Točno u podne u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci otvoren je drugi postav izložbe “Zabava pjesnika: Božidar Rašica”, objedinjen nazivom “Kamenolom” koji će biti otvoren do 17. rujna.

Ovaj je postav u odnosu na prvi, “Horizonte”, likovno-dokumentarni i uključuje slike s crtežima koji su im prethodili, a posvećen je jednom od Rašičinih omiljenih toponima, kamenolomu u Vrsaru.

Inspiracija kojoj se uvijek vraća

Izložena tematska cjelina nastala je u razdoblju od 1970. do 1990. godine i govori o inspiraciji kojoj se Rašica uvijek i nanovo vraća.

Kako je objasnila kustosica izložbe Diana Zrilić, ovo je svojevrsni nastavak “summer editiona” kojim su pokušali “bombardirati” sa svim senzacijama koje se mogu izazvati kod promatrača.

Izložba je intenzivna, puna boja i materijala, a mješavina je jednog dokumentarnog prikaza popraćena umjetničkim radovima.

– Kada prolistate jedno tisuću radova Božidara Rašice shvatite da on ima svoje “opsesije” odnosno omiljene motive koje obrađuje, to su recimo Istra, Dubrovnik i kamenolom.

Možemo reći da je s kamenolomom najintimniji zato što mu je on praktički bio ispred kuće, vidi se na jednoj fotografiji kako leži i uživa u pogledu i promatranju tog kamenoloma.

On je praktički mogao kroz 20 do 30 godina promatrati sve faze toga kamenoloma i tako je prikazao sve u svojim radovima.

Ušli smo u tu njegovu privatnu sferu kojom se prožima i njegova priča u susjedstvu koja je ustvari i neka osnova uz te njegove omiljene toponime koji se ponavljaju.– kazala je kustosica Diana Zrilić.

Od staje do kuće za odmor

Dok se izložbom “Horizont” prošao cijeli Mediteran, s novim postavom izložbe fokus se centralizira na kamenolom kao izvor inspiracije.

Zajednička priča ovog kamenoloma i Rašice započela je još krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća kada Rašica obnavlja staru istarsku staju u Vrsaru i pretvara je u kuću za odmor.

Svakom je prilikom crtao plohe svjetlosivog kirmenjaka, u vegetaciji jarkih boja i raznih vizura. Crta ga s pogledom iz doma i otvara ga otocima i morskom horizontu.

S pučine zatvara kamenolom s krovovima vrsarskih kuća, gleda ga iz lučice s romantičnim prizorom čempresa uz kameno ziđe crkve, hodočasti i upija tu scenu, vraća je životu kroz sjećanja, ili je promatra na licu mjesta dok s terase olovkom, pastelom ili flomasterom fino ili grubo kleše grotu vapnenca na papiru.

Rašica je stasao u podneblju koje je svoje temelje začelo u kamenu i od njega nastalo. Ta nit s Vrsarom samo je bila kruna kamenom kôdu koji je Rašicu prožimao kroz oba njegova umjetnička uzusa – slikarstvo i arhitekturu.

Iznimni, epski prizori

Oduvijek je bio izložen iznimnim, epskim prizorima koji su u njemu razvijali osjećaj za prostor, oblik i boju.

U kamenolomu je ponovno doživio poticaj otkrivanju čudesnih harmonija između arhitekture i prirode. Prostoručne pune široke i pune uske crte nabacanih poteza slijede njegove trenutne impulse improvizacije, tijekom šetnje, u prolazu, ili po sjećanju.

Na nekima opsesivno urezuje crtu i nebrojeno je puta ponavlja u istom potezu, sjenča bridove i pukotine, dok na nekim papirima ovlaš dotakne površinu i u jednom potezu stvori prizor.

On kao umjetnik stvara participativnu cjelinu s mogućim rješenjem oživljavanja prostora.

Prijedlozi revitalizacije kamenoloma i urbanističkog rješenja Vrsara otkrivaju zavidnu razinu znanja, ali i snagu strasti kojom je Rašica cjelovito pristupao gledanju svijeta – humanistički, umjetnički i tehnički.