Riječki MMSU večeras su obilježila čak tri događanja; otvorene su dvije izložbe, velika retrospektivna izložba Igora Grubića »Geste aktivacije – radovi u javnom prostoru« i izložba Jasenka Rasola »Potapanje brodova« posvećena Brodarskom institutu, a na pročelju muzeja otkrivena je i svjetlosna intervencija »Prekasno je za odustajanje« Neli Ružić, čime je, kao dio Ljetne priče iz »Benčića«, koja će u ljetnim mjesecima obogatiti društveno-kulturni život u Rijeci, započela ljetna sezona riječkoga muzeja.

Retrospektivna izložba Igora Grubića donosi dvadesetak radova širokog raspona formata, od fotografije, minimalnih gesti u vidu teksta, videa i performansa, do dokumentacije akcija ili prosvjeda koji smjeraju na izvanumjetničke ciljeve, izložba predstavlja presjek autorova višemedijskog stvaralaštva od devedesetih godina naovamo te uključuje neka od antologijskih djela, poput dvokanalne videoinstalacije »East Side Story«, uvrštene u kolekciju londonskog Modern Tatea, monumentalne fotografske serije »366 rituala oslobađanja«, »Crnog peristila« ili najnovije serije radova »Another Green World« (2021.).

Geste aktivacije

Kako u predgovoru izložbe ističe jedna od kustosica izložbe i ravnateljica MMSU-a, Branka Benčić, »u okupljenim radovima prizori koje pred nas postavlja umjetnik formiraju mrežu različitih odnosa – pitanja društvene i političke stvarnosti posttranzicije, kolektivnog nasljeđa antifašističke borbe, mogućnosti emancipacije te poruka i poetskog potencijala jezika«.

– Zamišljena kao mjesto koje okuplja, dokumentira i tumači skup gesti, jer geste znače život, poput akcija različitih intenziteta i režima vidljivosti, izložba shvaća pojam aktivacije kao konstitutivnu praksu koja u (stvarnom) svijetu stvara situacije koje su u mogućnosti proizvesti promjenu.

Naslanjajući se na političku i društvenu povijest aktivističkih praksi, utopijskog ideala zamišljanja boljeg društva, geste aktivacije pokušavaju pronaći načine prelaženja simboličke reprezentacije i pokrenuti procese reimaginacije kao alata za stvaranje i preoblikovanje novog horizonta umjetničke, društvene ili političke transformacije, govori kustosica.

Dodaje da se naslov Grubićeve izložbe reflektira i na ostala izlaganja – jer se radi o različitim oblicima aktivacije – pa se aktiviraju različiti prostori, poput fasade MMSU-a, aktivira se sjećanje na neke prostore poput Brodarskog instituta, aktiviraju se konteksti, sadržaji, a svi radovi publiku pozivaju da se iz pasivnog promatrača pretvore u aktivnu publiku i misleće građane; geste aktivacije pokretači su promjene kolektivne imaginacije.

»Potapanje brodova«

Sam umjetnik kazao je kako za njega ova retrospektivna izložba znači svojevrsno osobno putovanje, a zahvaljujući odabiru kustosica Branke Benčić, Kore Girin i Sabine Salamon koje se fokusiraju na njegovu praksu djelovanja u javnom prostoru, jasno se očitava njegov umjetnički put, odnosno zašto još uvijek prakticira taj način.

– Mislim da je umjetnost poput oruđa, zapravo jedino koje nam može otvoriti oči. Štoviše, u dramatičnom trenutku, kakav je bio kad sam bio mlad za vrijeme našeg Domovinskog rata. Izložba istražuje trideset godina prakse kroz dvadesetak radova koji obuhvaćaju raspon od moje mladosti do moje zrelosti i možda može prenijeti javnosti moju poruku: umjetnost je način interveniranja u stvarnost života i ako je dovoljno jaka, nadam se da je može i mijenjati, pojašnjava Grubić.

Serija od dvanaest fotografija velikog formata postavljena u Jaslice MMSU-a čini izložbu »Potapanje brodova« Jasenka Rasola i svojevrsni je podsjetnik onog »tranzicijskog zanemarivanja društvenog interesa i nekontroliranog propadanja kulturnih i materijalnih dobara koji naznačuju krizu zajedništva«, govori kustosica Sabina Salamon.

Rasolove fotografije postavljene na pod, bez okvira ili muzejske opreme, otisnute na naljepnice, pojašnjava, omogućuju tako gledatelju nesvakidašnje iskustvo i hodanja i gaženja po onome što predstavlja vrijednost, a u ovome slučaju to su tragovi Brodarskog instituta koji je autor snimio dvije godine pred njegovo zatvaranje.

Autor kao »središnju temu adresira prazninu koju ne vidimo na prvu i čime prelazi granicu dokumentarističke discipline«, te »nečujno postavlja pitanje o tome što se zapravo desilo Brodarskom institutu«.

– To je ujedno i polazište serije fotografija koja znakovitim naslovom »Potapanje brodova« otkriva dva značenjska registra koja se neprestano isprepliću i definiraju je dvojako: iako se manifestira kao estetska pojava, latentno je etički uvjetovana.

A naglasak je na kutu gledanja. Fotografije ne razvija na trajni arhivski papir primjeren muzejskim standardima, nego se odlučuje za neplemeniti materijal koji se koristi za brzu i kratkoročnu namjenu. Jednom kad se skinu, ove fotografije postat će otpad.

U tome prepoznajemo gestu pobune koja nema namjeru osporiti status simboličke vrijednosti fotografija, želi ih samo poštedjeti vrijednosti materijalnog predmeta kako bi ih izbacio iz orbite kolanja kapitala u kojoj vladaju zakoni robne razmjene i potrošnje. Sasvim sigurno je odluka o razvijanju fotografija na naljepnicu odraz njegovog svjetonazora i onaj tko smatra da su loše, ima pravo uperiti prst u Jasenka Rasola, tumači Salamon.

Svjetlosna instalacija

Uz dvije izložbe, istog je dana na pročelju u dvorištu MMSU-a postavljena i svjetlosna instalacija, natpis »Prekasno je za odustajanje« umjetnice Neli Ružić, koja, izgledom podsjećajući na urbani grafit, poručuje kako je usprkos (aktualnom) vremenu kriza i posrtanja te iscrpljujuće tranzicije, za odustajanje prekasno! Ideja za ovakvu javnu intervenciju, govori kustosica Ksenija Orelj, nastala je još 2020. godine, a prva lokacija umjetničke intervencije bila je ulazna zgrada Željezničkog kolodvora u Zagrebu, čime je autorica, kaže sama, htjela »unijeti kontemplativnu i poetsku dimenziju u svakodnevicu«.

– Besubjektna rečenica čiji subjekt implicitno može biti svatko, izaziva nadu u drukčije sutra, u usporavanje i prepravljanje, neodustajanje. Pritom izbjegava samouvjerenu pozu i velika obećanja, ali i pokoru i stanje trpljenja. Obraća se lokalnom điru, građankama i građanima Rijeke, priziva ustrajnost i radost zajedništva, ističe Orelj.