profesionalizma te je u svim zahtjevima ove uloge ponudio prikladna, mirna rješenja. O Ronaldu Žlaburu kao Larryju ne treba previše govoriti jer mu uloga pristaje kao salivena, a neke dodatne sitnice izdvajaju ga iz mnogih koji su tu ulogu tumačili prije njega. Pravo iznenađenje svima je priuštio mladi Jan Kovačić kao jedan od najboljih Stanleyja koje smo imali prilike vidjeti, a suigra trojice mladih sobara bila je naprosto odlična. Iako je Adalbert Turner kao Samuel odradio rutinski odličan posao u maniri pravog profesionalca, čestitke ćemo s ovoga mjesta uputiti Denis Grabarić u ulozi Marfe koja je pokazala da ništa u životu ne može stati na put talentu, ljubavi i energiji koja iz scenskog umjetnika može prijeći na publiku. Izazvala je tako Grabarić simpatije svih, unijevši u cijelu predstavu toliko potreban balans mladosti i iskustva.

Popularni mjuzikl

Uloga Brigadirke pristala je kao salivena Mili Elegović u svim aspektima, a u ostalim su se ulogama istaknuli Zlatko Ožbolt, Goran Malus i Saša Buneta kao američki, ruski i engleski generali te Boris Barberić, Božidar Peričić i Adam Končić kao njihovi agenti. Scenskoj igri značajno je pridonio i baletni ansambl, a zbor i orkestar Komedije (koncertna majstorica Melita Šafran) zvučali su dobro, kako to obično u Komediji i biva. Posebnu energiju prisutnima je ponudio i poletni maestro Davor Kelić, pokazavši znanje i koncept potreban za izvedbu ovog djela, ali i pruživši mlađoj publici dobar poticaj za proučavanje dirigentskog poziva ili glazbe uopće.

Zapjevavši s izvođačima Neka cijeli ovaj svijet mnogi su prisutni u publici zasigurno osjetili i neku sjetnu čežnju koja izvire iz poruke ovoga songa i cijele predstave. U nadi da će svevremenska poruka mira i ljubavi doista i zavladati, od Jalte do kraja svijeta, iskreno preporučujemo još poneku od izvedbi ovog popularnog mjuzikla ako za nju uspijete dobiti ulaznicu, a »Jalti« i Komediji od srca čestitamo na spektakularnoj slavljeničkoj predstavi u kojoj su u potpunosti uživali i učenici Osnovne škole Pećine iz Rijeke.