
Foto Vedran Karuza
Rad afirmira nelagodna sjećanja koja se potom pretaču u urbanu noćnu kontemplaciju suptilno otkrivajući osobnu i prostornu transgresiju, a atmosfera fotografija, izbor motiva i koloristička paleta naslućuju moguća različita značenja
povezane vijesti
RIJEKA – Nakon predstavljanja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, u sklopu festivala Organ vida na kojemu je autor Ivan Buvinić dobio Nagradu »Marina Viculin« za iznimna postignuća na području suvremene fotografije, njegovu izložbu fotografskih radova »ID_75« kojima rekonstruira sjećanja na ono poznato, no potisnuto i fragmentarno, i riječka javnost ima prilike pogledati u Galeriji Kortil.
Suočavanje s prošlim
Serija fotografija, govori voditeljica Galerije Kortil Ivana Lučić, »nastala je u proteklih nekoliko godina prilikom autorova vraćanja u rodni grad Šibenik te suočavanja s poznatim i potisnutim, a da se radi o fragmentima intimne povijesti naslućuje i sam naziv serije ‘ID_75’ što je zapravo skraćenica adrese na kojoj je autor Buvinić živio«.
– U želji za autorefleksijom autor je fotografirao motive kao što su nogometni gol, bodljikava žica ili rasparana majica, a svaki od njih simbolizira proživljene događaje i iskustvo odrastanja, čime umjetnik stvara arhiv fragmentiranih sjećanja. Pritom i sama atmosfera fotografija, kao i izbor motiva i koloristička paleta, naslućuju moguća značenja te upućuju gledatelje na prepoznavanje vlastitih emotivnih reakcija.
Osim fotografija, određenih motiva ili noćnih eksterijera, prisutno je nekoliko fotografija na drukčijim podlogama, kao što su cerade, koje također podcrtavaju činjenicu da se radi o autobiografskom projektu.
S jedne strane imamo dezintegrirajući portret samog Buvinića, a s druge jednu apstrahiranu mapu, jedan skup nekakvih linija poput sinapse na koje je autor naišao u jednome prostoru, što mu se činilo kao dobar način prikazivanja te memorijske mape koju nam donosi svim motivima na izložbi, ističe Lučić.
Detekcija memorijskih tragova
Kako navodi kustosica i autorica predgovora izložbe koja je premijerno bila izložena u Zagrebu, Lea Vene, »rad afirmira nelagodna sjećanja koja se potom pretaču u urbanu noćnu kontemplaciju, suptilno otkrivajući osobnu i prostornu transgresiju«, a autor »je posvećen predanom intimnom ‘iskapanju’ koje rezultira kolažiranjem krhotina, fragmenata i tragova«.
– Rad nema koherentnu cjelinu, već je otvoren mnogostrukim interpretacijama te poziva gledatelja na istraživanje mogućih značenja i prepoznavanje vlastitih emotivnih reakcija. Osvještavamo mjesto nekog prošlog događaja, ali je ono u isprekidanom odnosom s vremenom, a otuđene objekte na fotografijama progoni nejasna prošlost.
Postav izložbe sugerira nekoliko razina čitanja rada – fotografije postavljene na zidu prikazuju objekte i prostore kao bljeskove intimnog sjećanja te sažimaju arhiv fragmentirane memorije, dok su dva rada izmještena izvan prostora sjećanja.
Visećom apstraktnom mapom autor materijalizira kognitivni prostor istraživanja, dok dodatni viseći objekt predstavlja dezintegrirani autoportret kojim se bilježi transformativno iskustvo uranjanja u vlastitu prošlost, pojašnjava Vene, te dodaje da autor »umjesto dokumentarnog pristupa, odabrane lokacije koristi kao okidače za detekciju memorijskih tragova«.
Kao popratni program izložbe, u srijedu 16. travnja održat će se novo izdanje Razgovora o fotografiji – neformalnog druženja i diskusije o raznim temama iz područja suvremene fotografije, a sama izložba otvorena je do 25. travnja.